Hrvatska i svijet - 75 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
17. lipnja 2010.

SILNO NAS ŽELE USPORITI

Spletke su, nažalost normalna pojava kako među pojedincima, tako i među državama. One su toliko izraženije koliko je država važnija. Ako je suditi po tome, onda bismo morali biti zadovoljni, jer izgleda da nas tzv. "veliki" doživljavaju kao važnu državu kojoj treba puno upornih spletki da bi nas se moglo podjarmiti. Zato bismo morali biti svjesni svoje važnosti i postaviti se u odnosu na "sile" samouvjereno.
Ipak, ima nešto groteskno i na tužan način komično u spletkama koje su nam "veliki" priredili u ovoj godini. Svjesni da ipak definitivno gube neku svoju "balkansku" i "jugoslavensku" igru, preostalo im je jedino lakrdijaško muljanje oko naših granica sa zapadnim susjedom, kao "stand-up komediju" o tzv. "topničkim dnevnicima" u kojima glavnu ulogu ima gospodin koji je do sada bio fin i ozbiljan čovjek dok ga nisu postavili u ulogu u kojoj htio- ne htio mora biti lakrdijaš, a zove se kao što znamo Serge Brammertz.

Jedna grupa država iz samo njima znanih razloga iz petnih žila nastoji Hrvatsku što dulje držati izvan Europske unije, iako znaju ili bi trebali znati da je emotivne ljude široke duše kao što su Hrvati najlakše opljačkati ako ih brzo "prigrliš" i u tom zagrljaju im izvučeš iz džepa sve što imaju. "Strogo" postavljanje kod takvih ljudi izaziva najprije čuđenje, zatim sumnju, nakon toga otpor i na posljetku inat i odbijanje. Kad se radi o našem putu prema Europskoj uniji, sve smo te faze prošli i sada smo u posljednjoj koju ti ljudi još ne shvaćaju ozbiljno, kao što nisu shvatili ozbiljno ni našu Cvjetnu nedjelju 1990. u kojoj smo dali zavjet Bogu i narodu da ćemo Hrvatsku učiniti slobodnom i neovisnom državom.

HLADAN POČETAK I S RUSIMA I SA SLOVENCIMA
Godina je započela velikom hladnoćom (što ni ove godine nije isključeno), ali prošla zima imala je i svoj "začin". Bila je to nestašica plina zbog koje su nastale velike štete u gospodarstvu, iako je izbjegnuto isključivanje kućanstava.
Ove godine izgleda da i Rusi i ostali Europljani pokušavaju unaprijed izbjeći prošlogodišnju neugodnost. Možda će im i uspjeti, ali što se tiče Hrvatske, po svemu sudeći nismo učinili ništa kako bismo bili otporni na takve udare. Konkretno, nismo sagradili velika podzemna skladišta plina u koja se mogu spremiti rezerve za slučaj takvih događaja.
Slovenski političari su već na početku godine pokazali svoje najružnije lice izrekavši otvoreni ultimatum Hrvatskoj po kojem nema ulaska u Europsku uniju bez teritorijalnih ustupaka. Napokon su svi i u Hrvatskoj i u Uniji shvatili s kim imaju posla i postalo je jasno da započinje politički "ultimate fight" koji će trajati cijelu godinu s mogućim nastavkom i u sljedećim godinama.

UZAVRELA SLOVENSKA KUHINJA
Početkom proljeća Slovenci su svoju "kuhinju" doveli do usijanja. Nekad simpatični slovenski branitelj od srpske agresije a danas europski zastupnik Jelko Kacin pokazao je svoje pravo lice izvrijeđavši svoje kolege zastupnike u europarlamentu nazvavši ih "ekstremistima koje su nagovorili Hrvati". Razlog je bio taj što su oni odbili slovenski prijedlog da u zaključak uđe da će se teritorijalni spor s Hrvatskom rješavati i na temelju "pravičnosti", a to znači po načelu: "Imaš puno mora, daj meni malo". Nije se čulo da su ostali zastupnici na tu uvredu reagirali ili tražili ispriku od podivljalog Slovenca.
Agresivni slovenski političari dobili su pljusku i od vlastitog naroda, jer ni uz najjaču agitaciju pobornici referenduma o Hrvatskoj nisu dobili dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma. Tako su jasno pokazali da ih zanima njihov život, a ne politička "muljaža" kojima se političari bave.
Europska unija sa svoje strane nije mogla djelovati jedinstveno zato jer je u sebi podijeljena na grubo rečeno "britanski" i "njemački" blok koji se stalno međusobno sukobljavaju. I dok Slovenija stalno koristi tu europsku pukotinu za svoje ciljeve, naša diplomacija luta između tvrdoće i popustljivosti i tako na kraju Hrvatska ipak "puši" od tvrde i dosljedne Slovenije.
Dok su Slovenci "kuhali" na zapadu, Srbi (osobito oni "republičkosrpski") su nastojali nešto ušićariti od Hrvatske na drugoj strani. S jedne strane oni bi "velikodušno" podarili Hrvatima u Bosni treći entitet, s druge bi zadržali sve u ratu zauzete položaje, uključujući cijelu regiju koja se zove Bosanska Posavina, a s treće na Uni bi uveli granicu po sredini rijeke, čime bi prigrabili tvrđavu Kostajnicu, legitimni hrvatski teritorij. To je najbolji primjer koliko je opasno na bilo kojoj točki popustiti apetitima susjeda, jer to izaziva apetite kod drugih susjeda.

TUŽNI HUDOJAMSKI INTERMEZZO
Slovenska predstava postala je razvučena "nadaljevanka" kako je proljeće odmicalo, pa su političari bili prisiljeni posegnuti za igračkom zvanom "skretanje pažnje". Zato je upravo tada "otkrivena" tzv. "Huda jama", odvratno poprište sotonističkog istrebljenja Hrvata iz Drugog svjetskog rata.
Huda jama je naime zaseok kod Laškog koji se već dugo tako zove. Čak se i za partizanski zločin zna već niz godina, jer kapelica u spomen na njihove žrtve već duže vrijeme tamo stoji. Pokojni monstrum Tito samo je trebao političarima da se malo ohladi slovensko-hrvatska groteska u Savudrijskoj vali.
Iako je bila zapravo samo tema za skretanje pažnje, trajala je dovoljno da se na njoj osramote oba predsjednika. Slovenac Danilo Türk rekao je da je to njemu drugorazredna tema, a prvorazredna mu je zabava sa svojim "tovarišicama" povodom Osmog marta. Mesić je naravno bio ciničan kao i uvijek ustvrdivši ni manje ni više nego da Tito nije zločinac.
Kasnije je postalo jasno da to "kupovanje vremena" nije donijelo ništa, jer "savudrijski sindrom" traje i danas i ne će brzo nestati. U tom proljetnom periodu jedino je razjašnjeno da Hrvatska više nije lak plijen i da zna biti tvrda u obrani svojih interesa. Čak su se ujedinili predsjednik i premijer i manje-više svi važniji političari, kao i pučanstvo. Na trenutak smo dobili tu toliko žuđenu hrvatsku slogu koja nam toliko nedostaje i koju dobijemo samo na trenutak i odmah nestane poput radioaktivnih kemijskih elemenata koje se dobije samo na trenutak, tek toliko da se vidi da postoje i odmah se raspadnu ili oksidiraju postajući time nešto drugo.
Ali, tada je postalo jasno nešto drugo. Premijer Ivo Sanader toliko je žestoko kritizirao i samu Europsku uniju (Europska unija utemeljena na ucjenama nema budućnost), da je postalo očito kako se Unija ne će mijenjati, ali će se zato riješiti Sanadera, iako ne odmah.

MISA POSTALA "USTAŠKI DERNEK"
Mješavina svađe oko granica i mučnih sjećanja na kraj Drugog svjetskog rata obilježio je i početak ljeta. Slovenska i hrvatska strana sada su se doista ukopale u svojim rovovima onemogućujući bilo kakav pozitivan korak usmjeren ka rješavanju problema.
Na drugoj strani došao je datum drugog bolnog događaja, a to je pokolj u Bleiburgu, izvorište i istočni grijeh za sve kasnije pokolje koji su zapravo bili najnoviji u nizu genocida nad Hrvatima. U Bleiburgu je održana komemoracija nedužnim žrtvama čiji je centralni dio bila sveta misa koju je predvodio mostarski biskup Ratko Perić, a svjetovni dio bio je obilježen govorom saborskog zastupnika, danas predsjedničkog kandidata Andrije Hebranga. Obojica su bez dlake na jeziku osudili Tita i njegove krvnike kao zločince.
Ovako izravna osuda i to na tako visokom nivou toliko je ražestila na- žalost još aktualnog predsjednika Mesića, da je komemoraciju zajedno s misom nazvao "ustaškim dernekom". U toj izjavi sadržane su dvije morbidnosti kojima je Mesić unakazio samu instituciju predsjednika. Prvo, nazvati misu "dernekom" (pijana turska zabava s obiljem prostota i nasilja) je teška uvreda svakoj osobi koja vjeruje u Boga, dakle većini građana Hrvatske. Drugo,, možda ne manje važno“, je upotreba riječi "ustaša" u pogrdnom smislu koji svakog ustašu definira kao potpunog zlotvora bez i jedne pozitivne ljudske osobine, dakle sotoniziranu osobu kako ju je definirao njegov voljeni uzor "drug Tito", koji je zapravo sam bio najsličniji takvoj definiciji. To je opet uvreda svakom domoljubnom Hrvatu, jer svatko je od nas samim tim što je hrvatski domoljub, zapravo "ustaša". Tako je predsjednik odveo svoju važnu funkciju na dno i mnogi Hrvati su počeli moliti Boga da u tih preostalih nekoliko mjeseci mandata Mesić ne počini još neku veću glupost i ne nanese još veću štetu državi o čijem dostojanstvu bi se po Ustavu trebao brinuti.
Dok su se vodile tako bolne rasprave o kraju Drugog svjetskog rata, a slovensko-hrvatski spor je mirovao u pat-poziciji, ulogu dežurnog gnjavatora Hrvatske ponovo je preuzeo tužitelj iz Haaga Serge Brammertz koji je poput papige ponavljao da Hrvatska mora predati tzv. "topničke dnevnike" za koje ni danas nije sigurno jesu li ikad postojali i ako jesu koliko ih je bilo.
Odakle vjetar puše, postalo je jasnije kada su neke države, a prije svih Velika Britanija, odlučile blokirati hrvatske pregovore u poglavlju zakonodavstvo dok god to Brammertz bude tražio, odnosno zapravo što je duže moguće. Dakle, Englezi nas zbog nečega uopće ne žele u Uniji, što nije pametno, jer bi nas lakše ekonomski "oderali" ako uđemo nespremni, nego spremni. Ali budući da žele tako igrati, mi tu igru moramo prihvatiti kao realnost.

SANADER LJETI POVUKAO "KOČNICU ZA NUŽDU"
Prvi dio ljeta nije baš obilovao događajima. Niti sud u Haagu, niti slovenska falanga, pa čak ni poslovično aktivni palitelji Hrvatske nisu se baš pretrgnuli od posla. Bolna je bila samo "slučajna" nesreća u tzv. "nagibnom vlaku" s teškim stradanjem ljudi. Pruga je bila "podmazana" nekim sredstvom protiv zapaljenja pragova, a za to standardno "nitko nije kriv". Bilo je još nekih manjih incidenata koji nisu ostavili veće posljedice.
U toj relativnoj tišini usred ljeta naglo je izazvao šokantnu detonaciju Ivo Sanader koji je iz čistog mira podnio ostavku i potpuno otišao čak iz države. Ni on niti itko u njegovo ime nije suvislo objasnio zašto je to učinio tako naglo i mogli bismo reći – panično, poput čovjeka koji u trenutku nervoze povlači kočnicu za nuždu u vlaku jer zbog nečega mora odmah izići.
Sanader je ostavio nasljednicu, prvu hrvatsku premijerku Jadranku Kosor koju su mnogi bili spremni godinama podcjenjivati, a i danas joj previđaju brzi kraj, pa i prijevremene izbore. Pa ipak, bivša novinarka koja već desetak godina uspješno plovi više-manje mutnim političkim vodama pokazala je neočekivanu spretnost u suočavanju s teškim stanjem države usred krize. Iako nema čarobni štapić za nagli izlazak iz krize, u najmanju ruku nije lošija od svojih muških prethodnika. Možda još stigne pokazati da je i ponešto bolja.

USRED KRIZE DOBRA TURISTIČKA SEZONA
U vrijeme kišnog proljeća za vrijeme kojeg ni najstrastveniji nautičari nisu željeli aktivirati svoje brodove, predstojeća turistička sezona izgledala je sumorno i mnogi su bili pesimisti. Oni koji nas ne vole, čak su zlurado najavljivali "duboko smrzavanje" sezone na -30% u odnosu na prethodnu godinu.
Hvala Bogu, nisu bili u pravu. Kada su došli pravi ljetni mjeseci i pravo ljetno vrijeme, turisti su ipak došli i minusi su se počeli topiti. Brzo je postalo jasno da će se oni mjeriti u jednoznamenkastim iznosima. Na kraju je ispalo da je dolazaka turista bilo za 3% manje, a noćenja za 1% manje nego 2008. Međutim, one najvažnije, financijske rezultate do sada nitko nije objavio. Tako smo se još jednom izvukli iz velike prijetnje kolapsa gospodarstva, što nipošto ne znači da nam je dobro. Jedino je činjenica da nismo pali u ponor.
Premijerka je odmah prionula na pregovaranje s kolegom Borutom Pahorom pokazavši pri tome mnogo entuzijazma i optimizma, ali istovremeno je koračala po tankoj žici tajne diplomacije preuzevši na sebe golemu odgovornost pregovaranja bez sudjelovanja struke, tj. međunarodnih pravnika. Kasno ljeto prošlo je uz mnogo srdačnih susreta dvoje premijera i u Hrvatskoj i u Sloveniji. Rezultati tih susreta ni do danas nikome nisu jasni.

KOME ĆE POMOĆI "JUNCTION"?
Jesen je donijela Hrvatskoj djelovanjem ponajviše premijerke plod za koji nitko pouzdano ne zna je li kiseo, sladak ili gorak. Vjerojatno je sve po malo. Radi se naravno o sporazumu o rješavanju spora u Savudrijskoj vali pomoću novokomponiranog arbitražnog suda.
Mnogi su se već izjasnili da takvo tijelo više odgovara Slovencima, osobito zato jer se izričito kaže da je njegov cilj omogućavanje njihovoj državi dodir s otvorenim morem. Slovenci su inzistirali na engleskoj riječi junction (džankšn) koja znači spoj, sastav, vrsta spajanja, dodirna točka, stjecište, raskršće, čvor, čvorište). Kako bi se to prevelo u pomorskom pravu nitko ne zna. U svakom slučaju oko toga će još biti puno natezanja.
Zanimljivo je međutim nešto drugo. Kada je jedna udruga započela akciju prikupljanja potpisa za referendum o sporazumu sa Slovenijom, hrvatski Sabor je panično brzo sazvan i u prvom danu zasjedanja odmah ratificirao sporazum. Dotle Slovenci najavljuju svoju ratifikaciju tek u 2010. godini. To se zove novo srljanje "gusaka u maglu".
Zanimljivo je još jedno poklapanje. Dok Brammertz očajnički galami na Hrvate da mu kako god znaju "rode" žuđene mu topničke dnevnike, Velika Britanija i još nekoliko država odmah spremno blokiraju poglavlje o pravosuđu. Kada to vide, Slovenci odmah zablokiraju tri poglavlja koja su već odblokirali. Zanimljivo kakve se stvari "slučajno" događaju u isto vrijeme. Ulje na vatru dodaje i sama hrvatska Vlada teatralno šaljući policiju u stanove uglednih hrvatskih zapovjednika iz "Oluje", među kojima je čak i legendarni general Rahim Ademi i pretresaju njihove domove kao da su najgori kriminalci. Do koje mjere Hrvatska može biti europska prostitutka? Ta granica je svakim danom niža. Padamo ničice pred prosječnim europskim diplomatom kao što je tužitelj Brammertz. Doista jadno i tužno, a što je najgore uzaludno, jer Hrvatska optužujuće dokumente za Gotovinu može eventualno samo – krivotvoriti. Hoćemo li se čak i tako nisko spustiti?
Europska unija pokazala je još jednom gestom svoju moralnu bijedu. Europski sud za ljudska prava (!) presudio je da se iz talijanskih javnih ustanova moraju ukloniti raspela (križevi). Razlog je navodno taj što bi oni mogli uznemiriti ljude koji nisu kršćani. Zanimljivo je da je ta odluka donesena nedugo nakon što je i naš još kratko zloglasni predsjednik Mesić također na sličan način napao Isusa.  Još jedna "slučajna" podudarnost koja samo pokazuje kakvo je to društvo koje nas čeka na vratima Europske unije. Mnogo je sličnije čoporu vukova koji čekaju novu "ovcu" koja k njima ulazi, nego grupi anđela koji pjevaju pjesmu dobrodošlice novopridošloj braći. Ali to je realnost i dobro je na nju se pripremiti ranije, da nas nakon ulaska u Uniju nitko ne može zaskočiti.
Eto s takvim pomalo tužnim mislima čekamo nadolazeću 2010. godinu, ali kao i uvijek nepopravljivi optimizam nas tjera da se nadamo boljem vremenu. Na posljetku, imamo sve što nam treba. Nedostaje nam samo malo više pameti. A ona bi valjda morala doći s vremenom i sazrijevanjem, jer u sljedećoj godini Hrvatska izlazi iz tinejdžerskih godina, pa će možda biti zrelija.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba