Hrvatska i svijet - 124 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
01. ožujka 2017.

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI

 

Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je naime prvi američki predsjednik koji „ne jede iz ruke“ svjetskim „vladarima iz sjene“, a to su ultrabogati bankari i industrijalci potpomognuti „mozgovima“ iz kruga ekonomista, politologa, pa i nekih novinara.

Činilo se je da ti ljudi koje ponekad pojednostavljeno zovemo „masoni“ imaju tako jak utjecaj u obje američke stranke, da već mnogo prije izbora na čelo njih dovode „svoje ljude“, pa tako američki narod može birati samo između „dva njihova“ i da im ništa ne može promaknuti. Tako se je mislilo sve do prije nekoliko mjeseci.

KAKO JE TRUMP PROMAKAO „SVJETSKIM VLADARIMA“

Onda se je dogodilo „političko čudo“. Pobijedio je čovjek izvan njihove „ergele“. Kako je to moguće? Prvi razlog je u tome što Trump ne potječe iz redova političara, nego poduzetnika. U politici naime „vladari“ čvrsto drže situaciju pod nadzorom i prate razvoj svakog darovitog političara koji se nečim istakne. Odmah ga nastoje „nahraniti“ gomilom dolara, pa tako postane „njihov“. Ako „terapija dolarima“ ne uspije, onemoguće ga na razne načine, pa ne može napredovati.

Ali u svijetu businessa nije tako. Tu su u pitanju privatni dolari kod kojih je mnogo teže „pripitomiti“ darovitog dečka. Trump im se je „provukao kroz mrežu“ i zato jer ga nisu na vrijeme prepoznali kao opasnog protivnika, pa čak ni kao budućeg političara s ambicijom. On se je naime bavio trgovinom ekstremno skupim nekretninama u New Yorku i građenjem luksuznih objekata čije cijene „lete u nebo“. To je posao u koji ga je uveo njegov otac koji je uvijek bio vrlo skeptičan prema bankarima i njihovim kreditima, što ga je učinilo neovisnim, jer upravo bankari su jezgra tih samoproglašenih „vladara“ koje nitko nigdje nije izabrao. Donald se je dobro uklopio u očev posao napravivši vrlo unosne poslove gradnjom luksuznog hotela i raskošnih stanova za bogataše. Izgleda da ga „vladari“ nisu prepoznali kao opasnost smatrajući da je onaj tko uspješno zgrće milijune dolara dovoljno zadovoljan, pa mu politika ne pada na pamet. Tu su se gadno „prešli“.

Trump ne samo što je želio ući u politiku, nego je u nju ušao na velika vrata, jer je među republikancima imao krhku konkurenciju. Bili su to Ted Cruz i John Kasich. Cruz je podrijetlom Meksikanac, a Kašić pola Hrvat, pola Čeh. Kao jedini „pravi Amerikanac“ među njima, a uz to i čovjek s „lovom“, on je s lakoćom pobijedio.

U utrci za položaj predsjednika on je opet bio u prednosti, jer je imao dovoljno svog novca za financiranje kampanje, pa nije nikome bio dužan. S druge strane, internet kao jedini medij u kojemu „vladari“ ne mogu dominirati, otkrio ih je javnosti sa svim njihovim zlim planovima, pa su ostali bez najjačeg oružja – tajnosti. Tako je Trump usprkos gromoglasne i skupe kampanje Hilary Clinton pobijedio. Nakon toga nastala je urnebesna medijska kampanja protiv njega gotovo identična kampanji kod nas protiv Crnoje, Hasanbegovića i kasnije Barišića. No Trump je tvrd orah i munjevito ostvaruje svoja obećanja sustavno razgrađujući pomno složeno Clintonovo i Obamino „carstvo“.

POBJEDNIČKI POTEZ PREDSJEDNICE KOLINDE

Trumpu su se međutim veselili i naši „komšije“ s obje strane. Slovenci su se nadali da će prva dama Melania kao rođena Slovenka nagovoriti supruga da pomogne Sloveniji u otimačini hrvatskog teritorija, a Srbi su negdje među njezinim predcima „iskopali“ neke korijene koji navodno vode u Bosnu i to na područje njihove današnje „republike srpske“. Čak su se i srbijanski političari „uslikavali“ sa slikom Trumpa na  trbušinama. No dosadašnje ponašanje Trumpa ne opravdava njihove nade. Trump se je „uslikao“ s predsjednikom skupštine Kosova Kadrijem Veselijem. Štoviše, iz njegove administracije stižu poruke podrške Kosovu za ulazak u Ujedinjene narode.

Naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prepoznala je trenutak koji „odlučuje utakmicu“, pa je još prije inauguracije Trumpa požurila u Ameriku lobirajući za interese Hrvatske. Istini za volju, to inače nije posao predsjednice nego diplomata, obično veleposlanika. No budući da se naša diplomacija sastoji uglavnom od „jugoslavena“, ona tamo nije mogla poslati nikoga osim – sebe. U tom poslu je nedostižna, jer je upravo u Americi ispekla diplomatski zanat, a onda je kao šefica diplomacije NATO pakta stvorila veze koje ni jedan drugi hrvatski političar nema. Ona doduše nije u detalje ispričala s kim je sve razgovarala, a očito nije niti smjela. Pitanje koje najviše „visi u zraku“ jest je li se možda sastala s još neinauguriranim predsjednikom Trumpom. Rekla je samo znakovitu rečenicu, da „mnogi podcjenjuju Trumpa“, što daje naslutiti da ga je možda i osobno upoznala.

Naravno da su „komšije“ pobjesnili, jer ih je naša predsjednica preduhitrila, ali to nisu smjeli javno pokazati. Zato su domaći mediji, naravno „regionski“ orijentirani, gotovo „razapeli“ predsjednicu zbog toga što se je usudila ići u Ameriku a da njima ništa ne kaže. „Rastrančirali“ su svaku kunu koju je ona tamo potrošila, a što je običan džeparac prema rasipanju ranijih predsjednika, osobito Mesića, kojega nitko ništa nije pitao kada je nemilice trošio novac poreznih obveznika putujući u „supersile“ kao što su Libija, Azerbejdžan, Kirgistan, Sjeverna Koreja i neke druge države koje je problem pronaći na zemljopisnim kartama. Očito je da je pogodila „u sridu“, što žestoko boli sve „jugoslovene“, osobito one hrvatske.

ISTINA TLAČI „KOMŠIJE“ I „JUGOSLAVENE“

Naši istočni komšije imaju vrlo ozbiljan problem, a isti problem „tlači“ i naše domaće „jugoslovene“. Polako ali sigurno se ruše njihovi pomno sagrađeni mitovi pomoću kojih su držali u robstvu Hrvate za cijelo vrijeme trajanja Jugoslavije, a u dobroj mjeri to im uspijeva i danas.

Do sada im se je raspao mit o Jasenovcu, Jadovnom (Šaranovoj jami) i još neki. Usprkos tome, oni uporno „mamuzaju mrtvoga konja“ ponavljajući idiotske brojke koje su nekada smišljali Titovi agitpropovci kako bi vičući „drž'te lopova“ sakrili svu svoju gadost koju su napravili u kasno proljeće 1945., pa i kasnije.

Još im je jedino preostao mit o ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja bi trebala biti kriva za sva zla svijeta, osobito za neopisivu brutalnost Titovih partizana. No, i taj mit im se opasno njiše jer razni ljudi istražuju i pišu knjige neovisno o trenutnoj političkoj vlasti, pa se naslage laži polako ali sigurno otapaju i otpadaju, a sve se bolje nazire istina.

Najveća napuklina u svim tim konstrukcijama zove se Alojzije Stepinac. Taj čovjek kojega su desetljećima mrtvog sotonizirali nakon što su ga osudili, strpali u zatvor, zatim prognali u rodno mjesto i na kraju otrovali, sada se sve jasnije pokazuje kao moralna vertikala toliko jasna i čista da ih od njegove čistoće i svetosti hvata panika.

Ono što ih osobito pogađa jest to da svaki novi dokaz Stepinčeve svetosti ruši poneku kockicu iz mitova o ustašama i NDH. Zato dižu neopisivu hajku u javnosti zbog navodne „fašizacije“ Hrvatske, a zapravo zbog istine koja se svakim danom sve više otkriva i bolje vidi. Oni koji su bez ikakvog srama već rehabilitirali četničkog vođu Dražu Mihajlovića odgovornog za strašan pokolj muslimana uz rijeku Drinu, sada strahuju i javno se „zgražaju“ zbog toga jer je sve bliže dan kada će se razotkriti sva dubina laži kojom su desetljećima uspješno sotonizirali Hrvate. Uzgred se „čude“ što Europska komisija ne reagira na „fašizaciju“ Hrvatske.

100 GODINA GENOCIDNOG DJELOVANJA SRBIJE

Naprotiv, sve se više pojavljuju u javnosti stravična nedjela Srbije koja ima stoljetno genocidno iskustvo. Tu se osobito po svojoj brutalnosti ističu istrebljenje Albanaca na Kosovu i u Makedoniji u drugom Balkanskom ratu 1913. godine, kada su masovno istrebljivali Albance. U selu Ljuma pobili su sva ljudska bića ne štedeći ni malu djecu. Kod Skopja su, vodeći zarobljene Albance, susreli „dobroga kralja Peru“, odnosni Petra I. Karađorđevića. Kada je čuo da Albance vode na strijeljanje, „dobri čika Pera“ im je „savetovao“ da štede streljivo tako da Albance udare kolcem po glavi i bace u Vardar. Nasuprot njima, kada su Albanci zarobljavali cijele srpske postrojbe, razoružali su ih i – pustili. Iz toga je jasno vidljivo kome je genocid „urođen“.

Gori od srbijanskih političara i ubojica su domaći „jugoslaveni“. Tako se Mesić i ostali „antifašisti“ zgražaju nad „revizijom“ povijesti, tj. nad razotkrivanjem podlih laži pomoću kojih su toliko dugo držali Hrvate „u lancima“. Da je živ „drug Tito“, oni bi sve povijesne „revizioniste“ pod hitno strpali na Goli otok, a neke (osobito „kolovođe“) i pod „golu“ zemlju.

Kako se falsificira vrlo nedavna povijest najbolje pokazuje film „15 minuta pokolja“ iz produkcije zloglasnoga HAVC-a koji ništa manje nego proglašava hrvatske vojnike zločincima koji su pobili invalide smještene u jednu ustanovu u Dvoru na Uni. Ta monstruozna kleveta možda bi postala „istinom“ da nije uhvaćena izjava srpskog zapovjednika koji se pred svojim „starešinama“ hvali da je „istjerao ustaše iz Dvora“ i time priznaje da u vrijeme zločina hrvatske vojske uopće nije bilo u Dvoru. Kaotična situacija koja je u jednom ratnom trenutku nastala u malome mjestu uz Unu trebala je poslužiti za „pakiranje“ zločina hrvatskim vojnicima i to pred očima nas koji smo još živi svjedoci tog vremena i još k tome – pobjednici. Tu tešku klevetu onda nazivaju „umjetničkom slobodom“, a nas koji ne dopuštamo da se takvi falsifikati rade pod firmom „umjetnosti“, nazivaju „desničarima koji provode kulturnu revoluciju“.

STRAŠNO IM SMETA „REVIZIJA“ POVIJESTI

Kada se to sve zna, možemo samo zamisliti što su tek radili našim predcima ustašama i domobranima koji su ne samo izgubili rat, nego su upali u žrvanj brutalnoga komunističkog režima koji ih je najprije pobio, a onda na njihova leđa svalio sva balkanska zlodjela od kojih su 90% počinili sami „antifašisti“ po načelu „kadija najprije ubija, a onda i tuži i sudi“.

Sve to što polako izlazi na vidjelo najbolje objašnjava nervozu srbijanskih političara koji „plaše“ Europsku uniju skorašnjom rehabilitacijom ustaša, Nezavisne Države Hrvatske i Ante Pavelića. Da bi djelovali uvjerljivije, onda tome dodaju i Mussolinija koji nema nikakve veze s Hrvatskom. Naprotiv, s njime su surađivali – Srbi.

Današnji srbijanski političari četničkog podrijetla jako dobro znaju da je mnogo knjiga već napisano na temu Jasenovca, ustaške vojnice, ustaškog oružništva (žandarmerije), Šaranove jame i Alojzija Stepinca. Treba ih samo ponovo pročitati i izvući zaključak.

Istina oslobađa osobito pravednike, a „pokapa“ zlotvore. Zato je se panično boje i srpski političari i hrvatski „antifašisti“ jer su i jedni i drugi „umočeni“ toliko da ih istina uništava do temelja. Zato čine sve da istinu spriječe da dođe u široku javnost, ali to je nemoguće. Istina ih poput omče polako ali nezaustavljivo steže.

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI?

Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se za ovaj najljepši kutak svijeta mogli međusobno najprije dobro „počupati“, a onda bi kroz pregovore podijelili plijen i dogovorili se kome koji dio. Ali, Hrvati uvijek svima sve pokvare, a kada sve imaju u svojim rukama, pokvare i sami sebi.

Posljednjih mjeseci taj čuveni rat u Siriji i Iraku koji je umjetno proizveden i umjetno ga produžuju iako je davno mogao završiti na određeni se je način proširio i na našu zemlju. Razlog znamo svi. U režiji ultrabogataša koji misle da mogu kreirati svijet po svojoj mjeri pokrenut je val „izbjeglica“ predstavljen kao pokret jadnih patnika koji bježe od rata.

JE LI NJEMAČKA ALLAHOVA ZEMLJA?

Na početku su skoro svi nasjeli na taj srcedrapateljni trik. No kada su se pojavile grupe bahatih samouvjerenih i dobro uhranjenih mladića džepova punih eura koji „biraju“ državu u koju žele ići, svakom normalnom čovjeku postalo je jasno da to nisu izbjeglice. To je postalo još jasnije nakon što se je saznalo da ni jedna od razvijenih i bogatih arapskih država nije primila ni jednog „izbjeglicu“.

Kada su iz Njemačke stigla jeziva izvješća o silovanju i drugim oblicima nasilja (napadi na djecu, pljačka imovine domaćih, razbijanje automobila), i najglupljem Europljaninu je postalo jasno da se tu radi o organiziranom pokretu koji je u biti okupacija i islamizacija Europe.

Kada su neki imami, a i neki od običnih doseljenika, počeli prijetiti da će se svaki migrant oženiti sa po četiri Njemice i da će mu svaka roditi od petero do desetoro djece, da će svi biti muslimani i da će sve djevojčice nositi burke, da to više nije Njemačka nego Allahova zemlja, svi su se uvjerili da je u temelju „migracije“ nasilje, uništenje normalne Europe i stvaranje od nje „novog svjetskog poretka“. To su neki najavljivali i ranije, ali su ih „normalni ljudi“ izsmijavali tvrdeći da su budale koje vjeruju u „teoriju zavjere“.

Posljednja osoba koja se i danas pravi da ništa ne razumije je njemačka kancelarka Angela Merkel. Naravno da ona jako dobro zna u kakvu je nevolju uvalila prije svega Njemačku, a onda i cijelu Europu, ali zbog nekog razloga ona se pravi da „nije odavde“. Što je ona i kome obećala i tko je njoj što obećao izići će u javnost ubrzo. Ima nagađanja da je zapravo najmoćnija žena Europe glavna kandidatkinja za novu glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda i da zbog toga čini takvo zlo svojoj zemlji. No to je za sada nemoguće provjeriti.

Ova „herzlich willkommen“ politika njemačke šefice donijela je mnogim državama goleme probleme, jer horde „migranata“ su kao nož kroz maslac prolazile sve šengenske i nešengenske granice rušeći pred sobom svaki zakon i sve običaje. Tijekom prošle godine Njemačka, Švedska, Austrija i još neke zemlje dobrano su se napunile i shvatile da im prijeti potpuni slom ako tu rulju i dalje budu nekontrolirano puštali u svoj prostor. Neke su zemlje počele polako zatvarati vrata žicom, ogradama, brojnim policajcima, pa i vojskom. Ali, dok oni zatvaraju i „pregrađuju“ srednji tok, s izvora i dalje teče bujica ljudi i sada se svi pitaju kako dalje.

SREĆA JE ŠTO NAS „MIGRANTI“ NE DOŽIVLJAVAJU

Hrvatska je u cijelom tom kaosu od početka bila u centru zanimanja svih strana, ali isključivo zbog našeg strateškog položaja na kojemu se križaju svi interesi i svi putevi. „Migranti“ nas nisu uopće doživljavali. Bili su presretni kada smo se uspjeli organizirati i prevesti ih na koliko-toliko udoban način preko našeg teritorija do susjedne Slovenije.

Gotovo nitko nije želio ostati u Hrvatskoj. Njihovim šefovima nije bio cilj da islamiziraju Hrvatsku, a i sami migranti su očito znali kakve su kod nas prilike i da smo i bez njih „u banani“. Tako je ispalo da je katkada dobro biti u krizi i problemima, jer onda nitko ne želi živjeti u takvoj državi. To nas je spasilo od golemog pritiska azilanata koji bi nam prije ili kasnije priredili velike muke.

UMJESTO ZATVARANJA TURSKIH GRANICA –

PRELIJEVANJE IZ ŠUPLJEG U PRAZNO

Na kraju su se veliki šefovi dosjetili i otkrili „toplu vodu“. Heureka, otkrili smo, izvor problema je u Turskoj, kako se prije nismo sjetili! I sada svi obilaze oko Turske kao oko lijepe mlade koju bi svatko htio za ženu, pa joj nudi brda i doline. A lukavi Turci po lijepoj staroj tradiciji iz toga kaosa nastalog iz perverznih bogataških glava izvlače sve veće i veće svote.

Na poslijetku bi trebali sklopiti neki sporazum o „prelijevanju iz šupljeg u prazno“. Konkretno, Sirijce bi se najprije vraćalo iz Grčke u Tursku, a onda bi ih se u jednakom broju prebacivalo u Europsku uniju i uz to još plaćalo goleme novce Turskoj. A već sutra će u Tursku dolaziti novi i novi „migranti“ za koje će onda Turci vjerojatno dobivati još više novca. Uzgred, Turcima se za put u Europsku uniju ukidaju vize.

U svim tim akrobacijama teško je naći neku pamet. Turska je članica NATO saveza. NATO ima brodove, avione, kamione, džipove, samohodke, radare, a naravno u konačnici i – žicu. Što NATO zatvori i kontrolira svojom tehnologijom, to nitko ne može silom otvoriti. S Turskom se može dogovoriti zatvaranje granice sa Sirijom, a možda i s Irakom i – nema više „migranata“. Bila bi to rijetka prigoda da NATO napokon radi ono za što i postoji – štiti granice i sigurnost država koje su pod njegovim „kišobranom“.

No čini se da za ta takvo rješenje nitko ne mari unatoč tome što je jednostavno i jeftino. Ništa novoga ne treba niti kupiti niti graditi, niti ikoga transportirati po načelu naprijed-natrag. Umjesto toga se natječu tko će više ponuditi Turskoj.

Na kraju se nazire zatvaranje tzv. „Balkanske rute“ na kojoj je i Hrvatska i to kroz cijelu Panoniju od srbijanske do slovenske granice. Možda bi to bio razlog za odahnuti. Međutim i to bi nam moglo prisjesti kada dobijemo svoju kvotu za zbrinjavanje „migranata“.

SURADNJA BALTIK – JADRAN BILA BI SPAS

Od početka te umjetno izazvane „migrantske krize“ mi smo mnogo toga propustili. Bivša vlada se je stalno svađala sa svim susjedima iz „Balkanske rute“ (Srbija, Mađarska i Slovenija) nastojeći migrante „servirati“ sjevernim i zapadnim susjedima po principu „al sam ga zaj...“. To, međutim, ne donosi dobar plod, jer susjedi su uglavnom svoj problem riješili tako što su ili potpuno odbili primati „migrante“, ili su neke dijelove granice ogradili žilet-žicom i propuštaju ljude „na kapaljke“, spremni odmah potpuno zatvoriti granice čim to učini „onaj ispred“, u ovom slučaju Austrija.

Države koje bi trebale biti naši prirodni saveznici već su se zatvorile poput školjki i ne žele čuti ni o kakvim „migrantima“. Slovačka se je već odavno izjasnila da će primati „migrante“, ali isključivo kršćane. Ali, kršćana među njima – nema. Ni Poljska nije baš raspoložena primiti puno njih.

U takvoj situaciji kada svi naši bliži ili nešto dalji susjedi čine u načelu isto ili slično, prirodan korak bi bio razgovarati s njima i stvoriti neku vrstu baltičko-alpsko-jadranske „antimigrantske“ udruge. Ne treba se bojati floskula i etiketa „vi ste rasisti i ksenofobi“. Ne boje se ni spomenute države. Nisu ni oni ksenofobi (protivnici stranaca), niti su neosjetljivi za patnje izbjeglica. Izbjeglicama se mora pomoći i tu nema razlike u mišljenjima. Ali masovno primanje militantnih i uvježbanih muškaraca koji će odmah po dolasku proglasiti svoj „kalifat“ je potpuna ludost protiv koje se treba boriti zajedno.

Kada se spomene ta suradnja Baltik – Jadran samo od sebe nam navire sjećanje na inauguracijski govor predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je tom prigodom rekla slobodno prepričano sljedeće: „Hrvatska nije Balkan niti region. Hrvatska je neovisna država i članica Europske unije. Njezina regija kojoj prirodno i kulturno pripada je od Baltika do Jadrana“.

Da su barem obje vlade poslušale predsjednicu. Ona je to rekla prije tzv. „migrantske krize“. Za tu krizu tada nitko nije znao. Možda je predsjednica nešto načula, jer njezini izvori su dublji nego što ih ima narod. U svakom slučaju na vrijeme je odredila smjer.

Na žalost nitko ju nije poslušao. Bivši premijer Zoran Milanović u svojoj balkanskoj primitivnoj maniri s njome nije htio ni razgovarati. Vjerojatno i nju, kao i ranije Ružu Tomašić, smatra čistim zlom gorim od elementarne nepogode. Ali ipak, za predsjednicu to zbog institucije „ne smi' kazat“.

Sadašnji premijer Tihomir Orešković je sasvim drukčiji. Čovjek izvježban na kulturnom zapadu u vještini obhođenja i pregovaranja lijepo i normalno razgovara s predsjednicom. Ali u praksi na svoj prvi službeni put kao premijer otputovao je u mondeni austrijski „glamour“ centar Kitzbühel, gdje su mu trećerazredni bankari poručili, naravno „u rukavicama“, neka se ne druži previše s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i poljskim predsjednikom Jaroslawom Kaczynskim. Koliko je do sada vidljivo, on poslušno slijedi taj „savjet“ i tako Hrvatska propušta šanse.

Zašto Orban i Kaczynski toliko smetaju briselcima? Njih dvojica otkačili su se s „europskog lanca“ i ne žele trpjeti diktaturu bankara, niti da im netko protiv njihove volje „uvozi“ beskrajan broj „migranata“. Obojica su osnovala nove stranke nezagađene oportunizmom – Orban Fidesz, a Kaczynski Prawo i Sprawiedliwośċ (Pravo i pravda). Obojica su smijenila guvernera narodne banke i direktora nacionalne televizije. Obojica vode samostalnu monetarnu i financijsku politiku. Rezultat: Poljska i Mađarska su se ekonomski oporavile.

Pridruživanje Poljskoj i Mađarskoj bio bi za Hrvatsku spasonosni lijek, osobito ako znamo da sličnim putem barem u načelu žele ići Češka i Slovačka, pa i Slovenija, ali ovoj posljednjoj kao i nama smeta što tamo do sada nije provedena lustracija.

Na poslijetku Hrvatska ima zlatnu priliku koju već 25 godina nije iskoristila, a to je brojna i moćna dijaspora koja većini političara ne odgovara, jer kad bi se oni afirmirali i vratili u stari kraj, njih (političare) više hrvatski narod ne bi trebao. Ali dijaspora je toliko važna Hrvatskoj da zaslužuje ne samo posebnu temu, nego i posebno ministarstvo. A upravo to ministarstvo i današnja vlast, kao i sve dosasdašnje – preskače.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

» Hrvatska i svijet - 116

DRŽAVA U KOLAPSU, IZBORI "NEODLUČENO", A "MIGRANTI" PRED VRATIMAGodina koja nas uskoro napušta biti će zapamćena po tome što smo nezaustavljivo propadali uzalud se nadajući boljem u neprestanom iščekivanju da će se nešto dogoditi. Tako bi...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba