ŽUPA CERNIK PDF Ispis E-mail
Autor Pater Vjenceslav Janjić   
31. ožujka 2018.

SRETAN USKRS ILI SRETNI VAZMENI BLAGDANI

Isus je slavio Posljednju večeru na dan židovske PASHE. Bio je to proljetni, selilački i kućni blagdan. Prisjećali su se čudesnog oslobođenja iz Egipatskog ropstva. U znak zahvalnosti prinosili su žrtveno janje ili  kozle, muško i bez mane. Zvali su ga pashalnim janjetom. Stari crkveni  oci su govorili: KRIST JE PASHA NAŠA! Stari Slaveni su  ga nazivali VAZMENO JANJE! Otuda pojam VAZAM.

U nas je ustaljen  način čestitanja: „Sretan Uskrs!“ Stari Slaveni su običavali čestitati: „Sretan VAZAM!“ Ta ista riječ ostala je u običaju kod naših kajkavaca VUZEM sve do dana današnjega. Stoga se nameće pitanje: Što je ispravnije reći: SRETAN USKRS ILI SRETAN VAZAM? Teolozi bi rekli ovo drugo. Naime riječ Uskrs označava sam događaj Kristova uskrsnuća, dok VAZAM označava Sveto tro- dnevlje : Sveti četvrtak ,kada je Isus slavio Posljednju večeru zajedno sa svojim učenicima, Sveti petak dan montiranog sudskog procesa i sramotne presude: SMRTI NA KRIŽU, Svetu subotu, dan kad je Isusovo tijelo ležalo u grobu i Vazmeno bdijenje kad je Krist vjere  uskrsnuo! U rano nedjeljno jutro! STOGA , DRAGI ČITATELJI, SRETNI VAM VAZMENI BLAGDANI!

Još nešto treba naučiti od teologa. Oni govore o dvostrukom Isusu. Kad kažu Isus iz  Nazareta  onda misle na Isusovo čovještvo. Na Isusa koji je bio sličan nama ljudima u svemu  osim u grijehu. Kad govore o Kristu vjere onda misle na proslavljenog čovjeka i Boga. Isusovo čovještvo slavimo na Božić, a njegovo božanstvo na Uskrs, kada je Isus iz Nazareta ,prvi od nas  zemljanih, pobijedio smrt! Zato kažemo da na Uskrs slavimo najznačajniji kršćanski blagdan. To potvrđuje apostol Pavao kad piše:  „Ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludna naša vjera i naše propovijedanje!“ Zato što je Uskrs najveći kršćanski blagdan i priprava za Uskrs traje najdulje: 40 dana! Šest korizmenih nedjelja : od Čiste srijede ili Pepelnice do Velikog četvrtka u Svetom tjednu. Nedjelje se ne računaju.   Otuda dolazi i riječ KORIZMA – Četrdesetnica!

Vjerovati ne znači „znati“ nego gajiti  nadu u prekogrobni život. Ono što čovjek zna u to nije potrebno vjerovati. Uskrsnuće nije pitanje znanosti, nego prvotno pitanje vjere s kojim sve stoji ili pada! Znanost  nam pomaže da lakše dođemo do spoznaje !U bivšoj državi učili su nas da je Nikola Tesla izumio struju! Nikola Tesla nije „izumio struju „ ona je već bila i prije njega. On ju je otkrio! Neki veći Um nego što je njegov  ju je izmislio! Mi taj veličanstveni Um nazivamo Bogom! U Svetom pismu čitamo dijalog između bezimenog bogataša i siromašnog Lazara koji je bio željan najesti se mrvica koje su padale s bogataševog stola. Nakon smrti Lazar dolazi u „ krilo Abrahamovo“ , dolazi u nebo, a bogataš u  „ognjeno jezero“ i otud traži kap vode da ublaži svoje patnje. „ Između nas i vas koči se provalija golema, te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odande k nama prijelaza nema!... kaže Sveto Pismo. A bogataš nastavlja dijalog: „Molim te, oče  Abrahame, pošalji Lazara u kuću mog oca. Imam petero braće, pa neka im posvjedoči, te i oni ne dođu u ovo mjesto muka!“… „ Ako ne slušaju Mojsija ni proroke, sve da i od mrtvih netko ustane neće povjerovati!“

Po meni najveći dokaz da je Krist uskrsnuo jest njegova Crkva koja, unatoč nesavršenostima i nesavršenom njezinu vodstvu i njezinim članovima, postoji više od dvije tisuće godina. Njegov Duh daje joj garanciju. „ Ni vrata paklena neće je nadvladati!“ Drugi dokaz prazan grob i treći njegova ukazivanja nakon Uskrsnuća! S njime možemo sve, bez njega ne možemo ništa!

Uskrs je odgovor na vječnu čovjekovu čežnju da vječno živi! Tu nema ništa sporno, sporno je ono : „Zrno  treba biti bačeno u zemlju i istrunuti da bi ponovno zaživjelo!“ Tu je naš ljudski problem!

Je li hrvatski narod u pučkim  narodnim običajima prepoznao važnost  Vazma ili Uskrsa?

Korijeni Uskrsa nalaze se u pretkršćanstvu, u običajima posvemašnje proljetne obnove, kako ljudi tako i prirode. Ta se tradicija i poveznica najočitije vidi u jajetu koje simbol novog života. Svemir je prema shvaćanju starih Iranaca imao oblik jajeta, elipse, a stari  narodi kao što su : Egipćani, Babilonci i Rimljani  darivali su mladima koji se vole jaje, simbol novog života. Uz jaje kao neizbježan pratitelj Uskrsa je i zeko. On je pak simbol brzog razmnažanja. Možda su uskrsni običaji manje romantični od onih vezanih uz Božić, ali su ostali više kršćanski i  manje komercijalizirani. Uskrs je zadržao više kršćanskog sadržaja . Postoje bezbrojni primjeri iz života da oni koji tjednima pa i mjesecima nisu razgovarali upravo pred Uskrs se izmiruju. Blagoslov uskrsnog jela „ svetenja“ poprima oblik kršćanske liturgije. Niti jedna mrvica od posvećenog ne smije pasti na pod. Kućni ljubimci nemaju što tražiti kad se blaguje blagoslovljeno jelo! Nekoć se blagoslovljeno jelo blagovalo tri dana kao prisjećanje na trodnevni  Isusov  boravak u zemlji. U nekim našim krajevima Vazam ili Uskrs se slavi i na „Mladi Usrks“- tjedan dana nakon Uskrsa kao Bijela nedjelja.

Otkuda običaj bojanja jaja?

Etnolozi kažu da smo ovaj običaj poprimili od Turaka. Izvorni običaj najvjerojatnije dolazi iz Rusije. U početcima su jaja bojali isključivo crvenom bojom da bi se zaštitili od Zloga. Crvena boja je naj kršćanskija  boja. Ona nas podsjeća na bezbrojne mučenike koji su prolili svoju krv za Krista, za svete ideale. Neki danas zaziru od crvene boje. Ona je bila i ostala autohtona kršćanska  boja. Boja se nekoć dobivala od ljuske luka u kojoj se kuhaju jaja. U novije vrijeme na jaja se lijepe i različite naljepnice poput zeke, pileta ili nečeg drugog. U Salzburgu, u Austriji, vidio sam dućan u kojem se preko cijele godine prodaju s različitim ukrasima uskrsna jaja. Ima među njima i takvih koji spadaju u vrhunsku umjetnost. A zašto se boje jaje? Pa upravo radi toga da budu još ljepša i šarenija. I priroda se u proljeće počinje buditi, postaje šarolikija. Običaje treba čuvati, ali vjeru ne izgubiti!

Što vjernici nose u pletenim košarama „ na posvetu“?

U našim krajevima posvuda govore da se jelo nosi na posvetu. Kad se blagoslovi onda velimo da je to svetenje ili posvećeno jelo! Međutim, liturgijski gledano , radi se o blagoslovu jela. Sakramenti nam daju posvetnu milost, blagoslov jela nije sakrament nego blagoslovina. Nešto slično je kad nosimo svojim kućama pepeo koji se blagoslivlja na Pepelnicu ili Čistu srijedu. Kruh kojeg blagoslivljemo u crkvi na sv. Blaža, 3. veljače i slično… Mi držimo do toga što je blagoslovljeno kao da je isto što i posvećeno! Malo ću se našaliti pa ću najprije reći da se ne može sve vidjeti što mlade snaše ili cure nose na „posvetu“. Svaka od njih nastoji prekriti košaru s jelom za blagoslov sa što svečanije ukrašenim ručnikom. I da konačno odgovorim na postavljeno pitanje. U nas u Slavoniji na blagoslov se obavezno nosi domaći pečeni kruh ispod peke, kuhana šunka ili kulen, kulenova seka, kuhana jaja, potom se nose mladi plodovi:  mladi luk, hren, rotkvica. Ni sol se ne smije zaboraviti. Neizbježna je rakija ili boca crnog vina. Bogatstvo obitelji mjerilo se i po duljini i ukrasima na ručniku. I snaše su u takvim zgodama oblačile najsvečanije narodne nošnje. Marama se nije stavljala na glavu kad se nosilo jelo „ na posvetu!“ U kosu se stavljao stručak cvijeća. Govorilo se: „ Nije Uskrs svaki dan!“ Pišem kao da toga više nema ima, ima i hvala Bogu da se tradicija nije izgubila. Naš narod voli reći : „ Bolje je da izumre selo nego narodni običaji!“

Kako bih ja čestitao čitateljima  Vazam ili Uskrs?

Svakako ne SMS porukom, pa čak niti mailom. Putem telefona još nekako. Najbolji način je usmeni uz stisak ruke i uz srdačan poljubac. U naše se vrijeme izgubila ljudskost i  osobnost, te toplina zajedničkog življenja. Pismena čestitka je također prihvatljiva, osobito ona pisana vlastoručno. Iskreno rečeno više se i ne sjećam kad sam nekome napisao pismo ili čestitku ručno. Možda ovo moje javno priznanje bude nekima i poticaj da budu bolji od mene.

SVIM ČITATELJIMA SRETNI VAZMENI BLAGDANI ILI AKO HOĆETE SRETAN  VAM USKRS!

Share
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba