AGROPLAM SIČE PDF Ispis E-mail
Autor Ksenija Lipičanin   
25. kolovoza 2019.

Napornim radom i voljom do pozitivnih rezultata

 

Gospodarstvo Antuna Vrakića  jedno je od pozitivnih primjera uspješnog poslovanja u kojem cijela obitelj, žena, četiri sina, kćer i njihove obitelji žive i rade od poljoprivrede. Zajedničkim snagama uspjeli su spojiti ratarstvo i stočarstvo u slavonskom selu Siče, u općini Nova Kapela. Osim toga, Antun Vrakić je jedan od rijetkih poljoprivrednika koji je uspio sam investirati u svoje proširenje bez dodatnih državnih poticaja i kredita. Smatra kako se napornim radom može postići sve ukoliko postoji volja i želja za pozitivnim rezultatima. Bio je to jedan od razloga da predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović posjeti 2015. godine OPG Antuna Vrakića pohvalivši ih za dobru organizaciju i postignute rezultate u ratarskoj i stočarskoj proizvodnji. Tom prilikom domaćin joj je na najsuvremenijem kombajnu, vrijednom više od dva milijuna kuna, demonstrirao njegov rad i govorio o suvremenoj poljoprivrednoj mehanizaciji kao značajnom čimbeniku u poljoprivrednoj proizvodnji, te žetvi.

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković u svojoj predizbornoj kampanji 2016. godine također je boravio na imanju obitelji Vrakić, koja je pozornost privukla upravo svojim radom, trudom, zalaganjem i postignutim rezultatima ukazavši, unatoč teškom stanju u poljoprivredi, da se može živjeti od poljoprivrede ako se radi po principu dobrog gospodarstvenika. Antun Vrakić, jednostavan i pošten čovjek, širokog osmijeha, dobronamjeran i uvijek spreman pomoći, kaže da je poljoprivreda njegov životni san.

 

„ Poljoprivredom se bavim od rođenja. To sam naslijedio od djedova i pradjedova. Osamdesetih godina imali smo dva kombajna, a obrt za poljoprivredu registrirali smo 1993. godine. Cijela obitelj sudjeluje u poslu gdje obrađujemo 400 ha ratarskih površina. Oko 20 godina imamo silose, skladišta i sušare. Bavimo se ratarskom proizvodnjom za ljudsku prehranu i stočnu hranu. Od prije četiri godine imamo farmu sustav krava- tele, gdje  imamo preko 200 grla krupne stoke. Mi smo se bazirali na sustav krava-tele što znači da se krave na otvorenom redovito tele, a tovimo bikove i junice. Osnovna pasmina nam je limousin, zato što to tržište traži zbog njihove kvalitete. Imamo nešto simentalske pasmine, ali bikovi i telad idu u pravcu limousina. Dnevno 600 kg šrota i 600 kg silaže treba za njihovu ishranu. Tu su i krave i junice, ispaša, a svako veće slama. To je profitabilno i pozitivno jer svoju hranu u ratarstvu plasiramo u finalni proizvod-meso. Telad ostavljamo i tovimo junad koja ima tržište i relativno dobru cijeni i s tim smo zadovoljni. Tržište je u Turskoj preko Kosova, a u sezoni imamo kupca u Splitu. Godišnje bi to bilo 100 grla junadi po oko 700 kg.“, kaže Antun Vrakić, nositelj gospodarstva Agroplam.

Kukuruz im je  glavna ratarska kultura, pored pivarskog ječma, uljane repice, soje, travne smjese, lucerne. Godišnja proizvodnja hrane je od 3 000 do 4 000 tona hrane, zavisno od godine, plasman od stotinjak junadi i to je proizvodnja koja se treba uvažavati i biti prepoznata. Pšenicu su smanjili za 90 posto jer nema tržišta, a većinu ratarskih kultura plasiraju za tov junadi koja se tovi silažom i sa zrnom.  Započeli su i sa proizvodnjom peleta  od biljnih ostataka, od slame i uljane repice

„To je jako kvalitetno, nema toksina i to se prepozna u mesu. Do sto ha uljane repice imamo i slama je jako korisna za grijanje kad se pretvori u plete. Imamo sedam ćelia silosa kapaciteta 3 000 tona u kojima se sprema suha hrana. Uglavnom kukuruz kojega plasiramo na tržište u lipnju jer u jesen kad se skida hrana nema se gdje plasirati.

Jedna od otegotnih okolnosti u uzgoju goveda  je zatvaranje moderne klaonice u Lužanima udaljenim pet kilometara od Siča.

"To je neshvatljivo. Za ovo područje to je bilo jako dobro i povoljno.  Ne razumijem da se nitko nije zapitao zašto ta klaonica ne može funkcionirati u Hrvatskoj. Žalosno je da se ovo kvalitetno meso ne plasira u naše hrvatske gradove, nego uvozimo meso upitne kvalitete i rokova trajanja. Imamo hrane u izobilju, a te kapacitete možemo i povećati", smatra Vrakić. Dodaje da su poteškoće u  poljoprivredi vrlo prepoznatljive.

„ U 30 godina hrvatske države činjenica je da nismo dobro organizirani. Član sam  predsjedništva Hrvatske poljoprivredne komore, predsjednik Županijske i Regije za istočnu Hrvatsku. Redovito idemo u Bruxelles i obilazimo druge zemlje EU koje su puno bolje organizirane nego Hrvatska. Osnovno je da se utvrdi veličina gospodarstva i ona se ne smije uništavati i smanjivati već samo povećavati. Kao predstavnik Županijske komore uputio sam poziv našem županu i pročelnicima za poljoprivredu BPŽ da vidimo što možemo napraviti kao županija da sačuvamo one koji su opstali i ostali na selu, koliko tu može lokalna i regionalna samouprava pomoći, jer nema razloga da mi ne budemo organizirani, ako već ne kao Austrija ili Njemačka, onda makar kao Mađarska i Poljska. Nije bitan toliko novac o kojem se govori da ga konstantno treba ulagati, ogromna novčana sredstva u poljoprivredu, a rezultat tih velikih ulaganja u poljoprivredu je smanjenje proizvodnje. To je žalosno i to nje dobro, jer ta sredstva idu u krivom smjeru. Što dalje bit će sve gore. Jer ako mi nećemo stimulirati dostatnost proizvodnje za svoju državu, a nažalost Hrvatska stopa je pala ispod 40 posto dostatnosti proizvodnje u odnosu na Mađarsku, koja ima 100 posto dostatnosti proizvodnje, Poljska ima preko 70 posto. Njemačka ima 150 posto dostatnosti proizvodnje, znači 50 posto izvoze. Mi moramo utvrditi osnovno činjenično stanje. Svaka županija mora imati registar proizvođača i proizvoda. Proizvodi koje mi proizvodimo sigurno su zdraviji od onih koji dolazi iz drugih država na naše police. Nikad nije bilo više malignih i sličnih bolesti nego danas. Smatram da je to isključivo zbog hrane. Nažalost, naša hrana se većinom izvozi, najviše u Italiju, a zašto, jer je kod nas stočni fond uništen, nema finalnih proizvoda, uvozimo sve proizvode, a kod nas ne prerađujemo. Gdje su naši prerađivački kapaciteti koji su nekad postojali , npr. Nektar i Podravka koja maksimalno smanjuje prerađivačke kapacitete? To bi se netko morao zapitati.  Sve politike moraju podržavati svog proizvođača i svoje proizvode, u suprotnom rade protiv interesa države. Mi poljoprivrednici se moramo više organizirati i ići prema novim tehnologijama ali nikao ne zanemariti proizvodnju zdrave hrane.  Hrvatska je sačuvala i vodu i zemljište, ne zato što nije željela tolike pesticide i  gnojiva, već zato što nije bilo financijske mogućnosti.  U toj kvaliteti prednjačimo u cijeloj Europi s pitkom vodom, naše povrće se zalijeva s pitkom vodom što ni jedna država to nema, već tehnološku vodu iz septičkih jama, to se mora iskoristiti i više reklamirati i uputiti hrvatski narod da kupuje hrvatske proizvode i da se s njima hrane“, kaže Antun Vrakić.

img0 (2)
img1 (2)
img10
img11
img12
img13
img14
img15
img16
img17
img18
img19
img2
img20
img3
img4
img6
img7
img8
img9
01/20 
start stop bwd fwd
Share
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba