NOVA GRADIŠKA PDF Ispis E-mail
Autor cajtung   
16. rujna 2019.

Uvezeni štetnici prijete uništenju šuma - plućima Planeta

 

Nepovoljne vremenske prilike i druge elementarne nepogode koje utječu na nepovoljne klimatske promjene, ali i povećana količina uvoza i transporta sirovina iz drugih krajeva svijeta u Hrvatsku i druge zemlje Europe dovele su do pojave štetočina koje uzrokuju razne bolesti kako na ljudima tako i biljkama. O pojavi štetočina koje uzrokuju bolesti na hrastu lužnjaku i kitnjaku i jasenu koje ih ozbiljno ugrožavaju razgovarali smo sa Hrvojem Žakićem, dipl. inž. šumarstva, voditeljem Uprave šuma, podružnice Nova Gradiška.

„ Na hrastu lužnjaku i hrastu kitnjaku može se vidjeti kako se pojavljuje smeđa boja u krošnjama stabala, a počele su nas napadati i bosti male bube koje ostavljaju neugodne crne točke na tijelu. Riječ je o pojavi hrastove mrežaste stjenice koja je izvorno štetnik na sjeverno američkom kontinentu. Tamo ne predstavlja velike probleme što se tiče eko sustava. Oko 2000. godine prvi put je registrirana na talijanskom tlu, pa turskom, a 2003. putem tranzita proširila se prema zapadu i 2013. godine. zabilježena je na području Spačve, Srijeme , odnosno na istoku Hrvatske. Zadnjih godina  se udomaćila jer joj naša klima u dijelu nizinskih šuma odlično pogoduje, pa imamo u istom periodu tri do četiri generacije toga štetnika i na jednom listu možemo vidjeti sve razvojne stadije, od jajašaca, ličinke pa do odraslog štetnika. Veliki problem je što ovaj štetnik napada hrastov list sa donje strane, siše sokove i dolazi do propadanja lisne mase. To se očituje kroz smeđe krošnje hrasta kao da je kasna jesen, a ne početak rujna. Bolest uzrokuje gubljenje klorofila na listovima, nema fotosinteze i stablo fiziološki slabi. To zaustavlja rast i prirast stabla, a najgore je što se stablo bori protiv štetnika za opstanak i prije vremena odbacuje svoj plod. Stoga žir koji nije sazrio i koji nije sposoban da dovede do obnove hrastika otpada u kolovozu i rujnu. Naravno da one opće korisne funkcije o kojima govorimo i za koje se brinemo, jer su Hrvatske šume nosioci najvećeg FSC standarda, a to je zelenilo i proizvodnja kisika, odnosno smanjivanje ugljičnog dioksida u zraku je u ovom dijelu onemogućeno jer nema fotosinteze. Problem će biti veliki jer imamo nemogućnost izvršenja propisa osnova gospodarenja jer nema uroda žira i nema obnove starih sastojina jer sastojine se neće moći same obnoviti. Posljedično neće biti glavnog prihoda, a to neće biti ni sortimenata što je direktan udar na nedostatak drvne sirovine, neće biti ni dovoljno za potrebe drvne industrije, pučanstava, nećemo moći sjeći ni obnavljati drvnu masu. Sve to rezultira ogromnom gospodarskom štetom i odumiranjem starih stabala, pa i mladih. Bolest je zahvatila kompletno područje Hrvatske. U zadnje tri do četiri godine vidljivo se širi uz autocestu na lijevu i desnu stranu prema Savi i desno prema Psunju, novskom brdu i prema Dilju i Požeškoj gori, pa prema Đakovu. Pokušali smo, zapravo Ministarstvo poljoprivrede je 2017. godine izdalo naredbu o postupanju i suzbijanju hrastove mrežaste stjenice. U to su uključene sve institucije od Šumarskog fakultete, instituta, sve jedinice u području Ministarstva poljoprivrede zadužene za šumarstvo, no borba protiv ovih štetočina je jako teška i neizvjesna. Pokušali smo razne načine, od bioloških sredstava, prskanja avionima što nije dalo rezultate jer se stjenica priljubi sa donje strane lista, pokušali smo prašiti helikopterima, i unatoč ogromnim financijskim sredstvima nisu bili zadovoljavajući i očekivani rezultati. Pokušali smo ih suzbiti i puškama na prskalicama sa tla ali bezuspješno. Mi ne smijemo djelovati sa najjačim kemijskim insekticidima, kao što se to radi i nekim poljoprivrednim kulturama da ne bismo narušili kompletnu biološku ravnotežu u šumi, da ne nestanu i on dobri insekti u šumi. Još uvijek se istražuju mogućnost u sprječavanju ove bolesti, a vjerujemo da će se i priroda u šumi pobrinuti da stvori bolji imunitet u obrani od ovog opasnog nametnika. U zadnje dvije godine primijetili smo da ima sve više paukova koji se razmnožavaju i hrane tom mrežastom hrastovom stjenicom. Naravno, i to daje određenu neravnotežu u prirodi ali sjedne strane priroda se pobrinula da se s prevelikom populacijom mrežaste hrastove stjenice pojavljuju  pauci koji se hrane stjenicama i uništavaju ih. Problem je i u tome što se hrastove mrežaste stjenice u obliku bijelih, malih buba zadržavaju i na odjeći i u zraku, napadaju ljude što kod pojedinaca može izazvati alergije i crvenilo na koži“, kaže dipl. inž. šumarstva Hrvoje Žakić, voditelj Uprave šuma podružnice Nova Gradiška.

Dodaje da se drugi problem odnosi se na pojačano sušenje poljskog jasena u šumskim sastojinama svih dobnih razreda na cjelokupnom području Hrvatske.

„ Na području koje obuhvaća četiri uprave šuma, Karlovac, Zagreb, Sisak, Nova Gradiška i sada dio Vinkovaca pojavio se problem sa jasenom koji je trenutno najugroženija vrsta drveća u Hrvatskoj. To je u Hrvatskoj druga po vrijednosti ekonomskoj i tehničkoj,  odmah iza hrasta. Posljednjih godina primijetili smo pojačano je sušenje poljskog jasena bez obzira na starost sastojina, od mladih do onih zrelih za sječu. Razlog tome mogu biti negativne klimatske  promjene, od nivoa podzemnih voda, rasporeda padalina tijekom godine, što znači da početkom travnja, svibnja i lipnja imamo ogromne količine padalina, velike bujice, elementarne nepogode, pa kad se to uzme u godišnji prosjek padalina to su jednake količine padalina kao dosadašnjih godina, ali nejednako padanje u jednom danu stvara promjene u klimi, i radi nivoa podzemnih voda, povećanog broja poplava dolazi do masovnih pojava jasenovog potkornjaka i jasenove pipe zbog čega je jasen kao vrsta fiziološki oslabila. Dešava se nešto na što nismo navikli i što nismo odmah prepoznali..Tek kada smo napravili velika istraživanja koja traju već pet šest godina, saznali smo da je to je patogen koji je došao iz Kine,  a radi se o gljivi Chalara fraxinea koja napada korijen jasena i dovodi do sušenja jasena. Ona je jako rezistentna, znači vrlo je otporna. U sporama se može i nekoliko godina sačuvati i kad dobije povoljne uvijete razvija se. Širi se poplavom, vodom, u drvo ulazi putem korijena. Istražujući,  prvo smo je tražili na vrhovima, izbojcima, ranama, izraslinama misleći da ulazi putem toga, ali, što nije baš uobičajeno, iznenadili smo se vidjevši da ulazi putem korijena. Tek kad se drvo fiziološki oslabi i osuši, pukne, a onda se može vidjeti o čemu se radi. Jasen je ugrožen na području cijela Europe, od Poljske, Slovačke, Mađarske i dijela nizinske Austrije gdje je najugroženiji. Imali smo priliku prije četrdesetak godina vidjeti kako je nestao  nizinski brijest i ne bismo voljeli da se to dogodi i sa jasenom. Bila bi to velika katastrofa. Ovaj mjesec očekujemo naredbu Ministarstva poljoprivrede o sanacijama jasenovih područja i gospodarenjem jasena ugroženim tim bolestima, te pokušavamo naći najbolji način kako sačuvati prvo stanište. To, prvo, znači tamo gdje je bio jasen da ostane i dalje šuma jer je to je nama primarna važnost, sačuvati cijeli eko sustav i šumsko tlo,  a drugo, da jasen kao vrsta ne izumre u Hrvatskoj. Pokušavamo sa Šumarskim fakultetom i Šumarskim institutom i drugim europskim institutima kao što su Agronomski fakultet u Bugarskoj, Italiji i Belgiji raditi na sprječavanju djelovanja gljive i pronalaženju otpornih jedinki od kojih bismo vegetativno ili sjemenski radili nove sadnice  da možemo poslije interventno ulaziti u sastojne sa otpornim jedinkama na tu gljivu u cilju zadržavanja jasena u Hrvatskoj“, kaže upravitelj Hrvoje Žakić.

Share
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba