GRADSKA KNJIŽNICA NOVA GRADIŠKA PDF Ispis E-mail
Autor cajtung   
03. studenog 2019.

Predstavljene tri knjige iz projekta o Luki Lukiću

 

Gra dska knjižnica Nova Gradiška upriličila je u  Mjesecu hrvatske knjige  predstavljanje triju knjiga pod nazivima Luka Lukić: učitelj, etnograf i melograf u Klakaru, autora Mate Blaževca-Pajkova, Opis sela Klakarja; graditeljstvo, pokućstvo, sprave i oruđa početkom 20.stoljeća (priređivač: dr.sc.Marinko Vuković) i Opis sela Klakarja: pripovjetke i pjesme skupljane od sredine 19. do sredine 20 stoljeća (priređivačica dr.sc.Tanja Perić-Polonijo i publicistkinja Dunja Vanić,novinarka „Posavske Hrvatske“.

Knjige je izdala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u povodu 140. obljetnice rođenja i 60. godišnjice smrti Luke Lukića. U Studijskom odjelu novogradiške Knjižnice 30. listopada su ih predstaviliMato Blaževac-Pajkov, Dunja Vanić i prof. Biljana Dakić, v.d. ravnateljice Knjižnice, a nastupom oplemenio Karlo Wirth, učenik 6.r. gitare Glazbenog odjela OŠ „Mato Lovrak“.

- Idejni sam tvorac cijeloga projekta o Luki Lukiću, na njemu sam radio 15 godina i još uvijek nije završen. Na moju inicijativu 2004. godine pokrenuto je objavljivanje rukopisne građe Luke Lukića. Lukić je bio učitelj u Klakaru 37 godina, a iza sebe je ostavio oko 20 tisuća stranica rukopisa o običajima, životu, zatim pjesme, pripovijetke, basne, a pisao je puno i o graditeljstvu. Dvije godine sam uz pomoć studentica samo prepisivao njegove rukopise, a s obzirom da radi se o specifičnom jeziku kojega malo tko razumije pomagala nam je i jedna baka koja nam je to sve i prevodila – rekao je Blaževac – Pajkov. Također je dodao kako je Luka Lukić bio 28 godina orguljaš u klakarskoj crkvi i odgojio generacije pjevačica koje su isti način pjevanja prenijele usmenom predajom na slijedeće generacije.

-Tako i danas „Snaše“ u Klakaru pjevaju, a imamo i stick na kojemu je dr. Jakša Primorac snimio  90 pučkih, crkvenih pjesama kako su se pjevale prije 100 godina, dakle sačuvano je ono izvorno pjevanje- rekao nam je, među ostalim Mato Blaževac.

-Radi se o ogromnom bogatstvu tako da je na knjigama radila jedna mala, ali vrlo vrijedna ekipa jer trebalo je najprije prepisati sve te priče, pjesme i tekstove koje je Luka Lukić zapisao, kolekcionirati, urediti i pripremiti za tisak.Ja sam sa iznimnim zadovoljstvom i užitkom čitala sve to što je zabilježio učitelj Luka Lukić. To je bio čovjek koji je imao fantastičan osjećaj za ono što se zove narodna duša. Pokušao je zapisati sve što je narod doživljavao, gledao, radio. Pokušao je to sačuvati za budućnost i mislim da je to uspio napraviti. Nekako mi se paradigmatski čini jedan završetak pjesme kako su nekad djevojke završavale pismo kada bi ga slale momku u vojsku i čini mi se da je to ona srž Lukićeve poruke nama:“Putuj, putuj listak moj, dok ne najdeš ko je tvoj. A kad najdeš ko je tvoj otvori se, poklonji se, dušo moja nasmij se“. Dakle Lukić je to sve zapisao da bismo mi danas to otvorili, pročitali, nasmijali se i razmislili o nekim stvarima koje su bile nekada u prošlosti-istaknula nam je u razgovoru Dunja Vanić.

O važnosti projekta o Luki Lukiću naglasila je:“Iznimno je važan za našu nacionalnu kulturu, jer ono što je Luka Lukić napravio u Klakaru, to je, sada se otkriva, najbogatije zapisana tradicijska kultura jednoga mjesta. U Hrvatskoj nema boljeg, opširnijeg i detaljnije zapisanoga. Radila sam na ovom drugom dijelu koji se odnosi na pripovjetke i pjesme. To je također iznimno bogatstvo. Luka Lukić se tu nastavlja na jedan cijeli niz hrvatskih zapisivača i zapravo ih dopunjuje, što je i lijepo i važno. Radi se o iznimnoj zbirci proznog i poetskog narodnog stvaralaštva koje se sastoji od 497 proznih i 278 poetskih naslova. Knjiga ima ukupno 850 stranica. Zahvalni smo naravno i Mati Blaževcu koji je jako „zagrizao“ u to i okupio ekipu kako bi na svjetlo dana donijeli ovu iznimnu vrijednost.“

Luka Lukiću čitelj, etnograf i melograf u Klakaru

Ovaknjiga Mate Blaževca-Pajkova, uz dodatne povijesne, etnološke i etnomuzikološke studije o selu Klakaru donosi obilje originalnih Lukićevih tekstova i njegove bibliografije. Luka Lukić (1875. – 1956.), gotovo je cijeli svoj život proveo u Brodskoj Posavini. Rodio se i umro u Brodskom Varošu. Od 1900. do umirovljenja 1937. radio je kao učitelj i crkveni kantor i orguljaš u Klakaru (stariji naziv sela do 1930- ih bio je Klakarje). Lukić je bio jedan od najznačajnijih etnografa, melografa i folklorista u Slavoniji od kraja 19. sve do pedesetih godina 20. stoljeća. U Zborniku za narodni život i običaje objavio je između 1919. i 1926. etnološku monografiju o Brodskom Varošu, a njegova je vrlo obimna rukopisna etnološka monografija o Klakaru većim dijelom objavljena 2016., dok će posljednji dio biti objavljen u narednim godinama. Uz rijetke radove iz pedagogije, Lukić je u međuraću objavio dvadeset etnomuzikoloških članaka u časopisu Sveta Cecilija, a neke su njegove važne studije o tradicijskoj glazbi ostale neobjavljenima sve do danas. Zapisivao je obilno i književni folklor Brodske Posavine, osobito usmene pjesme, pripovijetke i poslovice. Usto se Lukić intenzivno bavio pisanjem kronika i memoara. Izrađivao je crteže seoskih zgrada i tradicijskih ornamenata te skupljao herbarij. Osobito se istaknuo kao vrstan voditelj crkvenoga zbora u Klakaru. Većina njegovih rukopisa čuva se u Odsjeku za etnologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu i Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

O životu i radu Mate Blaževca i Dunje Vanić, kao i o projektu ukratko je govorila prof. Biljana Dakić:

Mato Blaževac-Pajkov, rodio se 1961. u Donjoj Bebrini, selu u susjedstvu Klakara, gdje i danas stanuje. Desetljećima je vrlo aktivan u kulturnom i društvenom životu svoga kraja i Slavonije općenito. Bavi se glazbenim i plesnim folklorom te povjesničarskim radom. Posebne su mu preokupacije poljoprivreda i rad na očuvanju prirodnog okoliša. Dosad je objavio šest knjiga o lokalnoj povijesti i etnografiji.

Prva četiri razreda osnovne škole završio u rodnom mjestu, a ostala četiri u Slavonskom Brodu, gdje je završio i srednju školu obrazujući se za drvnog tehničara. Izvanredno je završio srednju poljoprivrednu školu. Nakon desetak godina rada u „Slavoniji DI“ i razvojačenja u Hrvatskoj vojsci, 1992. godine vraća se staroj ljubavi i hraniteljici majci zemlji. Mato je uspješan poduzetnik, na svom OPG-u ima silose za otkup i promet žitarica.

Zavičaj, rodno selo, zemlja i rad na njivi potpuno ga ispunjavaju i nadahnjuju u životu. Mato je vrlo aktivan u društvenom životu svoga sela i okolice. Od 1976.član je KUD-a „Kolo“ iz Donje Bebrine, čiji je predsjednik bio 12 godina, a od 2006. do 2016. umjetnički voditelj. Svih tih godina bio je organizator i nositelj brojnih uspješnih folklornih manifestacija, kako u Donjoj Bebrini tako i šire u Slavoniji. Posebna Matina ljubav je bara Dvorina, pa ekološki osviješten svestrani Mato godinama izdaje i uređuje 12-lisni kalendar na temu biljnog i životinjskog svijeta, toga dragulja na obali rijeke Save, uz koju je odrastao i koja ga iznova nadahnjuje. Član je i jedan od osnivača udruge „Povjesničara i baštinika zavičajne starine Slavonije, Baranje i Srijema“, čiji je ujedno i dopredsjednik,a u povremeniku „Zavičaj“ objavljuje zapažene radove.

Svoju prvu knjigu, „Donja Bebrina“, svojevrsnu povjesnicu rodnog mjesta,objavljuje 2000. godine. Ohrabren uspjehom svog prvog rada, objavljuje još nekoliko knjiga, uglavnom povijesnog sadržaja: „Općina Klakar“ (2003.) „Župa Klakar“ (2004.), „Donest’e mi tinte i papira“ (2009.), a koautor je knjige „65 godina KUD-a KOLO“ (2003.). Nakon nekoliko godina stanke, 2015. objavljuje novu knjigu na temu Prvog svjetskoga rata „Neoplakani slavonski soldati“ (1914. – 1918.). Proljetos je u Ukrajini predstavio i drugu knjigu u kojoj nastavlja istraživanje posljedica Prvog svjetskog rata na području Brodskog Posavlja, „Oj soladi moja braćo mila“. Kao dugogodišnji suradnik HAZU 2016. objavio je uvodnu studiju objavljivanju Lukićeve rukopisne građe „Luka Lukić : učitelj, etnograf i melograf u Klakaru“, kao dio projekta o Luki Lukiću.

Dunja Vanić
Rođena u Brodskom Stupniku 1964. godine. Gimnaziju završila u Slavonskom Brodu, na Pedagoškom fakultetu u Osijeku studirala hrvatski jezik i književnost. Lektorirala, redigirala, uredila i za tisak priredila pedesetak knjiga, među kojima i pet posljednjih knjiga Zvonimira Toldija, te supriređivačica knjige Luke Lukića „Opis sela Klakarja : pripovijetke i pjesme skupljane od sredine 19. do sredine 20. stoljeća“. Od 1999. Izvršna je urednica godišnjaka Slavonski narodni kalendar čiča Grge Grgina.
Sudjelovala je na stručnim i znanstvenim skupovima o Dragutinu Horkiću, Stanislavu Gezi Milošiću, Miji Čorak Slavenskoj, Luki Lukiću te (u Oriovcu i u Novskoj) Luki Iliću Oriovčaninu… Publicistkinja u zavičajnom tjedniku „Posavska Hrvatska“ i urednica te predstavljačica brojnih knjiga u istoimenoj izdavačkoj kući. Za kolumnu „Ivšine zanimacije“ 2001. godine dobila godišnju nagradu „Zlatna novinarska kartica“ Udruge hrvatskih lokalnih javnih glasila, za književno-kritički rad Povelju uspješnosti „Julije Benešić“ (Susreti hrvatskih književnih kritičara, Đakovo, 2010.) te godišnju nagradu Brodsko-posavske županije „Kovanica od zlata“ 2019.

Svakako treba reći kako je Mato Blaževac koji je i dalje aktivan u KUD-u „Kolo“ u Donjoj Bebrini istaknuo kako su Društvo osnovali roditelji naše magistre Ljiljane Lukačević koji su, kao mladi, upravo u tom mjestu počeli svoju učiteljsku karijeru. Magistra Lukačević prisjetila se djetinjstva u Donjoj Bebrini i, kako je istaknula, predivnih ljudi s kojima je odrastala i koji su joj, uz roditelje, prenijeli ljubav prema folklornoj baštini.

DSCN8132
DSCN8136
DSCN8137
DSCN8141
DSCN8143
DSCN8147
DSCN8149
1/7 
start stop bwd fwd
Share
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba