Hvala na podršci

  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing

Pretraga sadržaja

Cajtungov Facebook


Caro diario! - 90 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
10. srpnja 2012.

POVRATAK MISCELANEA (tj. opet "svaštice")

a) Politički korektno jednoumlje

"Zdrav čovek sa sažaljenjem posmatra žalosne primere dezorijentacije ... jer čemu mogu da nas pouče primeri izludelih buržuja osim ako ne tome da je u krivom ogledalu i slika obavezno kriva. Ali dok su se nekada zločeste kraljice mnogo ljutile na ogledalo zbog takve slike, danas se mazohistički građanin takvoj slici raduje i pomno je doteruje..." Bogdan Tirnanić

"Možda je ova naša Zemlja pakao neke druge planete" Aldous Huxley: Kontrapunkt života (Point Counter Point)

U "Petom danu" od petka 19. svibnja autor(ica) priloga o  istospolnim brakovima  (ime sam, na svu sreću, zaboravio) napravio je svoj uradak u maniri zagriženog skojevca na sastanku svoje partijske organizacije, u kojem pjeva hvalospjev nepogrešivosti partijske politike (čitaj: u moralnoj "dezorijentaciji" zapadne demokrature "sloboda" je postala sinonim za pokroviteljski stav prema gay-parovima, dok je ostatak populacije u najmanju ruku ideološki sumnjiv, pa bi bilo preporučljivo da se podvrgne kolektivnom "auto-da-feu" – tj. da sam sebi izrekne kaznu zbog nepriličnog svjetonazora, jer se samo tako može vinuti u astralne visine ideološki podobnog slobodoumlja, pod pokroviteljskom zaštitom sve pervertiranije neoliberalne demokrature!) i bijesno sikće na sve one koji nikako da shvate mudrost i dalekovidnost partijskih naputaka (čitaj: Zakon o suzbijanju diskriminacije, nametnut Hrvatskom saboru poput nekoć Oktroiranog ustava kralja Aleksandra).

Pri početku drugog desetljeća ovog stoljeća sasvim je razvidno da ovakvo izneurotizirano jednoumlje danas postoji samo još u Sjevernoj Koreji: psihotična fetišizacija Gay Pride  povorki (u svemu ovome najveći je gubitnik onaj dio gay-populacije koji nikad nije pomislio da svoju spolnu orijentaciju afirmira provokativnim kreveljenjem po ulicama i trgovima: staljinistički ustroj Bruxellesa – Europska unija je ionako, mutatis mutandis, u smislu političkog jednoumlja ništa drugo nego redizajnirani Varšavski pakt – niti jest niti će se ikad usuditi procijeniti postotak onih koji nisu skloni nastupima na ovakvim skupovima!) u najmanju je ruku najsličnija onim patološkim ritualima obožavanja korejskog "velikog vođe".

"Cijelo to stanje ... miriše na dosad najperfidniji totalitarizam globalnih razmjera,
A nije nova ni misao da je prošle totalitarizme Bog poslao kao upozorenjeza onaj
- možda najveći (jer je najrasprostranjeniji) – koji nam se sprema..."

Mladen Jurčić – katolička revija "Marulić

Početna prispodoba je bila, kako vidimo, usporedba s komunizmom – ipak, ono što je Zoran Vukman lucidno nazvao "sekularnim fundamentalizmom" mnogo je prispodobivije fašizmu. Prije svega, Vukman svoju tezu ilustrira briljantno elaboriranim dokazom da politika koja sudski progoni smjerne muslimanske žene i djevojke zbog nošenja burki, izlažući ih neugodnostima koje one (neka bude – većina njih) nisu ničim zaslužile, dok nešto što se, eto, najčešće u komunističkim zemljama precizno definiralo kao "remećenje javnog reda i mira" (javni red i mir je, pored javnog dobra, najveća žrtva zapadnoeuropske demokrature),  fetišizira na način na kojoj se u bivšoj "Jugi" slavio Dan mladosti ili prvomajske parade, ne zaslužuje nikakav drugi epitet nego "fundamentalizam". (U međuvremenu nas je razmjerno simpatični Fred Matić šokirao prijedlogom da osiromašeni branitelji štite gay pride u Splitu. Budući da Fred više nije, po vlastitom priznanju opterećen erotskim maštarijama o Claudiji Schiffer, ništa ga ne opravdava u smišljanju ovako sramotne naknadne karnevalizacije Domovinskog rata, po kojoj bi egzistencijalno ugroženi i obezvrijeđeni branitelji morali svojim tijelima braniti najprivilegiraniju društvenu kastu, "svete krave" sekularnog fundamentalizma – pa nisu se valjda ti jadni ljudi za TO borili?!!)

Ali, zašto bi taj fundamentalizam bio baš fašistoidan? Zato jer se fašizam – za razliku od komunizma, koji se uvijek pozivao na širok sloj pučanstva, što pokazuju i ključne sintagme tog sustava ("narodne mase", "radni narod", "radnici, seljaci i poštena inteligencija", "omladino zemlje ove..." – pa, konačno, i "diktatura proleterijata"!) – doživljava kao politička opcija zasnovana na vlasti elite, manjine koja je pozvana da vlada uime očuvanja građanske uljuđenosti. I dok su Franco, Mussolini i Pavelić doživljavali svoj fašizam kao posljednju liniju obrane građanske katoličke uljudbe, za današnji psihotični libertinizam u Hrvatskoj, koji fetišizira Gay Pride na način na koji su fanatični sovjetski komunisti doživljavali prvomajsku paradu na Crvenom trgu, upravo je takva uljudba ono što je biku crvena krpa, pa tako, primjerice, Predrag Lucić brani istospolne zajednice s istim psihotičnim žarom s kojim pljuje po Tuđmanu, Thompsonu i katoličkim svećenicima . Na slično pervertiranom poimanju elitizma počiva i famozni Zakon o suzbijanju diskriminacije. Prije svega, zakon kojem je u nazivu ključni pojam "diskriminacija", a koji pri tome isključuje sustavnu DISKRIMINACIJU svakodnevno otpuštanih radnika, koje EU- demokratura doživljava kao "quantité negligéable" (zanemarivu količinu), ne samo da je nehuman, već je, grubo rečeno, jednostavno blesav, jer je proturječan širem pojmu koji bi morao podrazumijevati. Osim toga, elitizam manjine i odnos prema onima koji samo žele živjeti od svoga rada, ukazuje na to da nas je europska demokratura uvela u nešto što se najbolje može definirati kao neofeudalizam!

"Blesav" je, uostalom, jedini primjereni pridjev za objašnjenje osnovne mantre sekularnog fundamentalizma tzv. "prava na različitost". Možda je to najbolje objasniti na jednom znakovitom primjeru. Naime, u svom govoru koji je 1. listopada 2003, u vrijeme kad još nije bila predsjednica, Angela Merkel održala u Povijesnom muzeju Njemačke u Berlinu, ona je u tekovine fundamentalistički shvaćene "slobode" (takva kvazisloboda ima s istinskom slobodom taman toliko veze koliko i, recimo, Vedrana Rudan s euharistijom) ubrojila i "Freude an Verschiedenheit" (tj. radost različitosti). Budući da današnja stvarna kancelarka Europe živi, po svemu sudeći, u skladnom građanskom braku sa svojim mužem, uglednim profesorom, iz konteksta je ipak vidljivo da ona ovdje ne podastire svoj izbor građanske uljuđenosti kao primjer dobrodošle "različitosti" u odnosu na "različitost" onih kojima je njezina građanska pristojnost i osjećajnost nepodnošljiva, već, naprotiv, njihovu agresivnu nesklonost njezinu načima života uzima kao "politički korektan" primjer koji treba podržavati. Drugim riječima, ona kao političarka , odana naputku koji je njezin politbiro podigao na razinu zakona, pljuje u tanjur iz kojeg kao časna  privatna osoba jede. Ali blesavost prilagođena dimenzijama Prokrustove postelje izrađene u stolarskoj radionici političkih diletanata koji se odazivaju na kraticu EU ovdje ne završava nego na neki način tek počinje.

Ako smo već osuđeni živjeti u umobolnoj civilizaciji u kojoj Veliki Brat sekularnog fundamentalizma zakonskom regulativom tjera one koji nisu "različiti" da gladuju jer su ostali bez posla, a one "različite" donira da se mogu kreveljiti po ulicama, zašto se na isti način ne bi honorirali i ulični akrobati, trbuhozborci, kotlokrpe, nekad mnogobrojni filatelisti ... i oni su "različiti". A ako ćemo tjerati mak na konac, nisu li izuzećem iz Zakona o diskriminaciji na razinu "građana drugog reda" svedeni i oni koji nikad ne psuju i ne piju (iskreno rečeno, sam ne spadam ni u jednu od ovih kategorija!), koji ne gledaju Big Brother i Survivor, itd. Itd. Najluđe ipak tek dolazi. Svatko onaj tko se barem ponekad USUDIO bez predrasuda razmišljati o ovako shvaćenom pojmu "različitosti" (jeste li primijetili da danas ima više tabu-tema nego u srednjem vijeku?!) ne može izbjeći logičan zaključak da nas mantra o "radosti različitosti" sustavnim ispiranjem mozga navodi da odbacimo vlastitu "različitost" (apage, satanas!) i nađemo smiraj u nirvani pervertiranog sekularnog fundamentalizma – politički korektnoj različitosti. Dakle, konačni cilj "prava na različitost" bilo bi poništenje samog pojma različitosti (bez navodnika!) – bilo bi to, da parafraziramo naslov Ujevićeve pjesme, "pobratimstvo lica u svemiru" idiotizma. Ludo, pa živi!

b)  Što je to HNS?

Evo drugog pitanja za kviz – što je zapravo Hrvatska narodna stranka? U političkoj situaciji u kojoj izbori, prije svega, u Francuskoj i Grčkoj pokazuju da danas samo krajnja desnica i krajnja ljevica pokazuju socijalnu osjetljivost prema "poniženima i uvrijeđenima" (uglavnom sustavno praćenje političkog talk showa znakovitog imena "Agora" na Rai tre upoznalo me sa zapanjujućom popularnošću tek nedavno osnovanog "pokreta" /movimento/ "pet zvjezdica" karizmatičnog komičara Beppea Grilla, koji je na sebe preuzeo hvalevrijednu ulogu pučkog tribuna – jedina druga stranka koja svoj program sve više gradi na soc. osjetljivosti je "Lega Nord" Umberta Bossija), nužno je postaviti pitanje – a što je s ostatkom političkog tijela, i tko su oni zapravo? Što se tiče Hrvatske, važno je naglasiti da su u Saboru samo Lesarovi laburisti iskreno zabrinuti za sudbinu radnika, ali oni ipak nisu krajnja ljevica, dok je razjedinjenoj desnici zajedničko jedino to da, uz zanemarive iznimke, osim antikomunizma kao zajedničke opsesije nekakvog relevantnog političkog programa zapravo i nemaju.

Što je, dakle, preostalo? Budući da je politička bipolarnost (HDZ vs SDP) odavno prepoznata politička sudbina Hrvatske, sve se svodi na dvije vodeće stranke i njihove beznačajnije koalicijske partnere, što se politički obično označava kao lijevi i desni centar. A budući da HDZ gotovo po definiciji jest desni centar, "u hodu" smo se sjetili jedine relevantne desne stranke u Saboru, slavonskog "liječničkog konzilija" HSSSB-a, koja zauzima vrlo promišljenu distancu od dvije najjače stranke, a koja po izrazitoj socijalnoj osjetljivosti i naglašenoj vezanosti uz regiju iz koje potječe najviše podsjeća na talijansku "sjevernu ligu" (Lega Nord).

Kad je 2003. godine, nakon nepune 4 godine vladavine, SDP-ova koalicija izgubila izbore, napisao sam da SDP nije shvatio razliku između "naših" i "vaših". Većina Hrvata i danas doživljava HDZ kao Tuđmanovo čedo – i zato, ako moj sin vara i krade, on je ipak moj, a ako vaš radi to isto, što se drugo može očekivati od "komunjarskog ološa". Jedina šansa SDP-a je bila da poboljša standard građanima, umjesto da ih izruči na milost i nemilost nezasitnim tajkunima. Budući da sam u to vrijeme pisao za  gore citirani "Marulić", naknadni uvid me je podsjetio da sam pisao vrlo kritično o potezima tadašnje vlade, jer je u nekim važnim segmentima bila čak socijalno neosjetljivija od HDZ-ove vlasti koju je srušila. Zato je izgubila tadašnje izbore, a zato će – usuđujem se prognozirati – izgubiti i ove.

A za to je – to je već svima jasno – najviše kriv HNS! Nepodnošljivost Čačićeve bahatosti uspijeva prikriti notornu činjenicu da ništa bolja od njega nije ni Vesna Pusić. Njezina izjava da će ljudima biti oduzete mirovine ako ne glasuju za ulazak u EU jedna je od najskandaloznijih ne samo u kratkoj povijesti hrvatske države, već i u političkoj povijesti (posebno u segmentu socijalne politike) "druge" Jugoslavije – tim više je začuđujuće da je u javnosti prošla gotovo nezapaženo. Ta bivša omladinska aktivistkinja (uskoro će sa svojim ispeglanim licem predvoditi "Gay Pride" u Splitu – možete li je zamisliti u šatoru otpuštenih radnika/radnica?!!) -  poput kaštelanke iz feudalnog doba ponosno stoluje na dvoru svojih gospodara, kući dođe tek da tim gospodarima pokaže "Potemkinova sela" retuširane hrvatske bijede, a do otpuštenih i gladnih radnica (tu joj čak i inače uvijek budni feminizam zakazuje!) stalo joj je manje nego do pingvina  na Sjevernom polu.

Ukratko, HNS je tipična klijentelistička stranka, koja s vlastitim narodom niti ima bilo kakve veze niti joj je do toga imalo stalo (zato je Ankica Čakardić, vrsna voditeljica "Petog dana", bila potpuno u pravu kad je rekla zašto takva stranka uopće još nosi epitet "narodna"). Budući da je i Milanović također u duši klijentelist, iako s određenom uglađenom distancom, teško da može shvatiti da su mu Pusićka, a posebno Čačić, uteg oko vrata koji će stranku gotovo sigurno ugušiti na sljedećim izborima. Kad mi je već i to palo na pamet, ovaj dio "miscelanea" uklapa se u kontekst prvog priloga jednim znakovitim detaljem, koji zorno ukazuje na odnos stranke prema tradicionalnim moralnim vrijednostima hrvatskog društva. Početkom prošlog desetljeća je, naime, jedan svećenik u "Vjesnikovom" prilogu za reakcije čitatelja s gnušanjem komentirao HNS-ov jumbo-plakat koji prikazuje dvije časne sestre, uz čiju sliku ide tekst "Dosta nam je apstinencije". Taj plakat može nekog više a nekog manje šokirati, ali čovjek ne mora biti ni svećenik ni čistunac da shvati kako ovakav pano razotkriva moralnu bijedu HNS-a više od ičega drugoga – trošiti novac poreznih obveznika u kampanji ne na suvislo privlačenje birača, već na seksističko ismijavanje samozatajnih žena i vrijeđanje njihove religioznosti više govori o HNS-u od bilo čega drugog!

Iako je ionako uobičajeno stranke nazivati u vidu kratica, ovdje rabimo kraticu HNS  iz još jednog razloga. Izuzimajući ridikulozne političke pojave poput HČSP-a i činjenicu da su njihovi čelnici došli iz Splita da bi u Zagrebu izigravali turističke vodiče svojim gostima iz neofašističke madžarske stranke "Jobik", koja želi pripajanje Međimurja Madžarskoj (mogli su ih onda usput odvesti i u Čakovec!), pod kraticom HNS danas se kriju gotovo pa dvije najveće hrvatske civilizacijske sramote. Možda još više nego Hrvatska narodna stranka sramotan je HNS-Hrvatski nogometni savez, koji je eufemizam za Mamić-Markovićev putujući cirkus, pri čemu odlazak "titovski" doživotnog predsjednika gotovo zasigurno neće ništa bitno promijeniti. Ali, o tome sam ionako dovoljno pisao u "Zadarskom listu"!

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba