Hrvatska i svijet - 91 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
12. kolovoza 2012.

LJETNI OBRAČUNI S HRVATSKOM

Dok sudci u Haagu muku muče kako da ipak osude nedužne, u Lici se izmišljotinama "osuđuju" odavno mrtvi ljudi, ali preko njih opet - Hrvatska.

Ljeto je vrijeme u kojemu se većina ljudi odmara, pa bi tako trebalo biti i sa "upravljačima svijeta". Ali ovaj put čini se da je i njima došla voda do grla, pa "rade prekovremeno".

Uskomešali su se na primjer sudci u Haagu. Čini se da su konačno pročitali optužnicu i sva svjedočenja sa suđenja Gotovini i Markaču i na svoj užas konstatirali da su pred njima papiri o potpuno nedužnim ljudima, što svaki normalan čovjek već odavno zna.

KAKO (IPAK) OSUDITI NEDUŽNE

Međutim, ni oni, baš kao ni zloglasni sudac Alphons Orie, nisu sasvim "normalni", nego rade "po zadatku", a zadatak im je osuditi nedužne, kako bi se moćniji od njih, odnosno glavni šefovi, mogli lakše obračunati s Hrvatskom. Zato se usred ljeta, negdje oko blagdana svetog Ilije, preznojavaju nad tim papirima, a onda kada ne uzmognu naći ništa što bi moglo osuditi nedužne, pitaju tužiteljstvo bi li po njihovom mišljenju generali mogli biti krivi po "zapovjednoj odgovornosti" ili kao "pomagači".

Zamislite koliko mora biti jadan sudac koji ovisi o "mišljenju" tužitelja, pa bi generale koji zapovijedaju proglasio pomagačima običnih vojnika? Kao da su zavapili: "Dajte nam, zaboga, barem nešto da ih ne moramo potpuno osloboditi, jer to nam je zadatak". A zadatak im je zapravo da im začepe usta nakon puštanja na slobodu, jer zatvorenik pušten prije vremena uvijek ima nad sobom prijetnju ponovnog odlaska u zatvor. Osim toga, pravomoćno osuđeni ratni zločinac ima na sebi tu etiketu do kraja života. Ona ga onemogućava da se bavi politikom, tj. neutralizira njegov moralni utjecaj na narod, odnosno na odlučivanje tko će vladati državom. Na tu "foru" uspjeli su se riješiti Tihomira Blaškića i Mirka Norca, a nadaju se da će se jednako lako osloboditi i Branimira Glavaša, također nedužnog čovjeka, barem što se tiče ratnih zločina.

Ovaj put, međutim, posao im je kudikamo teži. Radi se o mnogo jasnijim slučajevima gdje se lakše dokazuju činjenice, ali i o jačim ljudima koje se ne može tek tako slomiti. Uostalom, s Gotovinom su već pokušali "trgovati" nudeći mu "godišnji odmor", ali vjerojatno uz neke ustupke na koje naš general nije nasjeo.

Imaju, međutim, i većih briga. U "Oluju" su očito upetljani i Amerikanci, iako nama običnim ljudima koji nemamo obavještajne podatke nije baš jasno na koji način. U najmanju ruku oni su svojom moćnom obavještajnom tehnologijom pratili akciju i sigurno bi odmah podigli uzbunu da se je radilo o bilo kakvim zločinima. Osim toga, niz vojnih stručnjaka, među kojima su i američki, izjasnili su se da je akcija bila visoko profesionalna i ako bi se za takvo što osuđivalo ljude, gotovo ne bi bilo generala, pa ni političara čija je država bila u ratu, koji ne bi dospio u zatvor. Osim ako Hrvati nisu neka "niža bića", pa za njih vrijede zakoni koji ne vrijede ni za koga drugoga.

Na poslijetku, naše generale "oslobađaju" i sami neprijatelji. U samoj "republici srpskoj krajini" zarobljen je golem broj dokumenata koji govore o "organizovanom povlačenju stanovništva u zbeg". Ti su planovi napravljeni davno prije "Oluje". Čak i sam Milošević narugao se je svojim "krajišnicima" nazvavši ih "zečevima".

Zato je i muka drugostupanjskih sudaca velika, jer kako god presude, oko njihovih presuda će se gužva nastaviti još puno vremena nakon njihovog donošenja. Najteže će im biti "neutralizirati" političko djelovanje "zločinaca" nakon puštanja na slobodu. Možda glavni šefovi dođu na ideju i da ih ubiju tako da "počine samoubojstvo" ili "nalete na kamion". U svakom slučaju život progonjenih generala ne će biti lak niti na slobodi.

Situaciju još dodatno komplicira suđenje ljudima iz Bosne i Hercegovine, gdje također sudci moraju naći neki "zločinački pothvat" koji ne postoji. Nisu računali na gomilu dokumenata i pravi elaborat koji im je predočio Slobodan Praljak koji eliminira svaku pomisao na neki "zločinački pothvat" protiv Muslimana. Baš su nezgodni ti Hrvati – poput ribe zvane pauk. Čak i kad ih uloviš u mrežu intriga i podlosti, oni stignu "ribolovca" vrlo bolno ubosti, tako da mu prisjedne "ribolov".

ŠARANOVOM JAMOM PROTIV HRVATSKE

U obračun s Hrvatskom vrlo se skladno uklapaju ljetni "derneci" vezani uz Drugi svjetski rat. Najprije su glavni antihrvatski igrači Milorad Pupovac i Ivo Goldstein održali svoj "show" pokraj Šaranove jame. Tamo su ne samo ponovili staru bajku o 24.000 Srba i Židova koje su po njima ustaše pobacali u tu relativno malu rupu, nego je Pupovac pompozno ustvrdio da je uništenje Srba i Židova bila jedina svrha postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Štoviše, u tu priču je upleo i ljude koji sa Šaranovom jamom nemaju baš ništa, kao što su Jure Francetić i Rafael Boban tvrdeći da bi hrvatska djeca trebala znati kakvim ljudima pjevaju pjesme. Tako ispada da bi nam deklarirani četnički intelektualac trebao odgajati djecu pomoću srpskih bajki u kojima nema baš ni trunka istine.

Od svega je najgore da su najmoćniji hrvatski mediji uredno emitirali Pupovčevu tiradu laži a da se ničim nisu ogradili od te civilizacijske sramote. Svi normalni građani koji su to slušali osjećali su se kao da su se vratili u pedesete ili šezdesete godine prošlog stoljeća kada su morali slušati partizanske bajke, a nitko ne smije reći ništa protiv da ne ode na Goli otok.
Iako danas nema Golog otoka, nije se našla ni jedna udruga niti stranka, niti jedan medij koji bi demantirao te besmislice. Istina se je širila samo internetom, kao da je Hrvatska u nekoj ilegali, a Pupovac i Goldstein na vlasti. Kao u nekoj crnoj komediji, lakrdijaši mlate budalaštine, mediji to gromoglasno prenose, nitko se ne protivi, pa onda te fantazije postaju – istina.

A prava istina ostaje na internetu. U Šaranovoj jami nema ni jedne ljudske kosti – svjedoče ljudi koji su u jami bili i osobno se u to uvjerili u 90-tim godinama – Davor Butković-Žu, Pavle Vranjican i Stjepan Tokić. Ali zato u njezinoj blizini postoji druga jama u koju su partizani bacali zarobljene Hrvate, ali nju nitko ne gleda.

Je li postojao logor u Jadovnom osnovan navodno u travnju 1941. godine? Tog mjeseca samo je na papiru postojala NDH. Ona još nije imala ni policiju, a kamo li vojsku. Čak u svibnju, za "đurđevdan", kada je u Hrvatskom Blagaju, selu na Korani, zaklana hrvatska obitelj, policija nije imala ni jedan automobil, nego su na brzinu za potrebe istrage rekvirirali nekoliko taxi vozila. Kako je dakle takva zbunjena i neorganizirana država mogla "odmah" organizirati logor za kakav bi bila potrebna jaka logistika.

Jure Francetić je ubijen krajem 1942. godine sabotažom na zrakoplovu, a Rafael Boban je izbjegao pokolj u Bleiburgu tako što je pobjegao na zapad, dalje od engleske vojske. Ni za jednoga od njih nikada nitko nije argumentirano i vjerodostojno iznio bilo kakvu optužbu za zločin, osim naravno maštovitih izmišljatelja poput Goldsteina. Iz toga proizlazi da su obojica bili časni vojnici koji su profesionalno vojnički branili tadašnju državu od srpskih terorista za koje Pupovac i još neki i danas tvrde da su – ustanici.

I sve te činjenice nemaju mjesta u hrvatskim medijima koje hrvatski građani plaćaju, a kojima upravljaju nevidljive ruke kojima se pokoravaju svi najodgovorniji urednici. Eto u kakvom se medijskom tunelu nalazimo.

Sva ta silna hrpa besmislica dakle uopće nije puko trabunjanje, nego smišljeni falsifikat povijesti kojemu nije glavni cilj napad na ratnu NDH, nego obračun s današnjom Hrvatskom. Naime, ako su Francetić i Boban "krvoločni ustaše ogrezli u srpskoj krvi", onda su isto takvi zlotvori i Ante Gotovina, Mladen Markač i Branimir Glavaš. Ako je NDH postojala samo zato da istrijebljuje Srbe i Židove, onda je i današnja Hrvatska stvorena na "zločinačkom pothvatu", pa kao takva nema pravo postojati.

Pupovčeve i Goldsteinove budalaštine nipošto nisu obične bezazlene lagarije, nego dobro smišljen plan obračuna sa svim oblicima hrvatske države. To je vrlo ozbiljno i opasno, jer kada bi to bila istina, Hrvatska ne bi imala pravo postojanja. Tako odjednom postaje očita veza lakrdijaša u Jadovnom sa sudcima u Haagu, tj. da jedni i drugi imaju zajedničke nevidljive "gazde" koji silno žele da Hrvatska ne postoji.

U tu hajku se odlično uklapa i "Dan ustanka", jer eto, Srbi su bili primorani, pritisnuti "ustaškim terorom", podići ustanak. I tu budalaštinu smo morali slušati 45 godina pod prijetnjom zatvora, ali kad se to ponavlja danas, onda postaje apsurd. Ustvari to je datum kada su srpski teroristi promijenili kapu i postavili na čelo zvijezdu i s njome počinili prve zločine – u selu Boričevac u Lici, a kod Drvara su pobili hodočasnike i njihovog svećenika. A "oslobođenje" sela Srb, ta "herojska akcija" dogodila se je tako da je oko 200 naoružanih terorista napalo selo u kojem su bila 4 (četiri) Hrvata – dva policajca koji su imali puške i dvoje nenaoružanih poštanskih službenika. Naravno, svi su odmah pobjegli.

Inače, pravi "srpski ustanak" podigli su već sredinom travnja, jer su organiziranu vojsku imali već prije rata u tajnosti. Tada su etnički očistili područje vrlo slično kasnijoj "republici srpskoj krajini". Samo taj događaj taje kao zmija noge, jer on objašnjava tko je prvi počeo, pa onda i kasniji ustaški osvetnički pohodi dobivaju sasvim drukčiji kontekst.
Naravno, i u Srbu je vikao neizbježni Milorad Pupovac koji polako pokazuje svoje pravo četničko lice dugo i pomno skrivano ispod maske "umjerenog srpskog intelektualca", ali ovaj put postaje nervozan jer istina postaje sve vidljivija. Tamo je boravio, pričao budalaštine i dobio mjesto u medijima i umirovljenik, po funkciji nitko-i-ništa, a po imenu Stipe Mesić. Naravno, stao je potpuno na četničku stranu koju on zove – antifašistička. Našao se je tamo i srbijanski veleposlanik, što još više potvrđuje čiji je to bio ustanak.

Važno je zapamtiti da na tom četničkom derneku nije bilo ni jednog ozbiljnog političara bilo koje orijentacije. Napokon svi doznaju istinu i bježe s broda punog laži koji tone.

AKO TRAŽITE "LOVU", NE PUŠTAMO VAS U EU

Na samom pragu ulaska u EU, imamo novu prijetnju, naravno od malog zapadnog susjeda. Oni, naravno, ne bi platili dug štediša pokojne Ljubljanske banke, a kao batinu upotrebljavaju ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora. Sada im odjednom Piranski zaliv ili za nas Savudrijska vala nisu životni problem, ali "šuška" je nešto vrlo konkretno.
Koliko ih ta "lova" bolno peče govori činjenica da su o tome vrlo žestoko progovorili usred srpnja, dakle mjeseca godišnjih odmora, i to za – vikend. Kud im se žuri, kad za takvu "huncutariju" imaju još punu jednu godinu vremena?

Očito misle da je važno da Hrvati "popuše" njihovu prijetnju i odreknu se svog novca prije nego li ugovor ratificiraju glavni protivnici Hrvatske, Britanija i Nizozemska. Dobro oni znaju da će nakon toga njihova prijetnja zvučati kao kad miš zaprijeti slonu da će ga – prebiti. Na poslijetku će problem pokušati riješiti bankarski stručnjaci, jer navodno i neki ljudi odnosno firme duguju nešto i toj banci, pa će onda stručnjaci pokušati naći "razumno rješenje". Samo, koliko god rješenje bude "razumno", glavni gubitnici će opet biti mali štediše.

SPALILI BI I RAFINERIJU

Kao što je već red i običaj, u vrelo ljeto se događa vrhunac tradicionalne akcije "Spalimo Hrvatsku". Kao i uvijek, dok pališume slobodno djeluju, hrvatska policija, tajne službe i druge institucije koje bi trebale sprečavati kriminal u ovoj zemlji – spavaju. Vlada je na godišnjem odmoru, a predsjednik Republike uživa u društvu Ban Ki Muna. A jedna i druga institucija bi trebala formirati antiteroristički stožer i rasporediti ljude na terenu, da se toj pošasti spaljivanja najljepših dijelova Lijepe naše stane na kraj. Umjesto da toj nemani daju pravo ime – terorizam, izmišljaju razne nevjerojatne uzroke požara. Ove godine u modi su "zločesti vlakovi" koji nesmotrenim kočenjem izazivaju iskrenje koje onda pali šumu na desetak mjesta u isti mah. Ispada da je vlak "zmaj koji na sve strane riga vatru".Zanimljivo je da ti isti "zmajevi" tamo već više od sto godina "rigaju vatru" i nikada se ništa nije zapalilo.

Stvarnost je, međutim, sasvim drukčija. Šuma je na više mjesta zapaljena isključivo u blizini naselja, nedaleko Bakra, a ni rafinerija nafte Urinj nije daleko. To navodi na zaključak da su stratezi spaljivanja planirali zapaliti onda kada puhne orkanska bura, pa bi vatra sama sišla do naselja, a uz malo sreće i do rafinerije. Ali, meteorolozi su najavili da prije bure dolazi jaka kiša koja bi smočila šumu, tako da se vatra ne bi "primila". Zato su svoje nedjelo učinili za vrijeme mirnog vrelog dana, što je kanaderima omogućilo efikasno djelovanje. To su "ispravili" nekoliko dana kasnije, kada su potpalili uz Jadransku magistralu za vrijeme orkanske bure, što je donijelo veliku muku mještanima i turistima u Selcu kod Crikvenice. Konačni pobjednici su ipak bili domaći vatrogasci. Samo, ne bi li bilo jeftinije protupožarnu zaštitu postaviti u punoj mobilnosti, a ne spavati, a onda prepustiti vatrogascima da vade kestenje iz vatre?

Najsmješnije je opet bilo objašnjenje o uzroku požara. Za sve je kriv jedan građanin koji je nešto palio u svom vrtu. Vatra je, dakle, nošena burom (sa sjevera) "skoknula" naglo na sjever (protivno od bure) iznad magistrale, a onda je tek zaprijetila kućama ispod ceste. Baš je nestašna i živahna ta vatra. Ne poštuje čak ni smjer bure, bezobraznica jedna!

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba