Hrvatska i svijet - 78 PDF Ispis E-mail
Autor Mario Filipi   
02. kolovoza 2010.

TVORNICE LAŽI JOŠ RADE

Predsjednik Ivo Josipović obišao je Bleiburg sa skupinom svojih istomišljenika koji bi svi mogli stati u jedan autobus. Nije to učinio u vrijeme kada se je dogodio zločin (jer se, kaže, ne želi družiti s "ustašama", nego povodom – Dana antifašističke borbe. Pritom je samodopadljivo napomenuo da je nakon te njegove "povijesne" posjete Bleiburgu zatvoreno poglavlje 2. svjetskog rata koje se sada "prepušta povjesničarima".

 


JOSIPOVIĆU NIJE DO JAZOVKE
Budući da je za dobrih mjesec dana "promašio" stvarni datum zločina u Bleiburgu, predsjednik je mogao uštedjeti (državni) novac i zajedno s malo više "antifašista" doći tamo gdje se je otprilike u ovo vrijeme 1945. dogodio drugi partizanski zločin, onaj u Jazovki. Zapravo, tijekom proljetnih i ljetnih dana  gotovo bi se teško mogao naći neki datum na koji njegovi slavni "antifašisti" 1945. nisu napravili zločin i to jedan gori i odvratniji od drugog. Zapravo, ispada da je u Bleiburgu napravljeno najmanje zlo među svim tim strahotama. Jazovka je zapravo preteča Ovčare, odnosno tamo su, kao i na Ovčari, poput bijesne stoke pobijeni bolesni i ranjeni, dakle potpuno bespomoćni ljudi. Tako su "antifašisti" otvorili jezivu tradiciju koju su pola stoljeća kasnije nastavili njihovi istomišljenici iz "teritorijalne obrane" Vukovara uz oba zatvorena oka oficira bivše jugovojske.
Ali, predsjedniku naravno nije do Jazovke, nego do "stvaranja povijesti". Kao i svi egocentrični ljudi, naš predsjednik Ivo je po načelu "na početku sam stvorio svijet..." krenuo od već viđenog komunističkog ponašanja raznih šefova u mnogim državama, a to je: Povijest počinje onog dana kada sam ja došao na vlast. Ostalo je pretpovijest, a kako sam ja apsolutno pametan, nakon mene će svi problemi biti riješeni i dalje sve ostaje samo – povjesničarima. Čudno da će i za njih biti posla kad genijalni Josipović sve može razčlaniti i urediti.

NA ANTIFAŠISTIČKI DAN POSJEĆUJE NJIHOVE ŽRTVE
Na žalost, istina je upravo obrnuta. Poglavlje 2. svjetskog rata bit će zatvoreno tek onda kada se sazna cijela istina o svim žrtvama iz svih mjesta stradanja, bez umanjivanja ili "dodavanja nula", bez pripisivanja žrtava jednih drugima, uz točnu i jasnu analizu i Nezavisne Države Hrvatske i Nedićeve Srbije i drugih ratnih tvorevina, uz argumentiranu ocjenu osobnosti i Tita, i Pavelića i Mihajlovića, bez emocija, ali s činjenicama.
To do sada nije ni približno učinjeno. Još se razgovara u komunističkim kategorijama. Čim si Hrvat, odmah si ustaša, čim si ustaša, automatski si zločinac, čim si zločinac, odmah si zvijer u ljudskom obliku koja ne zaslužuje da živi, dakle treba te odmah ubiti, bez suđenja i provjere činjenica. Dok se tako razgovara, uzaludne su sve posjete bilo kojih osoba mjestima stradanja. Na posljetku, arhiva Nezavisne Države Hrvatske i danas je u Beogradu, ako još uopće postoji, a ako se ikada vrati, pitanje je što i koliko nikad ne će biti vraćeno, jer se ne uklapa u srpsku "istoriju 2. svetskog rata".
Na posljetku, sramotan je i sam datum posjeta jednog predsjednika Republike tako važnome mjestu kao što je Bleiburg. Ni manje ni više prezident je tamo dojurio uoči – Dana "antifašističke borbe". To je otvoreno ruganje i ismijavanje žrtava te iste "antifašističke borbe", otprilike kao što bi bilo da je neki drukčiji predsjednik posjetio Jasenovac uoči 10. travnja, dana osnutka NDH. Uzgred, s njime su bili svake godine sve mlađi "antifašisti", koji su u većini (uključujući i aktualnu predsjednicu) za vrijeme rata bili sitna djeca nesposobna uopće shvatiti što znači riječ "rat" ili "antifašizam".

ODLAZAK U BLEIBURG "NAPLATIO" – JADOVNIM
No koliko god predsjednik neobjektivno hvalio tzv. "antifašiste", već sam odlazak u Bleiburg vjerojatno su mu "njegovi" toliko zamjerili, da je morao napraviti još veću glupost, a to je Jadovno. Otišao je tamo bez trunka provjere kuda zapravo ide i o čemu se radi i hladnokrvno izjavio da su tamo ustaše poubijali oko 40.000 ljudi. Brojka je već u startu besmislena, ali teško je doprijeti do činjenica. Ipak, u Enciklopediji Jugoslavije izdanoj 1960. godine. piše:
"Jadovno je logor u koji su ustaše 1941 odvodile žrtve svog terora da bi ih tamo pobile. Nalazio se u jednoj dolini u Velebitu na prostoru od 1250 m2, ograđen bodljikavom žicom visokom 4 m; oko žice bila je postavljena straža u dubini od 1 km. Zatočenici, većinom Srbi, najprije bi stizali u gospićku kaznionicu gdje se vršio raspored za logore. U logor J. se išlo od Gospića preko sela Trnovca. Neravan teren u logoru morali su zatočenici izravnati i na njemu napraviti zaklone od granja. Zatočenici su radili po cijeli dan do iznemoglosti, uz gotovo nikakvu hranu. 5 km od logora nalazila se jama u koju su ustaše povremeno bacali zatočenike, preklane nad samom jamom. Posljednju grupu od 1500 ljudi ustaše su pobile mitraljezima u augustu 1941; nove su žrtve vozili na Oštarije, velebitsko selo na cesti Gospić – Karlobag, i bacali ih u jamu u zaselku Stipaničovo. U mjesecu maju, junu i julu 1941 u Gospić je stizalo dnevno po hiljadu ljudi, žena i djece. Računa se da je kraška jama pored logora Jadovno progutala oko 35.000 žrtava".
Tu, dakle, ništa nema veze s logikom. Mala parcela, poput gradilišta za obiteljsku kuću, bila je logor sa žicom od 4 metra. U Gospić je dnevno stizalo po tisuću osoba, a tamošnji zatvor ne može cijeli primiti toliko ljudi. Zatočenici su morali raditi zaklone od granja i raditi po cijeli dan uz gotovo nikakvu hranu. Zašto bi gradili zaklone i uopće dobivali hranu, ako su ih ustaše ionako namjeravali ubiti? Na kraju, na takvu površinu jedva bi stalo 3.000 ljudi, čak i kada bi stalno svi stajali. Gluposti su toliko besmislene, da je i na prvi pogled jasno da tu mnogo toga "smrdi".

LOGOR NA MALOJ PARCELI?
Dakle, koliko god je taj mali članak u Jugoslavenskoj enciklopediji bio komunistički tipično voluntaristički i neargumentiran, Josipović ga je u cijelosti prihvatio kao golu istinu i još benevolentno svotu koja "se računa" da je poubijano 35.000 ljudi "zaokružio" na 40.000. Nek' se nađe. Kao da su ljudi glave kupusa pa nek' bude malo "pride".
Očito je da imamo opet posla s mitologijom i to danas, na početku drugog desetljeća 21. stoljeća. Za ubijanje tog tipa, "na tekućoj vrpci", ili u "tvornici smrti", kako danas govore neki autori, potrebna je pomno razrađena logistika. Za ubiti 40.000 ili čak 60.000 ljudi i zatim ukloniti njihova tijela potrebni su specijalni vlakovi, obilje kamiona, zatim naoružani ljudi koji će ih najprije pohvatati, zatim dovesti do željezničkih postaja, utrpati u brojne vagone koje također treba imati, raspolagati s dovoljnim brojem naoružanih čuvara za vrijeme prijevoza, organizirati jaku i brojnu stražu za vrijeme od dolaska do pogubljenja, imati brojnu postrojbu ubojica, osigurati im opskrbu hranom i sredstvima za provođenje zločina, a na kraju, najteže od svega, vrlo je teško ukloniti tijela i ostale tragove zločina.
To je u proljetnim mjesecima 1941. godine bilo apsolutno nemoguće izvesti. Okolnosti su bile ratne. Već prije rata dobro organizirani, naoružani i opremljeni četnici započeli su uz pomoć talijanskih fašista "čišćenje" svega što nije srpsko na području svoje "Krajine" koja se je gotovo točno poklapala s onom iz 1991. godine. Za to vrijeme tek se je ustrojavala vlast u Zagrebu i Hrvatska u prvo vrijeme uopće nije imala vojsku. Nakon raspada Jugoslavenske kraljevske vojske tek je trebalo stvoriti novu. Osim toga, Hrvati, osobito oni sa sjevera, poput djece su naivno uživali u svojoj novoj državi vjerujući da rata uopće ne može biti i da će sve biti glatko i fino. A za to vrijeme četničko klanje već je počelo. Dakle nema govora o tome da je neki koncentracijski logor postojao od 11. travnja.
Kasnije je vlast NDH, suočena s odmetnutom srpskom vojskom u dijelovima Hrvatske i sadašnje Bosne doista poduzela neke akcije s ciljem zaustavljanja širenja srpske paradržave koja se je komunističkom "alkemijom" preko noći pretvorila u "partizanski slobodni teritorij". Neke akcije su doista bile zločinačke primjenom načela "na ljutu ranu ljuta trava". Bile su to osvetničke akcije zbog srpskih zločina učinjenih ranije. Ali one su imale vrlo ograničen doseg i to samo na rubna srpska sela koja su bila dostupna vlasti NDH. Najveći dio srpskog pučanstva i u Hrvatskoj i u Bosni bio je na "slobodnom teritoriju" i tamo novoustrojena hrvatska vojska nije mogla uopće doći.

ŠARANOVA JAMA NE MOŽE PRIMITI NI 1.000 LJUDSKIH TIJELA
Nadalje, Jadovno nije jama, nego "parcela" na vrlo ograničenom prostoru u čijoj okolici je bilo više jama, od kojih je najveća i djelomično istražena jama zvana Šaranova jama. Duboka je 42 metra, što su ustanovili mještani toga kraja kada su iz nje 1936. g. vadili tijelo nesretnog mladića Jakova Bubaša koji je u nju pao nesretnim slučajem.
Speleolog Tihomir Pajalić je 1962. u planinarskom časopisu "Naše planine" objavio da je jama po njegovoj procjeni duboka oko 40 metara i da su na njezinom dnu ljudske kosti u dubini od oko 1,35 metara, koliko je on mogao vidjeti i to na površini od 4x6 metara, dakle 24 m2.
Speleolog Srećko Božičević pokušao je izračunati koliko ljudskih tijela uopće teoretski može stati u jamu te veličine. Kada bi se ljudska tijela slagala poput sardina u konzervi, bilo bi to najviše 2.000 ljudskih tijela, a budući da su krvnici bacali žrtve, a ne slagali ih, onda i puno manje. A s obzirom na sloj od 1,35 metara ljudskih kostiju očito je da, bez obzira na proces truljenja i slijeganja, jama nikada nije bila ni približno puna.

SPOMENIK ČETNIČKOM POKOLJU – VRHUNAC DRSKOSTI
Konačan oblik toj sramotnoj "partizanskoj trilogiji" (Jasenovac – Jadovno – Srb) dali su uvijek nazočni Josipović i još neki čelnici hrvatske države obilježavajući na najvišem nivou obnovu spomenika četničkom divljanju iz 1941. g. Taj dan koji smo četiri desetljeća morali podnositi kao "Dan ustanka naroda Hrvatske" ni ne znajući što se je tada dogodilo sada se poput aveti vraća među normalne ljude. Ukinuo ga je i sam Tuđman iako je i osobno bio partizan, znajući kao povjesničar što se je tada dogodilo. Sada nam ga vraćaju i "lijevi" i "desni" političari rugajući se tako krvi nedužno ubijenih.
Da se podsjetimo. Na taj "slavni" datum četnici presvučeni u partizanska komunistička obilježja opustošili su zaselak Brotnja blizu Srba ubivši pritom sve dostupne Hrvate (njih 27). Malobrojni preživjeli odjurili su javiti strašnu vijest mještanima susjednog Boričevca, odakle su gotovo svi ljudi pobjegli. Desetak starica i staraca su "partizani" uredno poklali, opljačkali i potom zapalili sve kuće. Selo ni poslije rata komunistička vlast nije obnovila, jer je bilo "ustaško".
Eto, to je herojsko djelo koje cijela hrvatska politička elita sada ponovo slavi.
Uzgred, ima još zanimljivosti. "Slučajno" je baš istovremeno s najavom te sramote u javnost izišao "tajni podatak" da optužba za Gotovinu traži 27 godina zatvora. Također "slučajno" na sam dan cirkusa u Srbu, ali i najave kontramanifestacije protiv njega, sud u Haagu objavljuje da famozni "topnički dnevnici" više nisu neophodni. Možda ćemo jednom kasnije saznati tko je i kakvu igru igrao i tko je komu smještao ovih naših današnjih tužnih dana.

KOLIKO SU POBILI PARTIZANI 1945?
No sada dolazi ono najgore i najtužnije. Partizani su nakon rata (1945) masovno ubijali svoje žrtve, dakle većinski Hrvate i za to koristili i Jasenovac i razne stare i nove jame. Tako su potpuno zamaglili svaku mogućnost brojenja žrtava pripisavši sve "ustašama". Do sada smo samo sumnjali. Ali sada, nakon Srba, možemo pouzdano tvrditi da se sve, od samog početka mora podvrgnuti reviziji, jer postoji osnovana sumnja da su sve priče o "krvoločnim ustašama" smišljene samo zato da se opravda ubijanje bez granica Hrvata, kako bi se taj narod izbrisalo s lica zemlje. Kako ono glasi definicija genocida ili holokausta?
Ako se vratimo na Šaranovu jamu, u njoj dakle danas ima oko 1,35 metra ljudskih kostiju od kojih su neke žrtve ustaša, a druge partizana. Nitko ih nije ni prebrojio, a kamo li pokušao identificirati. Pa ipak, predsjednik Josipović "zna" da ih je bilo 40.000, pa čak i da su većinom bili Srbi, ali da je bilo i drugih nacionalnosti, a ne raspolaže ni s jednim imenom. Kao pravnik morao bi se barem malo držati pravila struke da se ništa ne može utvrditi kao činjenica dok za to ne postoje egzaktni dokazi. Dokazi su u jami, a u nju se prema dostupnim informacijama nitko nije spustio već gotovo pola stoljeća.

A ŠTO ĆEMO S KOČEVSKIM ROGOM I MOLATOM?
I umjesto da se u Jadovnom razmeće izmišljenim brojevima, predsjednik je mogao početkom srpnja obići Kočevski Rog, u kojem je doista na najsotonskiji i najperverzniji način poubijano gotovo 50.000 ljudi (oni koji se osjećaju sukrivcima ili njihovim potomcima umanjuju taj broj na 15.000, kao da zločin time postaje manji). Kočevski Rog je između ostalog obišao i slovenski premijer Borut Pahor zbog relativno malog broja slovenskih žrtava (manje od 10%), a iz hrvatske vlasti nije bilo nikog da oda počast tolikim nedužno ubijenima, ali ni da pokrene istragu za kažnjavanje zlotvora koji su također većinom Hrvati i sasvim sigurno ima još živih.
Također ni jedan hrvatski dužnosnik, koliko je poznato, nije obišao veliki talijanski fašistički koncentracijski logor na otoku Molatu gdje su skončali mnogi Hrvati koje su Talijani pokupili po srednjoj Dalmaciji. A toliko se hvale svojim antifašizmom. Na Molatu su stradale žrtve fašizma. Zašto one nemaju pravo na počast? Zar zato jer su bili Hrvati? Kakva je to vrsta rasizma koji očito krasi neke današnje hrvatske "antifašiste"?
Eto, tužno je da se danas, u danima kada obilježavamo dan oslobođenja Hrvatske od posljednje srpske okupacije, još moramo braniti od silnih "dodavanja nula" žrtvama koje se sve pripisuju ustašama iz prošlog rata. No trebamo li se tome čuditi kada nas "demokratski" i nasmijani susjedni predsjednik Boris Tadić svake godine zasipa nevjerojatnim izmišljotinama o tome da je "Oluja" bila "najveći zločin posle 2. svetskog rata", a cijeli svijet se je čudio kako je moguće da se je tako velika ratna operacija mogla izvesti gotovo bez civilnih žrtava. Suđenje Anti Gotovini najbolje je pokazalo da tužiteljstvo nema nikakve argumente. Ali, kada se laž sto puta ponovi, postaje istina. Zato je sveta obveza svakoga tko ljubi istinu reći ju javno ili barem laži reći da je laž.

Share
 
Povezani tekstovi :

» Hrvatska i svijet - 126

KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE? Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među...

» Hrvatska i svijet - 125

RUSI BI NAM ODUZELI ZEMLJU, A BALKANSKI „JUGOSLOVENI“ – JEZIK Hrvatska je doista „u modi“. Tko se sve ne osjeća pozvanim da ju malo „očerupa“? U javnosti je potpuno zaboravljena sudbina INE, kao da se je ta priča...

» Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI   Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je...

» Hrvatska i svijet - 123

„KOMŠIJE“ URLIČU – MIRIŠU IM „USTAŠKE PARE“ Kada je osvanula nova 2016. godina, imali smo tako čudnu situaciju kakva nikada ranije nije bila zabilježena u Hrvatskoj. Gotovo dva mjeseca nakon izbora još nismo imali vladu, nego samo...

» Hrvatska i svijet - 122

POKUŠAVAJU NAS PONOVO GURNUTI NA DNO Kada je država u totalnoj „banani“, a ljudi u potpunoj bijedi i depresiji, svjetski zli „vladari“ zadovoljno „trljaju ruke“. Njima to znači da će s vremena na vrijeme idiotska vlada biti...

» Hrvatska i svijet - 121

AKO „ZAKUHA“ BOSNA I HRVATSKA ĆE SE TRESTIKako vrijeme brže prolazi, „velike sile“, ali i one manje, osobito naši prvi „komšije“ na istoku, pokazuju sve veći interes za Hrvatsku. Naravno, to je negativan interes, vođen samo željom...

» Hrvatska i svijet - 120

SRPANJSKI „DERNECI“ PUNI MITOVASrpanj je tradicionalno mjesec različitih partizanskih i velikosrpskih „derneka“ koji se događaju uglavnom u junačkoj hrvatskoj regiji koja se zove Lika. Po njihovom ponašanju neupućeni promatrač bi mogao...

» Hrvatska i svijet - 119

SA SVIH STRANA NAVALJUJU NA HRVATSKU Doista se čini da su se svi demoni ustremili na našu domovinu. Tek smo malo zaboravili ružne epizode koje su nam priredili „mudraci“ iz međunarodnih nogometnih foruma „bičujući“ svakoga tko je...

» Hrvatska i svijet - 118

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI? Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se...

» Hrvatska i svijet - 117

VLADA JOŠ VOZI "U PRVOJ"Zima i proljeće ponašaju se u našoj državi približno kao vlast i oporba. Vladaju zajedno miješajući se jedan drugom u posao. Kao što u doba kasne zime proljeće ponekad zavlada, a onda noću opet zima malo stisne,...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba