Hvala na podršci

  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing
  • Marketing

Pretraga sadržaja

Cajtungov Facebook


Caro diario! - 94 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
23. prosinca 2012.

EPPUR SI GMIŽE!*

U nedavnoj emisiji "Nedjeljom u dva" novinar Gordan Malić je među krimene generala Gotovine ubrojio i bijeg pred osudom Haškog suda, što je, blago rečeno, kriva procjena. Ne, nije to bilo, kao kod Karadžića i Mladića, skrivanje po jatačkim šovinističkim brlozima, već samouvjereno lutanje Europom i Amerikom vječnog avanturista, pomiješan s prezirom prema onima koji su ga izdali. Kad su ga progonitelji ipak sustigli, prema sudu se odnosio kao džentlmen i svjetski čovjek, a kući se vratio sa smirenošću praštanja!

Jeste li primijetili kako je danas, nepunih deset godina nakon završetka Domovinskog rata, sve isto kao i kad smo živjeli u bivšoj Jugoslaviji?! Naravno, ima i nekih razlika - dok su tada veterani pobjedničke vojske mirno dočekivali starost, ovjenčani slavom i privilegijama koje su i oni i većina drugih smatrali samorazumljivima, danas se osloboditelji Hrvatske masovno ubijaju jer nemaju od čega živjeti (neki dodatno ginu i pri razminiranju, jer i tim segmentom naše svakodnevice vladaju "novokomponirani" tajkuni!). Dok se tada hodočastilo "putevima revolucije" i održavali se "susreti boraca i omladine", koliko jučer mediji su gotovo potpuno ignorirali oslobodilačku obljetnicu akcije "Maslenica". Eeee, ali danas imamo demokraciju, imamo EU - nije to "mačji kašalj"!

A što je to ostalo isto kao i nekad, plašljivo će se upitati netko - plašljivaca i oportunista nikad ne fali, ni prije ni sada! Prije svega, autor ovih redova je pred više od godinu dana napisao da se zapravo i nismo oslobodili jednoumlja - samo smo jedno jedinstveno jednoumlje zamijenili gomilom parcijalnih jednoumlja (u 7-8 godina otkako je ovaj osvrt napisan ništa se u tom pogledu nije promijenilo: možda jedino na gore - dodatna primjedba autora). A sudar tih jednoumlja pretvara Hrvatski sabor ne toliko u kokošinjac (kako ga je optužio Zlatko Vitez) koliko u onu Krležinu "balkansku krčmu" kada se pogase svijetla.

Ali, to nije meritum problema kojim se ovdje bavimo. Ono što je u najvećoj mjeri ostalo isto (ako ne i gore nego nekada - dodatna primjedba) jest to da da se o sudbini Hrvatske danas manje nego ikada prije odlučuje o njoj samoj. Od zaposleničkih plaća i otpremnina, preko zdravstvenih usluga, pa sve do sudbine hrvatskih generala, odlučuje se u nekim drugim centrima moći. Inače uvijek za svađu spremne vlast i oporba, koje udaranje ispod pojasa očito drže normalnim oblikom političkog komuniciranja, ponizno se klanjaju svakom europskom činovniku koji nas udostoji svojim patronizirajućim posjetom da bi nas "usrećio" novim paketom neupitnih naredbi (u bespogovornoj poslušnosti Uniji ipak je današnja ocvala vestalka EU-integracija, Vesna Pusić, zasjenila sve svoje prethodnike/ce - dodatna primjedba) pa Hrvatska danas najviše sliči na razred u školi, iz vremena kad su profesori još imali nekakav autoritet: njezini političari nalikuju, naime, na đake koji divljaju i tuku se sve dok ne dođe profesor, a tada se umire i smišljaju psine kad opet ostanu sami. Dakle, dok je nekad iz Beograda dolazio "befel" za uhićenje Gotovca, Budiše i ostalih političkih nepodobnika, danas to isto dolazi iz Haaga za Gotovinu - i opet u vidu bespogovornog ultimatuma!**

Negdje u punom zamahu Miloševićeve "antibirokratske revolucije", nakon što je Stipe Šuvar, kao prvi čovjek tadašnje Partije, napokon smogao snage osuditi takvu politiku onom poznatom izjavom kako treba "reći popu pop a bobu bob", u srbijanskom je tisku protiv njega krenula neviđena haranga. Tadašnji novinar sarajevskog "Oslobođenja", Zlatko Dizdarević, opisao je to kao tipičnu lovačku hajku, u kojoj hajkači, uz međusobno dovikivanje i znakove, okružuju divljač, ne bi li joj spriječili daljnji bijeg. Slično se danas događa i s Gotovinom, s tom razlikom što hajkači u ovom slučaju ne znaju gdje je divljač, ali upravo zato pažljivo pročešljavaju gustiš, jer je vlastelin već pripremio ćeliju za odmetnika - a vlastelinova je, ZNA SE, zadnja! Čudno je to kako se, kroz godine i stoljeća, vlastelini mijenjaju - neki bolji, neki gori - a samo sluge uvijek ostaju isti.

Svoditi čitav ovaj diskurs na pitanje znači li sve ovo da Gotovinu ne treba uhititi (ili uhapsiti - na isto mu dođe!) samo je grebanje po površini problema. Kad bi se, recimo, između vlasti i javnosti i postigao konsenzus o potrebi (dakako, iznuđenoj) žrtvovanja generala na oltar dugoročnih pragmatičnih ciljeva - u situaciji kada hrvatski sudovi "nepodnošljivom lakoćom" oslobađaju mafijaške bosove i kad Vrhovni sud decidirano presuđuje da u Škabrnji nije počinjen ratni zločin - problem time ne samo da nije apsolviran nego zapravo nije ni otvoren. A nije zato jer činjenica da se, pored "slučaja Gotovina", svakodnevno suočavamo sa situacijom da se golem broj građana negativno izražava o o potezima vlasti a ona ni ne sanja o tome da ih promijeni (...) otvara pitanje ne samo smisla patetično idealizirane institucije glasovanja (glasovao ovako ili onako, na kraju uvijek dobiješ Carlu del Ponte ) /kako vidimo "iz priloženog", ta ružna baba se ni danas ne da! - dod. primjedba/, već i same demokracije. Sagledajmo ovaj problem iz perspektive sve učestalijeg masovnog otpuštanja radnika u gotovo svim europskim zemljama (to stanje je danas - barem u Hrvatskoj - gore nego ikada/ dod. primjedba) Narodi Europe su se, pobjedom nad fašizmom i naknadnim zbacivanjem komunizma, gotovo plebiscitarno opredijelili za demokraciju - ali, što će im taj pojam bez pravog značenja (...) ako su im nedemokratski politički sustavi , preko svojih socijalnih programa (primjerice, "Hrvatski radiša" u NDH, pa čak kasnije i u hrvatskom dijelu kraljevine Jugoslavije) pružali mnogo više!

Ovo bi nas, međutim, zaista moglo odvesti predaleko, pa ćemo požuriti sa zaključkom. Prokletstvo s kojim je suočena sadašnja vlast u Hrvatskoj je činjenica da nije važno pred kim gmižeš i zbog kakvih navodno viših ciljeva gmižeš (put za pakao ionako najčešće vodi kroz aleju "viših ciljeva"!) - gmizanje je uvijek gmizanje. Ništa manje i ništa više od toga!

-----------

*Iako u istrišku mog osvrta u "Zadarskom listu" nije sačuvan datum objavljivanja (mea culpa!), iz prve rečenice proizlazi da je objavljen negdje u vrijeme (krajem 2004. ili početkom 2005. godine) kad je hrvatska vlast poslušno tragala za generalom i kad je nastala ona zloglasna potjernica, koju je na saborskoj sjednici Šeks formulirao riječima "locirati, identificirati, uhititi, transferirati".

**Ovaj moj dosljedno negativan stav prema EU u polemičkom je napisu u "Zadarskom listu" izgrdio "na pasja kola" doista općepoznato trećerazredni zadarski liječnik Dražen Grgurević, koji je, nakon što se obrukao u struci kojom se bavi, ušao u politiku, gdje se proslavio kao "Katica za sve" i "svakoj rupi zakrpa".

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

» Caro diario - 116

"JUGOPLASTIKA" (ne samo košarka)Stjecajem okolnosti, prilog o košarkaškom klubu iz Splita koji je pod imenom "Jugoplastika" 80-ih godina bio jedna od najboljih momčadi u Europi (a danas, pod imenom "Split" – što joj je bilo izvorno ime –...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba