Caro diario - 98 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
27. lipnja 2013.

PUZAJUĆA OKUPACIJA**

(znali smo za kinesku "kulturnu revoluciju", bili smo žrtve Miloševićeve "antibirokratske revolucije", a sada smo suočeni s antikršćanskom revolucijom– bez navodnika)*

"Nema se kamo pobjeći!" – Ivica Šola, na samom kraju svog intervjua "Vijencu")

"Antibirokratska revolucija" u novom ruhu

Već mjesecima razmišljam o tome što je najviše prispodobivo ovoj pošasti koja nam zadnjih godina doslovno ne da disati. Nedavno mi je iznenada – kao "deus ex machina", bez čije intervencije ovaj napis ne bi ni bio započet – palo na pamet da to može biti samo famozna "antibirokratska revolucija" karizmatičnog (veliko)srpskog "vožda" Slobodana Miloševića.

Zašto baš ona? Hrvatska je, naime, izložena (više nego ijedna država nastala raspadom Jugoslavije, a možda "i šire"!) izložena teroru bahate manjine, kakav (osim u kontekstu kriminala)u europskoj civilizaciji nije zabilježen još od feudalnoga doba. Ako će sada netko (zavisno, naravno, od svog političkog uvjerenja) graknuti nešto poput "a što je s fašizmom – ili komunizmom?", to će biti reakcija zasnovana na površnom uvidu – ali, prije svega, na političkom uvjerenju.

Fašizam je bio svjetonazorno zamišljen kao vladavina elite (danas se općenito drži da mu je osnovni cilj bio spasiti europsku civilizaciju od komunizma), a tek je u naknadnoj fazi nastojao pridobiti srednji i niži (radništvo) sloj stanovništva, i time stvoriti masovnu bazu svog elitističkog programa.

Komunizam je pak od početka igrao na kartu masovnosti, ali je u početku bio deklarirani pokret socijalno ugrožene manjine, koji je "u hodu" preusmjerio svoj cilj u masovni pokret "svjetske revolucije" i u tada gotovo neupitnu "diktaturu proletarijata" kao konačni trijumf komunističe ideologije. Dakle, i fašizam i komunizam su u ovom kontekstu "nekaj čist drugega", a stanje s kojim se užasnuti suočavamo doista je povratak u brahijalni elitizam feudalnoga doba – dakle, upravo u ono razdoblje europske povijesti u koje "resavski prepisivači" sekularnog fundamentalizma, gotovo mahom na mentalnoj razini Radovana Zogovića (po onoj Miljenka Smoje, "ili reć' ili puknut' - EU-vestalka Vesna Pusić i njezine koalicijske posestrime su barem na ideološkoj razini Anke Berus, nekadašnje partijske komesarke za kulturu), u svojim polupismenim ideološkim paskvilima tipa"Teror srednjovjekovlja" vrijeđaju svoje ideološke oponente.

Zašto "antibirokratska revolucija"?

Dakle, zašto bi ova svakodnevna ideološka tortura, u kojoj najnesposobnija vladajuća garnitura u povijesti hrvatske državnosti iskazuje tragikomičnu revnost u slijepom izvršavanju naloga dobivenih "daljinskim upravljačem" iz Bruxellesa (naravno, gospodar ponekad pošalje svoje namjesnike u Zagreb, toliko da vidi je li moguće da itko tako zdušno provodi u djelo njegove "befele"!), bila najsličnija upravo "antibirokratskoj revoluciji"?

Upravo je ovaj dan (30. svibnja), kad je sramotni Haški sud–koji se u konačnici pokazao dijelom "udruženoga zločinačkog pothvata", a ne kompetentnim da ratne zločine procijenjuje i procesuira – bestidno oslobodio dva najvjernija Miloševićeva suradnika u zločinima nad nesrpskim stanovništvom bivše Jugoslavije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića (Hrvat iz Dubrovnika!), čime je još jednom raskrinkano nakazno naličje zapadne demokrature, možda najbolji povod da se podsjetimo kako je sve to počelo.

Budući da je osiromašena i ponižena Hrvatska iz dana u dan sve više izložena teroru razularene privilegirane manjine, izdašno potpomognute od bulumente trećerazrednih političkih karijerista na vlasti, pođimo od te prispodobe. Milošević je, naime, preuzeo vlast u Srbiji negdje oko 1984. godine, te zlokobne godine iz naslova Orwellova ormana o svijetu moralno izobličenom pod terorom totalitarne diktature, koju oličuje prijeteća slika Velikog brata na zidovima. U početnim godinama "voždove" strahovlade velikosrpski nacionalizam je predstavljao političku manjinu u odnosu na čitav prostor Jugoslavije i narode koji su živjeli u njoj. Međutim, famozno"događanje naroda" ubrzo se počelo, zahvaljujući perfidnoj političkoj taktici i manipulaciji, širiti poput šumskog požara–zahvaljujući medijima, ta šovinistička paranoja ulazila je u kuće nedužnih građana i svojom brahijalnom bahatošću uništavala im život još mnogo prije početka rata. Televizijski "vikend-udari" tadašnjeg oktroiranog šefa države Branislava Jovića ciljano su unosili nemir i strah među ljude, sa prijetećim porukama u stilu "tko nije uz nas, taj je protiv nas" – a zna se što takve čeka!

U jednom je situacija tada u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj(ali, pazite, samo u njoj–ona se pokazala "najslabijom karikom" bivše države!!) frapantno slična–u oba slučaja bahata manjina, ohrabrena otvorenom podrškom do krajnosti pervertirane EU i domaćih političkih čankoliza, postala je doslovno zaštićena vrsta. Pa kao što se tada slavodobitno najavljivao "izvoz revolucije" i trijumfalni šovinistički dernek na Gazimestanu, na sličan se trijumfalistički način danas najavljuje famozni Gay Pride, a više ne možeš–što bi rekao Mesić "otvoriti ni konzervu", a da iz njega ne iskoči nekakav "iskorak", raskorak, rasporak, ili kako li se sva ta čuda već ne zovu!

(Budući da je čitateljima "CAJTuNGa" nedostupan "Zadarski list", autor uzima slobodu da citira dio svog napisa iz tog dnevnika od 27. prosinca /Bože, pa mi smo već suočeni sa "sedmom neprijateljskom ofenzivom" sekularnog fundamentalizma, a još nema ni traga od spasonosne konjice na horizontu!/,referirajući se na spominjanje kineske "kulturne revolucije" u podnaslovu: "...Time se Europa pretvara u Gulag za ideološke disidente, u kojem im zajapureni aktivisti novog tipa 'kulturne revolucije', mašući pobjedonosno, umjesto Maoovom 'crvenom knjižicom, brevijarima neoliberalizma, ispirući im mozak  zatucanim jednoumljem, silinu kojega, naravno, sa sasvim drukčijim ideološkim predznakom, danas nadmašuju valjda još jedino sjevernokorejski kriptokomunisti...")

Što je to "pravo na različitost"?

Za potrebe ovoga napisa gotovo sam pola godine čuvao primjerke "Jutarnjeg lista" od 23. siječnja i "Glasa Koncila" od 3. veljače. Počnimo s "Jutarnjim...", u kojem Inoslav Bešker, narcisoidni osporavatelj svjetonazora onih koji nisu položili ispit na Prokrustovoj postelji sekularnog fundamentalizma i samozvani stručnjak za religije, objavljuje članak "Kada će i Hrvatska postati zemlja koja zagovara različitost" (a gdje je upitnik na kraju?), po svojoj apodiktičnoj jednoumnosti sličan pitanju "Zašto neki drugovi šute?"na nekadašnjim partijskim sastancima. U svojoj zapijenjenoj ideološkoj filipici, jednoj od onakvih kojima je famozni Zakon o suzbijanju diskriminacije (sramotno je za EU donositi zakon koji se tako zove, a pri tome bahato ignorirati svakodnevnu diskriminaciju radnika!!) postmoderno ukazanje Deset zapovijedi Božjih, Bešker će za svjedoka obrane posvećenog "prava na različitost pozvati nikog drugog nego Vladu Gotovca, iako je ova moralna vertikala hrvatske politike imala s Beškerovim sekularnofundamentalističkim nebulozama imala isto toliko veze koliko, recimo, Mamić ili Kerum imaju s Hegelovom filozofijom!

U čemu je, međutim, osnovni problem posvećenog "prava na različitost"? Osim što mu, kako bi rekli Splićani, "fali pet da napravi šest", ovaj nakaradni pojam je tipični primjer onoga što se zove contradictio in adjecto, tj. nešto što je u protuslovlju sa samim sobom. Svatko tko se ponekad upustio u mazohističku avanturu probijanja kroz koloplet ovoga katekizma zatucanog jednoumlja  ubrzo je mogao primijetiti da je "pravo na različitost" posvećeno tlo kojem imaju pristup isključivo "svete krave" sekularnoga fundamentalizma(prije svega, naravno, istospolne zajednice – što se tiče, primjerice, etničkih skupina, one su, sviđalo se to nekom ili ne, u bivšoj Jugoslaviji bile zaštićene u mjeri o kojoj današnji nakostriješeni zeloti fundamentalističke paranoje ne mogu ni sanjati!), dok su svi oni koji ne padaju, u ekstatičnom zanosu, ničice pred ovom Biblijom neoliberalnog nihilizma, otpisani kao nekakva "quantité negligéable" (tj. zanemariva količina).

A u čemu se nahodi protuslovlje? Sluđeni gurui sekularnog fundamentalizma priznaju, kako smo vidjeli, pravo na različitost samo jednoj vrsti ljudskih bića, što eo ipso znači da to isto pravo(a posebno pravo na različito mišljenje)osporavaju svima onima koji odbacuju zastrašujuću zatucanost njihove ideološke matrice. Time su sami sebe doveli u suludu situaciju koja je vidljiva svima osim njima samima – valjda zato što, mašući neprestano barjakom "prava na različitost", više od njega ne vide ni prst ispred nosa – a ta je da je konačni smisao agitpropovski nametanog "prava na različitost" umobolni ideal po kojem bi svi razmišljali na isti način. Što u konačnici ima za posljedicu da više ne bi bilo različitosti jer kako netko može biti različit od mene ako ja nisam različit od njega: bez moje ili vaše različitosti u odnosu na njihovu svijet bi postao tabula rasa "različitosti" koja je zapravo planetarno jednoumlje. Kratko i jasno "ludo, pa živi"!

Cenzura – korak do spaljivanja knjiga

Ostavljajući možda neke priloge iz istog izdanja "Jutarnjeg" za neku drugu priliku(prije svega, zapijenjeni napad Vjerana Zuppe na Crkvu, koji–kao i otrovni paskvili Ante Tomića /a gdje drugdje nego u istoj tiskovini!/–prizivaju Voltaireov bojni poklik "Écrasez l'infâme!" /Uništite bestidnicu!/, upućen istoj instituciji)zbog uštede prostora, pozivam čitatelje da vrlo pažljivo iščitaju dugačak citat koji slijedi.Radi se, naime, o jednom od najinteligentnijih, ali i moralno najuzvišenijih tekstove objavljenih u Hrvatskoj od sticanja slobode i samostalnosti. Tekst je objavljen u "Glasu Koncila", a predstavlja izvatke iz predavanja koje je dekan KBF u Zagrebu, dr. Tonči Matulić, održao u okviru Teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, 23. siječnja, pod naslovom "Zdravstveni odgoj u ogledalu demokracije". Slijedi citat:

"Naša promišljanja motivirana su stavom da je zdravstveni odgoj djece i mladih danas nasušna potreba, što ne znači da podržavamo izradu i uvođenje zdravstvenog odgoja u škole na jednostrane načine, pod svaku cijenu i bez mogućnosti dijaloga i kritičke prosudbe konkretnih sadržaja. Naša promišljanja fokusiraju se na aktualnu obrazovnu politiku koja je na konspirativan način izradila i nedemokratskim stilom uvela u škole novi Kurikulum*** zdravstvenog odgoja (KZO). Zbog toga ova promišljanja i analize započinjemo jednom poznatom krilaticom: demokracija je krhka biljka..." (U sljedećem, i to najdužem odjeljku, dr. Matulić izlaže svoju analizu demokracije, koja je intelektualno i svjetonazorno tako fascinantna da će biti pravo zadovoljstvo opširnije se baviti njome u jednom širem kontekstu.)

Slijedi nastavak citata: "U činu izrade i uvođenja KZO-a u javni odgojno-obrazovni sustav RH prepoznajemo praksu demokracije"(koja ovdje–i ne samo ovdje–zaslužuje"debele" navodnike!)"koja nije odoljela napastima zastranjivanja, koja je prekoračila propisane granice i povrijedila neke autentične humane vrijednosti koje proglašava i štiti Ustav RH" (ali ne, avaj, i zakonski akti famozne EU!) "Dogodilo se to da čin izrade i uvođenja novog KZO-a u javni odgojno-obrazovni sustav RH više otkriva logiku diktature negoli logiku demokracije. Diktatura je izopačenje demokracije, koje vodi u njezino ukidanje... Treba reći da ni država, kao što smo već utvrdili i za demokraciju, nije ničije privatno vlasništvo... Već u samome pristupu izrade i uvođenja novoga KZO-a došlo je do grube povrede demokracije, i to ne samo kao zakonom utvrđene procedure, nego još i više kao procedure nadahnute humanističkim vrijednostima, koje osiguravaju poštivanje istinske dobrobiti čovjeka pojedinca i zajednice. Gruba povreda demokracije ogleda se u sljedećem:"

Ovu tezu autor sažima u šest točaka. Radi uštede prostora njih ćemo ovdje sažeti na početnu (uvodnu) rečenicu – ili dio duže rečenice. Citiramo: "1. Imenovanje stručnog povjerenstva za izradu novoga KZO-a nije se rukovodilo logikom javnoga natječaja. 2. Uvidom u sastav i kompetencije stručnoga povjerenstva dolazimo do zaključka da su im kompetencije veoma ograničene u odnosu na predmet. 3. Novi KZO, prije uvođenja u školu, nije podvrgnut nepristranoj  znanstvenoj i stručnoj evaluaciji... 4. Novi KZO, prije uvođenja u školu, nije predstavljen javnosti... 5. Čin uvođenja novog KZO-a rezultat je političkog diktata, a ne dosljedno ispoštovanje demokratske procedure. 6. Navrat-nanos uveden novi KZO kompromitirao je ozbiljnost škole..."

Čovjek koji se ne osjeća duhovno obogaćenim moralnom uzvišenošću ovoga teksta (da se razumijemo – ne mora nužno biti vjernik, a o lukavim kršćanskim farizejima da i ne govorimo!) i zadivljen njegovom intelektualnom akribijom jadniji je nego što misli i želi priznati. Još je nadahnutiji završni dio teksta, pod uredničkim podnaslovima "Politički diktat uz prijetnje sankcijama" i "Ni 'c' od cjelovitoga vrednovanja spolnosti"...

(nastavak citata i ostatka teksta u sljedećem broju "CAJTuNGa")

--------------------------------------------------------------------------------------     
*Autor se ispričava čitateljima što je odustao od nastavka teksta pod naslovom "PRILOZI ZA RJEČNIK(neo)IDEOLOŠKE SEKULARNE PORNOGRAFIJE", ali količina moralnoga smrada kojim nas povampireni sekularni fundamentalizam – i pervertirana zapadna demokratura, kao njegova ponizna sluškinja- svakodnevno zasipaju, jednostavno određuju nekakve prioritete. Ali, o tom potom!

**"Puzajuća okupacija" je izraz koji je rabila Savka Dapčević-Kučar za situaciju u Hrvatskoj kada je već bilo jasno da JNA prelazi na stranu "vožda" Miloševića.

*** Hrvatski oblik latinske riječi "curriculum" – KuriKUlum – sadrži, dakle, dva sloga "ku", što mu i priliči: on je zbilja KUKU LELE!

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.M  (nastavak).M O S T  (ali ne onaj na rijeci Kwai)Pomalo neozbiljna prispodoba u zagradama možda bi mogla čitatelje u startu navesti na krivi trag – naime, da ovaj napis ironizira ili čak...

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba