Caro diario - 99 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
07. kolovoza 2013.

PRILOZI ZA RJEČNIK (neo)IDEOLOŠKE SEKULARNE PORNOGRAFIJE (2)

A

AFROAMERIKANCI... (nadopuna)

U pretprošlom broju CAJTuNGa" prvi dio "Prilogâ..." počeo je pojmom "Afroamerikanci ... Romi". Što se tiče prvoga dijela pojma ("afroamerikanci"), u međuvremenu sam naišao na doslovno zastrašujući podatak, koji pokazuje da ne postoji takvo dno dna na koji se neofašistički pojam political corectness nije u stanju spustiti. (U ovako zadanom kontekstu gotovo je neizbježno citirati rečenicu iz mog priloga na koji se referiramo, a koja glasi: "Bitno je naglasiti da je autor ovih redova sigurno jedan od zadnjih ljudi na kugli zemaljskoj /!/ koga bi se moglo optužiti za rasizam" – otkad je zapadnom demokraturom zavladao tragikomični idiotizam pod nezgrapnim nazivom political correctness, koji ne pokazuje ni dokazuje ništa osim nedotupavosti onih koji su ga osmislili, nama je najteže: ono što nam je izgledalo kao srž humanističog svjetonazora, antirasizam, danas svaki ideološki klonirani kreten može osporiti, jer nije u skladu s dimenzijama Prokrustove postelje "političke korektnosti"!)

O čemu se, dakle, radi? U talijanskom časopisu Focus-storia, koji se bavi isključivo temama iz povijesti, čitatelj Gianluca Colombo pita "kada je riječ negro dobila uvredljivo značenje" (budući da je riječ o talijanskom tekstu, zanimljivo je da je ta riječ ista i u engleskom i u talijanskom jeziku). Navest ćemo prve tri rečenice odgovora: "Riječ negro potječe od latinske riječi niger, što znači 'crno' (...) Skoro sve do zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća ta se riječ bez problema rabila da bi definirala pripadnike afričke populacije crne boje kože, obuhvaćajući njihovu kulturu i jezik..." (Primjerice, osnivanje i održavanje Pokreta nesvrstanih u bivšoj Jugoslaviji bio je jedan od najvećih prioriteta Titove politike, ali su njegovi najbolji politički prijatelji /predsjednik Zambije Kenneth Kaunda, predsjednik Nigerije Julius Njerere.../ - kao i mnogi američki glumci, književnici, boksači itd. – bili jednostavno CRNCI!)

U nastavku odgovora novinar objašnjava kako je riječ nigger (u hrvatskom prijevodu "crnja, crnčuga") u rječniku američkih rasista postala pogrdni izraz kojim se građane crne boje kože želi definirati kao bića niže vrste. Najgore, međutim, tek dolazi! "U zadnjoj rečenici autor navodi podatak da je u najnovijem izdanju "Pustolovina Huckleberryja Finna", slavnog romana Marka Twaina, riječ nigger, koja se u romanu pojavljuje 219 puta, zamijenjena "politički korektnom" imenicom "rob" (slave).

Ovdje je neizbježno malo proširiti kontekst da bi se vidjelo kako se ponekad sasvim različiti tipovi političke patologije znaju svesti na istu ili sličnu razinu beščaća. Naime, u prvom izdanju "Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića" Ivane Brlić-Mažuranić u Hrvatskoj nakon raspada Jugoslavije, dio predzadnje rečenice u romanu, gdje autorica kaže da je Hlapić "hrabar kao Kraljević Marko" (vidjeti odrednicu "Kraljević Marko prvi put među Hrvatima" – u sasvim drugačijem kontekstu) promijenjen u "hrabar kao vitez". Jedan je novinar (ne sjećam se više koji) tada lucidno zaključio da je od mijenjanja nepoćudnih dijelova u knjizi do javnog spaljivanja knjiga puno manji korak nego što to na prvi pogled izgleda. Mi koji smo se tada stidjeli te sramote u Hrvatskoj danas se užasnuti suočavamo sa činjenicom da je ta sramota postala dio svjetonazorne patologije zapadnje demokrature!

"... al' tirjanstvu stati nogom za vrat/ dovesti ga k spoznaniju prava/ to je ljudska dužnost najsvetija..." (Petar Petrović Njegoš: "Gorski vijenac") /Svaka sličnost s ozakonjenjem socijalne nepravde u EU i, primjerice, prisilnog zaustavljanja zrakoplova s bolivijskim predsjednikom Evom Moralesom, sve je samo ne slučajna!)

"ANTIBIROKRATSKA REVOLUCIJA"

(Ovaj smo pojam obradili u prilogu u prošlom broju "CAJTuNGa", pod naslovom "Puzajuća okupacija", ali se on upravo savršeno uklapa i u ovako zadan kontekst – uostalom, vidjeti pod "Neofeudalizam" i "teror manjine".)

AUTIZAM (autističan)

Suočavajući se s gotovo nepobitnom činjenicom da će ovaj odjeljak biti možda i najosporavaniji dio ovoga diskursa, jednostavno se čini nemogućim zanemariti umobolnu mantru zapadne demokrature, po kojoj izraz "autizam" ili "autističan", upotrijebljen u prenesenom (najčešće političkom značenju) vrijeđa osobe koje, po provjerenim medicinskim kriterijima, jesu autistične ili na neki drugi način mentalno poremećene.

U vrijeme kada svaka druga riječ u engleskom jeziku nije bila "motherFUCKer" (vidjeti pod "FUCK i njegove izvedenice"), gotovo je bilo neizbježno da, čak i u sasvim bezazlenim svađama, netko nekome kaže "ti si lud", da netko svog muškog protivnika nazove luđakom, a ženskog luđakinjom itd. Postoje, naravno, i neke druge pogrdne imenice – "kreten", "majmun": zamislite, čak i "peder" ("pederu jedan!" – ali skoro nikad "lezbijko jedna"!). Možda su postojale, a možda i danas postoje, pravne osnove po kojima je netko, ako mu/joj se epitet "luđak/inja" činio nepodnošljiv, pa je želio/željela istjerati mak na konac, mogao/mogla podnijeti tužbu za uvredu časti i dobiti pravnu zadovoljštinu, ali nikad nitko nije morao upućivati javnu ispriku mentalno doista bolesnim osobama zato što je nekog u afektu proglasio ludim.

Da ne duljimo–budući da mentalno nezdrava zapadna demokratura (vidjeti pod "emocionalna kuga") ovakvu paranoidnu situaciju proširuje i na invalidne osobe, ovo programirano ludilo nedavno je dobilo i prvu općepoznatu kolateralnu žrtvu. Pred otprilike mjesec dana, naime, svi su mediji brujali o tome kako je poznati južnoafrički paraolimpijac, izvjesni Pastorius, najvjerojatnije ubio svoju mladu ljubavnicu hicima iz pištolja, a onda nešto neuvjerljivo muljao o nekakvom provalniku. Bilo kako bilo, momak se očito previše zaigrao, očigledno vjerujući da mu, s obzirom na nametljivo budalašenje oko autističnih i invalidnih osoba, jednostavno sve može proći!

AUTO-DA-FÉ (vidjeti pod "Inkvizicija")

B

BANALNOST  ZL(og)A (ili barem lošeg)

Kako vidimo, prvi dio "Priloga..." (u pretprošlom broju) bio je početak svojevrsnog work in progress, koji samim tim uključuje i naknadne priloge o pojmovima pod već "obrađenim" slovima abecede. Posebni poticaj za prekid ogleda iz prošloga broja dao mi je članak Elke Schmitter iz "Spiegela" od 27. siječnja, potaknut premijerom filma "Hannah Arendt" poznate redateljice Margarethe von Trotta, koja se u svojim filmovima posebno bavila nasiljem njemačkih anarhoterorista 70-ih godina prošloga stoljeća.

A Hannah Arendt bila je istaknuta njemačka filozofkinja židovskog podrijetla, čija su me zavidna inteligencija i humanistički podtekst njezinih uradaka uvijek oduševljavali. Razlog zašto smo Arendtovu uvrstili u naše (nešto proširene) "priloge" jest njezina knjiga "Banalnost zla" (Banalität des Bösen), koju je napisala nakon što je došla iz SAD (s prvim mužem je 1941. iz Njemačke pobjegla pred nacistima) u Izrael samo zato da bi nazočila suđenju Eichmannu za zločine protiv Židova. Nakon što je objavila svoju knjigu, HA je postala omrznuta u židovskim (a posebno, naravno, u cionističkim) krugovima tvrdnjom da Eichmann nije bio moralna nakaza, za razliku od "Jaga, Macbetha ili Richarda III" (Shakespeareovih dijaboličnih likova) – na sudjelovanje u nacističkom udruženom zločinačkom pothvatu potakla ga je "neuobičajena revnost" (ungewönliche Beflissenheit), zbog koje je krotko izvršavao povjerene mu zadatke, a da nije razmišljao o posljedicama.

Nabrijani cionisti napadali su autoricu tvrdnjom da brani ratnog zločinca – ona ga, međutim, nije branila, ona je samo nastojala proniknuti u psihu nekoga tko poslušno izvršava naređenja. Sumirajući osnovne postavke iz knjige, Elke kaže: "Eichmann je bio čovjek bez misli. Poslušno funkcioniranje bilo je jedino načelo njegova službovanja, koje je zamijenjivalo onaj unutarnji razgovor sa samim sobom, koji mi nazivamo savješću, onaj neodredivi prostor u kojem se suočavamo sa sobom i gdje se rađa odgovornost..."

Kao i osporavatelji stavova Arendtove, mnogi će biti osupnuti zaključcima ovog autora koji upravo slijede – ali, mutatis mutandis, bespogovorna odanost i poslušnost današnjih političkih dužnosnika Uniji u svojim je bitnim odrednicama vrlo slična odanosti Eichmanna nacizmu. Kriza koju su svojom nezasitnošću stvorili bankarski moguli krotko se prihvaća kao mea culpa, država više nije brižna majka, koja se, kao u državama koje su vodili Masaryk i de Gaulle, istinski skrbi o onima koji su svoju sudbinu stavili u njezine ruke, a koja je danas postala uslužni servis krupnoga kapitala – ukratko,  "banalnost zla" (neka bude "ili samo lošeg") jest biljka koja, kao i u Eichmannovom slučaju, najbolje uspijeva tamo gdje je poniznost postala nepisani zakon. Zato smo "u hodu" odlučili da upravo POKORNOST bude posebna odrednica ovih "Priloga".

BUDIMO REALNI, TRAŽIMO MOGUĆE!

Neki iz naše, starije generacije se još sjećaju da je glavni slogan studentske tzv. "68-aške revolucije", koja se iz Pariza proširila Europom, bio "budimo realni, tražimo nemoguće". Bila je to na neki način efektna dosjetka lijevih francuskih intelektualaca, koji su se prilično vješto poigravali logički nepovezanim pojmovima. Percipirano s odstojanja od gotovo pola stoljeća, taj zahtjev se danas doima nerealnim i pomalo drskim, jer je položaj i studenata i zaposlenika u svim strukturama radnog odnosa tada bio neusporedivo bolji nego danas. Smisao naslova ovoga priloga je u tome da danas SVI moramo biti realni (ali prije svega hrabri) i tražiti ono što JEST realno, da dobijemo ono što ne samo da je moguće, već i nužno da bi zapadna demokracija zaslužila epitet kojim se kiti, ali nas gospodari svijeta i "loše sluge gorega gospodara" cinično uvjeravaju da je to nemoguće! Al' tirjanstvu stati...

BUTTIGLIONE, Rocco

Ne sjećam se više točno čak ni godine, ali onoga dana kad je ugledni talijanski političar Rocco Buttiglione, koji je trebao obnašati visoku funkciju u EU, izbačen iz te ridikulozne političke i naddržavne organizacije zbog "politički nekorektne" izjave o homoseksualcima, Europa je definitivno postala – kako sam napisao u "Zadarskom listu" – "Gulag za ideološke neistomišljenike", što je sramota koja vapije do neba. (Inače, jeste li primijetili koliko je europska demokratura slična sjevernokorejskoj diktaturi – umjesto onog poludebilnog korejskog vladara, ovdje vlada nevidljivi orvelijanski Veliki Brat krupnog kapitala, a njegova poslušna politička služinčad valjda i postoji samo zato da mu ugodi. Imamo, dakle Velikog Vođu, svi moraju prihvaćati nametnutu ideologiju /svako verbalno odstupanje od nje proglašava se, vjerovali ili ne, "govorom mržnje"/, a ako i crkavate od gladi morate biti sretni jer navodno živite u najboljem od svih mogućih svijetova!!! Za Boga miloga, da je Hitler dobio rat i stvorio Četvrti Reich, valjda bi i on ovako izgledao ?!)

Dobra je vijest da je Buttiglione s izrazom neskrivenoga gađenja napustio sjednicu na kojoj ga je nekakav njemački politikant zadihano izgrdio "na pasja kola", a loša je da je tim činom civilizacijske sramote započeo mrak ideološkog terora, u kojem čitava bulumenta neoliberalnih klonova Radovana Zogovića (vidjeti pod "ZOGOVIĆ, Radovan") čoporativnim bjesomučnim lavežom nastoji – a uz pomoć ideološki indoktrinirane EU (vidjeti pod "Teorija ograničenog suvereniteta") najčešće i uspijeva – obezvrijediti svaki stav koji nije prošao test na Prokrustovoj postelji (vidjeti, naravno, pod "Prokrustova postelja") "daljinskim upravljačem" nametnutog ideološkog jednoumlja. Razmjerno benigno smjenjivanje Buttiglionea bilo je pobjedonosno puštanje duha sekularnog fundamentalizma iz boce (vatikanski tjednik Osservatore Romano je tada u iskrenom očajanju uskliknuo: "Ovo je povratak inkvizicije!" – politički lobotomizirana Europa popratila je ovu civilizacijsku sramotu strašljivo cvokočući zubima, da ne bi, apage satanas, izustila nešto politički nekorektno!), što je bio uvod, samo u Hrvatskoj, za čitav niz montiranih procesa, u rasponu od HTV-ove novinarke Karoline Krišto-Vidović do zadarskog profesora Ivana Pljakovića.

C

CETERUM CENSEO...

"Ceterum autem censeo Carthaginem esse delendam" (Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti) – Ovo je jedna od najzločinačkijih političkih izjava u povijesti čovječanstva, a s njom je "Katon Stariji, rimski senator i cenzor, završavao u senatu svoje govore o najrazličitijim predmetima..." (Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi, izraza i kratica" – "Zora", Zagreb 1962). Ovakav krvoločni naum na kraju je uspješno ostvaren – Rimljani ne samo da su razorili Kartagu i pobili njezine žitelje, već su plugovima preorali uništenu zemlju i zauvijek je izbrisali s lica zemlje.

Iako je ovo više nego grozan primjer, zapadna demokratura EU na neki način to isto radi moralnoj supstanci i socijalnoj pravdi istinske europske demokracije – uništava njezine moralne temelje i socijalnu pravdu, na mentalno isti bezosjećajan način na koji su Rimljani uništili Kartagu. Zato ću svaki svoj novi prilog o sadašnjoj EU-demokraturi započinjati uvodom "Ceterum censeo EU esse delendam", uz dodatak "ali samo ovako jadnu kakva je danas". Dakle, svakako DA Europi Denisa de Rougemonta i nekih drugih europskih humanista, ali NE današnjoj Europi trećerazrednih birokrata i karijerista, koje čovjek koji drži do sebe ne bi birao ni za predsjednika kućnog savjeta na svom ulazu. AMEN!

(nastavlja se)

Share
 
Povezani tekstovi :

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.M  (nastavak).M O S T  (ali ne onaj na rijeci Kwai)Pomalo neozbiljna prispodoba u zagradama možda bi mogla čitatelje u startu navesti na krivi trag – naime, da ovaj napis ironizira ili čak...

» Caro diario - 126

NEOFEUDALIZAM – NEOKAPITALIZAM – NEOLIBERALIZAM.Zašto smo ova tri pojma stavili pod „zajednički nazivnik“? Jednostavno zato jer je diskurs o njima – čak i u najsažetijoj formi – nužno toliko opširan da podrazumijeva otprilike...

» Caro diario - 125

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu...

» Caro diario - 124

MAMA EUROPA - MAMA TINAOtprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen...

» Caro diario - 123

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJEPojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska...

» Caro diario - 122

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke...

» Caro diario - 121

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)éAko se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je...

» Caro diario - 120

LIBERALIZAM  po Nilsu  Minkmaru (ili NEOLIBERALIZAM)(Stjecajem okolnosti, upravo u vrijeme kad smo u „Prilozima…“ došli do drugog pojma pod slovom L naišao sam u „Spiegelu“ od 12. ožujka na članak Nilsa Minkmara, odnedavno nažalost...

» Caro diario - 118

KAKO JE NESTAO "HRVATSKI RADIŠA"?Pojam "Hrvatski radiša" nisam obradio pod slovom H iz jednostavnog razloga zato jer sam o tome napisao osvrt u "Zadarskom listu" još 7. kolovoza pretprošle godine, pa sam nastojao izbjeći da dva puta pišem o...

» Caro diario - 117

GAY PRIDE NA SOVJETSKI NAČIN (humoreska)(Kao što ste i sami primijetili, počesto mi se u ovim "Prilozima..." događa da namjerno prekinem abecedni niz da bih ubacio temu koja mi se čini zanimljivijom – a posebno aktualnijim od one koja slijedi...

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba