Prof. Ante Gradiška
Ima li Srbija problem sa samom sobom? PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
08. prosinca 2015.

Naknadna odluka hrvatske vlade da zatvori granicu za izbjeglice kod Bajakova, kao i očekivana "gedžovanska" reakcija Vučićeve vlade na tu odluku, podgrijala je temu o kojoj već dugo namjeravam pisati, a koja je zadana naslovom ovoga priloga. Dakle, na koji to način Srbija ima problem sama sa sobom – a ima ga, još od početka Miloševićeve "antibirokratske revolucije".

Početak ovako zadanoga diskursa (a na neki način i završetak) mnoge će čitatelje iznenaditi – pa možda čak i šokirati. Osnovna teza ovoga prijepora je, naime, da Srbija ima problem sama sa sobom prije svega zato jer je svoje imperijalne ciljeve mogla ostvariti jedino u okviru Jugoslavije (?!) – kao što ih je, uostalom, u velikoj mjeri ostvarila i u kraljevini Jugoslaviji i u Titovoj SFRJ. Zašto je tome tako?

Još od dva balkanska rata, koji su značili početak imperijalističkih napada Srbije na susjedne države u cilju proširenja svog teritorija, pa do danas, Srbija ima ozbiljne probleme samo s kosovskim Albancima, koji su – kako proizlazi iz jedne knjižice (ime sam joj odavno zaboravio, jer mi već dugo nije dostupna) izdane u Sloveniji, a prevedene nekoliko godina prije rata u Hrvatskoj - u dva balkanska rata, u drugom desetljeću prošlog stoljeća, bili izvrgnuti strahovitom teroru srpske vojske. Kraljevinu Jugoslaviju ćemo ovom prigodom preskočiti, pa ćemo pokušati objasniti kako je Srbija bila privilegirana i u "drugoj Jugoslaviji".

 
Caro diario - 114 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
07. listopada 2015.

INVALID(nost)

Prije svega, ovaj pojam je usko povezan s pojmom "AUTIZAM (autističan)", (ponajprije u smislu fizičke – a kod autizma i psihičke – defektnosti), kojeg smo obradili u broju 99. Međutim, prije nego što pokušamo povući analogije između ova dva zdravstvena fenomena, citirat ćemo iz Krležine ELZ enciklopedije iz 1958. godine upravo odrednicu "INVALID(nost)" da bismo vidjeli kako je u tadašnjoj državi bio pravno i zdravstveno reguliran odnos prema toj vrsti bolesnika.

Ono što je iz današnje perspektive najzanimljivije sadržano je pod podnaslovom "invalid rada", pa ćemo citate uzimati isključivo iz njega. To, je, dakle, po tadašnjim pravnim propisima, "osoba obuhvaćena socijalnim osiguranjem, kojoj je trajno ili za duže vrijeme potpuno ili djelomično smanjena sposobnost za rad… Ocjenjivanje stanja i stupnja smanjenja sposobnosti za rad nije jedinstveno u svim zemljama, već je usko vezano uz doseg i prirodu nacionalnog" (zapravo, državnog) "zakonodavstva, kojim je normirana socijalna zaštita invalida rada u određenoj zemlji… Prava invalida rada na socijalnu zaštitu određuju se prema stupnju i uzroku smanjenja radne sposobnosti… Socijalna zaštita invalida rada obuhvaća…" (da skratimo citat, doslovno sve – što znači da su invalidi /i/ u komunizmu bili na adekvatan način zaštićeni.)

 
Caro diario - 113 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
08. kolovoza 2015.

"IMPERIJ UZVRAĆA UDARAC" (Empire Strikes Back*)

Već odavno nam je svima jasno, i onima koje ta činjenica dovodi u očajanje i onima koji se time naslađuju, da je katolička Crkva u Hrvatskoj danas mnogo ugroženija nego u SFRJ od 70-ih godina prošlog stoljeća pa do raspada bivše države. Elementi ugroze katoličanstva nisu, naravno, u komunističkom sustavu potpuno nestali ni u zadnjih 20-25 godina njegova postojanja, ali visoka kvalitetna razina "Glasa Koncila" (ruku na srce, dosta viša nego danas), te neki odavno zaboravljeni a veoma znakoviti primjeri** to vrlo zorno potvrđuju.

Netom nakon stvaranja nove hrvatske države gotovo je plebiscitarno stvoren mit o "duhovnoj obnovi", koja je vrlo brzo trebala zamijeniti ono stanje koje se percipiralo kao mrak komunističkog jednoumlja (o tome sam opširno pisao u "Maruliću" pred nekih 15 godina).

 
Caro diario - 111 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. travnja 2015.

INDIJANCI (nastavak)

(Kao što je čitava odrednica "Indijanci" – kako smo vidjeli u prošlom "CAJTuNGu" – iz objektivnih razloga skraćena tako se i ovdje doslovno nametnula nadopuna koja slijedi. Vezana je uz malo poznati podatak da je novostvorena američka vlast, nedugo nakon što je pobijedila u ratu protiv svojih dojučerašnjih sunarodnjaka Engleza, ukinula zakon kojim je britanska administracija zabranjivala naseljavanje sjeverno od gorja Appalachein, koji je donesen da bi se indijanskim starosjediocima ipak pružila mogućnost da slobodno žive na razmjerno velikom dijelu svoje postojbine. Taj preinačeni zakon bio je zapravo početak kraja sjevernoameričkih Indijanaca!

Iz današnje perspektive još je zanimljivije nešto nešto što je – usuđujem se reći – malo tko primijetio. Radi se, naime, o tome da je način na koji se u američkim povijesnim filmovima prikazuje britanska vojska, kao politička administracija takav kakav se, primjerice, u jugoslavenskim filmovima iz 80-ih godina nije mogao ni zamisliti – kao i, naravno, u većini kinematografija zemalja koje su pripadale a posebno madžarskoj. Način na koji se, gotovo bez iznimke, u američkim filmovima, od početaka te vodeće svjetske kinematografije pa do danas, tretirali "crveni mundiri" (tj. časnici i vojnici britanske vojske) nije ništa manje pristran ni isključiv od načina na koji su se u jugoslavenskim partizanskim filmovima prikazivali "Švabe", partizani ili četnici.

 
Caro diario - 110 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. ožujka 2015.

INDIJANCI

(Odrednica "Indijanci" trebala je biti među najopsežnijom među "Prilozima", ali sam naknadno odlučio da odustanem od toga i da umjesto toga napišem recenziju knjige "Priča o američkim indijancima" francuskog autora Philippea Jacquina, koju mi je iz Milana pred dvije godine poslao (u talijanskom prijevodu) prijatelj Enver Mehmedagić.

Zato ćemo ovdje iznijeti samo par detalja koji su sami po sebi zanimljivi.

Naime, nedavno sam u "Zadarskom listu", komentirajući logički i ideološki nesuvisao pojam "politički korektnost", u taj prijepor uvrstio – kao i ranije u "CAJTuNGu" – i pojam "Afroamerikanci", podjednako nesuvisao kao i širi pojam iz kojeg je proizišao. Tamo sam naglasio da je upravo naziv "Indijanci" trebalo izmijeniti, jer je Columbo – kao što je opće poznato – dao starosjediocima sjevernoameričkog kontinenta pogrješno ime, misleći da je došao u Indiju. (Zanimljivo je da je Hrvatska, uz vjerojatno ostale slavenske zemlje, jedna od rijetkih država na svijetu u kojima je razlika između Indij/a/ca /stanovnik Indije/ i Indijanaca /prastanovnik Amerke/ jasno izražena. Dakle, trebalo je naći adekvatan izraz za prastanovnike Amerike, a ne izmišljati nekakav politikantski naziv za potomke robova dovezenih iz Afrike. /Ovdje je iznimno važno naglasiti – da ne bude zabune – kako je potpisnik ovih redova izuzetno nesklon rasizmu, pa je za njega takav svjetonazor doslovno sramotan!/

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 3 od 11

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba