Prof. Ante Gradiška
Caro diario - 113 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
08. kolovoza 2015.

"IMPERIJ UZVRAĆA UDARAC" (Empire Strikes Back*)

Već odavno nam je svima jasno, i onima koje ta činjenica dovodi u očajanje i onima koji se time naslađuju, da je katolička Crkva u Hrvatskoj danas mnogo ugroženija nego u SFRJ od 70-ih godina prošlog stoljeća pa do raspada bivše države. Elementi ugroze katoličanstva nisu, naravno, u komunističkom sustavu potpuno nestali ni u zadnjih 20-25 godina njegova postojanja, ali visoka kvalitetna razina "Glasa Koncila" (ruku na srce, dosta viša nego danas), te neki odavno zaboravljeni a veoma znakoviti primjeri** to vrlo zorno potvrđuju.

Netom nakon stvaranja nove hrvatske države gotovo je plebiscitarno stvoren mit o "duhovnoj obnovi", koja je vrlo brzo trebala zamijeniti ono stanje koje se percipiralo kao mrak komunističkog jednoumlja (o tome sam opširno pisao u "Maruliću" pred nekih 15 godina).

 
Caro diario - 111 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. travnja 2015.

INDIJANCI (nastavak)

(Kao što je čitava odrednica "Indijanci" – kako smo vidjeli u prošlom "CAJTuNGu" – iz objektivnih razloga skraćena tako se i ovdje doslovno nametnula nadopuna koja slijedi. Vezana je uz malo poznati podatak da je novostvorena američka vlast, nedugo nakon što je pobijedila u ratu protiv svojih dojučerašnjih sunarodnjaka Engleza, ukinula zakon kojim je britanska administracija zabranjivala naseljavanje sjeverno od gorja Appalachein, koji je donesen da bi se indijanskim starosjediocima ipak pružila mogućnost da slobodno žive na razmjerno velikom dijelu svoje postojbine. Taj preinačeni zakon bio je zapravo početak kraja sjevernoameričkih Indijanaca!

Iz današnje perspektive još je zanimljivije nešto nešto što je – usuđujem se reći – malo tko primijetio. Radi se, naime, o tome da je način na koji se u američkim povijesnim filmovima prikazuje britanska vojska, kao politička administracija takav kakav se, primjerice, u jugoslavenskim filmovima iz 80-ih godina nije mogao ni zamisliti – kao i, naravno, u većini kinematografija zemalja koje su pripadale a posebno madžarskoj. Način na koji se, gotovo bez iznimke, u američkim filmovima, od početaka te vodeće svjetske kinematografije pa do danas, tretirali "crveni mundiri" (tj. časnici i vojnici britanske vojske) nije ništa manje pristran ni isključiv od načina na koji su se u jugoslavenskim partizanskim filmovima prikazivali "Švabe", partizani ili četnici.

 
Caro diario - 110 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. ožujka 2015.

INDIJANCI

(Odrednica "Indijanci" trebala je biti među najopsežnijom među "Prilozima", ali sam naknadno odlučio da odustanem od toga i da umjesto toga napišem recenziju knjige "Priča o američkim indijancima" francuskog autora Philippea Jacquina, koju mi je iz Milana pred dvije godine poslao (u talijanskom prijevodu) prijatelj Enver Mehmedagić.

Zato ćemo ovdje iznijeti samo par detalja koji su sami po sebi zanimljivi.

Naime, nedavno sam u "Zadarskom listu", komentirajući logički i ideološki nesuvisao pojam "politički korektnost", u taj prijepor uvrstio – kao i ranije u "CAJTuNGu" – i pojam "Afroamerikanci", podjednako nesuvisao kao i širi pojam iz kojeg je proizišao. Tamo sam naglasio da je upravo naziv "Indijanci" trebalo izmijeniti, jer je Columbo – kao što je opće poznato – dao starosjediocima sjevernoameričkog kontinenta pogrješno ime, misleći da je došao u Indiju. (Zanimljivo je da je Hrvatska, uz vjerojatno ostale slavenske zemlje, jedna od rijetkih država na svijetu u kojima je razlika između Indij/a/ca /stanovnik Indije/ i Indijanaca /prastanovnik Amerke/ jasno izražena. Dakle, trebalo je naći adekvatan izraz za prastanovnike Amerike, a ne izmišljati nekakav politikantski naziv za potomke robova dovezenih iz Afrike. /Ovdje je iznimno važno naglasiti – da ne bude zabune – kako je potpisnik ovih redova izuzetno nesklon rasizmu, pa je za njega takav svjetonazor doslovno sramotan!/

 
LAISSEZ-FAIRE (ali ne samo u gospodarstvu) PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. ožujka 2015.

Vidjeli smo kod Keynesa kako je on u svojoj knjizi iz 1926. godine najavio the end of laissez-faire ekonomije, da bi je, na samom početku novog desetljeća svojom New Deal ekonomskom pragmom doslovno dotukao i spasio, zahvaljujući vizionarskoj odluci F. D. Roosevelta da upravo njega pozove u pomoć, Ameriku od propasti – ostatak priče nije, kako se to često zna reći, povijest, već zastrašujuća sadašnjost! Za ovu prigdu nužno je, kao poveznicu ovoga priloga s onim o Keynesu, ponuditi doslovno značenje izraza laissez-faire. Laissez je, naime, drugo lice množine francuskoga glagola laisser, koji ima više uglavnom srodnih značenja, a u kontekstu kojim se bavimo odgovara našem glagolu "pustiti". Faire znači "činiti, raditi", pa izraz laissez-faire znači "pustiti (nekoga/nekom) da radi (što ga volja)". U ovako zadanom kontekstu vrlo je počna primjedba Naomi Klein da je Keynes/Rooseveltovim uvođenjem "New Deala" nekadašnji pojam laissez-faire mudro sveden samo na faire, time što su se, kako ona eksplicitno naglašava, "pokrenuli javni radovi kako bi se otvorila neophodna radna mjesta". Dakle, "manjamuktaški" slogan "pustiti (...) da radi (...)" sveden je na svačije pravo "da radi" – i da može živjeti od svoga rada!

 
Caro diario - 109 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
02. siječnja 2015.

HRVATSKI STARO/NOVOGOVOR

Ovom problematikom bavio sam se na samom početku ovoga stoljeća, kad sam u "Zadarskom listu" imao kolumnu o nakaradnostima suvremenog hrvatskog jezika, koju je urednik rubrike za kulturu nazvao "Jezik za dvije marke", po onoj već legendarnoj definiciji tadašnjeg HDZ-ovog čuvara državnog pečata, Ivana Milasa.

Počet ćemo s onim što me još uvijek iznimno iritira, a što ćemo pokušati ilustrirati znakovitim primjerima, koje sam bilježio u poseban notes. Prvi je primjer uzet iz reprize filma "Ljubavna pisma s predumišljajem" Zvonimira Berkovića, gdje jedan lik kaže: "Ja sam od tebe tražio da kažeš istinu", što sam uzeo kako primjer NORMALNOG hrvatskog jezika. Takva rečenica je pripadala standardnom fundusu hrvatskog jezika u Austro-Ugarskoj i u dvije jugoslavenske države, da bi tek u prvoj slobodnoj hrvatskoj državi degenerirala u grozomoran oblik "Ja sam te tražio…"

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 6 od 14

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba