Prof. Ante Gradiška
Caro diario - 125 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
11. travnja 2017.

(UVODNA  NAPOMENA: Stjecajem određenih „tehničkih“ okolnosti nastavak odrednice „Metajezik neokapitalizma i sekularnog fundamentalizma“ /CAJTuNG 123/, kao i odrednice naslovljene „Monti monta sulla montagna“ /CAJTuNG 124/ nisu objavljeni u netom navedenom broju „CAJTuNGa“, već u broju koji ih slijedi. Dakle),

METAJEZIK NEOKAPITLIZMA I SEKULARNOG FUNDAMENTALIZMA (nastavak)

Ova tri filma slične tematike, a različita po dijegetičkim elementima i kvaliteti, zorno pokazuju kako je svijet tajkunskih moćnika sasvim apartan u odnosu na „ostatak svijeta“, a posebno ukazuju na apartnost spomenutog metajezika u odnosu na preostale vidove jezične komunikacije. Posebno je antipatičan glavni lik u mini-seriji, navodno inspiriran stvarnim likom – posebno taj lik pokazuje kako  sve dublji jaz između bogatih i siromašnih ima za posljedicu sve uočljiviju moralnu atrofiju onih koje je Marx nazvao „eksproprijatorima“.

 
Caro diario - 124 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
03. ožujka 2017.

MAMA EUROPA - MAMA TINA

Otprilike sredinom siječnja naišao sam na regionalnom TV-programu na dokumentarni film mlade slovenske redateljice, pod naslovom „Mama Europa“. Pred 2-3 godine gledao sam i njezin, također dokumentarni, film naslovljen „Bake socijalizma“ (njezino ime mi je inače nepoznato, jer sam oba puta propustio gledati film od početka), drugi dio kojega se odvija u Kubi, a iz kojega je vidljiva njezina naklonost prema kubanskoj revoluciji i Fidelu Castru. Budući da nas u kontekstu koji upravo izlažemo zanima samo naslov autoričina drugog filma („Mama Europa“), ovdje se nećemo baviti raščlambom tragikomične mržnje prema ionako rahmetli komunizmu, koja u Hrvatskoj ima naznake reistentne epidemije, već isključivo, i to u samo u dvije rečenice (ovoj i u onoj koja slijedi) političkim stavom mlade redateljice. Iako autorica i u „Mami Europi“ iskazuje „rokerski“ 68-ski afirmativni stav prema socijalizmu kao politički poželjnoj ideologiji, ovdje nas zanimaju isključivo konotacije koje se mogu iščitati iz naslova filma. I to zato jer se njezin film pojavio u vrijeme kada je „mama“ iz naslova, koju autor ovih redaka odnedavno naziva izričito EU-nedemokracijom (umjesto ranijeg eufemizma „EU-demokratura“), definitivno postala zločesta maćeha iz bajke.

 
Caro diario - 123 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
30. prosinca 2016.

MANIFEST  KOMUNISTIČKE  PARTIJE

Pojam iz naslova, danas poznat pod skraćenim nazivom „Komunistički manifest“ napisali su Marx i Engels krajem 1847. godine, a objavljen je u veljači u Londonu sljedeće godine. Prema navodima iz petog sveska jugoslavenske ELZ 1961. godine „manifest je podijeljen na 4 glavna odjeljka: 1. Buržuji i proleteri“ (za one koji to ne znaju: „buržuji“ su u tadašnjoj komunističkoj terminologiji označavali tadašnje tajkune i ostale bogatune, dok se riječ latinskog podrijetla „proleteri“ odnosila na tadašnje siromašno radništvo) „2. Proleteri i komunisti; 3. Socijalistička i komunistička literatura; 4. Stav komunista prema raznim opozicionim strankama“. Uz nužnu primjedbu da je tadašnja ELZ bila isklučivo marksistički profilirana  (odrednica „marksizam-lenjinizam“ obasaže dvije stranice gusto tipkanog enciklopedijskog teksta, a „Marx, Karl“ pune četiri), zanimljivo je, barem na razini informacije, navesti ovdje jedan znakovit citat iz inače razmjerno kratkog teksta: „Manifest pokazuje puteve i ciljeve komunizma, koji već tada 'kao bauk kruži Europom'. Revolucionarni program Manifesta zahtijeva svrgavanje buržoazije, koja svojom parazitskom i društvenom egzistencijom koči razvitak proizvodnih snaga... Poklič kojim Manifest završava: 'Proleteri svih zemalja, ujedinite se!'“ (ovdje ne mogu odoljeti a da opet ne „prodam“ svoj aforizam: „Profiteri svih zemalja, ujedini/s/te se!“) ostao je do danas borbenom parolom revolicionarnog radničkoga pokreta na cijeloj kugli zemaljskoj...“ (Zanemarujući tadašnju komunističku, ali i današnju antikomunističku propagandu /ovom drugom ćemo se pozabaviti u prilogu koji slijedi iza „Manifesta mira“/, jedini komentar zadnje rečenice koja se odnosi na MKP je – „uzalud vam trud svirači“!!!)

 
Caro diario - 122 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
01. prosinca 2016.

LIJEVI   CENTAR  (nastavak)

Stjecajem okolnosti, u razmaku između dva broja CAJTuNGa, onog prošlog, u kojem je objavljen i moj prilog „LIJEVI  CENTAR (centrodestra) i ovoga koji upravo čitate, u Hrvatskoj je došlo do turbulentne političke promjene na način da je SDP, drugi put nakon poraza „Račanove“ koalicije, sišao s vlasti – ovaj put, po ocjenama nekih kompetentnih analitičara, vjerojatno i zauvijek. Svi oni koje je ovakav ishod iznenadio (ugodno ili neugodno, whatever) zaboravljaju da je on nastavak kontinuiteta koji je počeo kada je Ivo Josipović (sviđalo se to nekom ili ne, pismo koje je on poslao ridikuloznom Haškom sudu, kao izraz svog ljudskog zgražavanja nad sramotnom odlukom suda da Vojislava Šešelja, jednog od trojice najvećih ratnih zločinaca u Europi prošlog stoljeća, zbog navodne teške bolesti, pusti na slobodu*, zaslužilo je da uđe u hrvatske udžbenike iz povijesti) izgubio na izborima „u sudačkoj nadoknadi vremena“ (tj. nakon što su birališta u Hrvatskoj bila zatvorena) glasovima iz susjedne dijaspore. Ekstatični trijumf hrvatske desne opcije zbog kraha „ljevice“ proizlazi iz brkanja teza i termina – u mnogim europskim zemljama, a u Hrvatskoj možda i najviše, sve je veća razlika između pojmova „ljevica“ i „lijevi centar“. Lucidni ljevičar Josip Pavičić to je jezgrovito izrazio već u naslovu svog članka u „Jutarnjem listu“ od 24. rujna – „SDP se nema što vraćati na lijeve pozicije, jer ljevica nikad nije ni bio“. Pavičićev je diskurs inače toliko zanimljiv i inteligentno provokativan da ćemo se na njemu malo više zadržati.

 
Caro diario - 121 PDF Ispis E-mail
Autor prof. Ante Gradiška   
11. listopada 2016.

LIBERALIZAM  PO  NILSU  MIKMARU  (nastavak)

é

Ako se sjećate, na samom kraju našeg teksta smo rekli (otprilike) da je nužno uzeti predah od raščlambe Minkmarovih ideoloških nebuloza i nastaviti je sljedeći put. Prisjetimo se i toga da je naš autor, bez ikakva zazora i grižnje savjesti, napisao da liberalizam „živi od“ (lebt vom) misaonosti i napretka, te da „većina ljudi danas živi bolje, zdravije, pa čak slobodnije i sigurnije nego nekad“ (!!!). Ne, dragi Nilse, upravo je suprotno od toga točno, a to se može vrlo lako dokazati. Manjina danas živi bolje – i to ona privilegirana manjina (u širokom rasponu od tajkuna i njima sličnih bogatuna do istospolnih parova, koje ti, Nilse, i tebi slični fetišizirate do besvijesti): upravo ta manjina ima neograničenu slobodu i sigurnost koju ideologija tvoja i tebi sličnih uskraćuje svim drugima. A ti drugi (nos otros) su svi oni obuhvaćeni iznimno lucidnom francuskom sintagmom quantité négligéable. U prijevodu na hrvatski to znači „zanemariva količina“ – doista iznimno inteligentan izraz za sve brojniju skupinu „poniženih i uvrijeđenih“ (Dostojevski) ljudi, kojima su i fašistički i komunistički režimi koliko-toliko omogućavali (ako ih nisu smatrali političkim neprijateljima) da mirno žive od svog poštenog rada: tek im je Minkmarov „liberalizam“ otrgnuo tu koru kruha iz usta! Inače, iako sam skeptičan prema pomalo paušalnoj ocjeni da je samo 1% milijardera bogatije od onih preostalih 99%, koji često umiru od neuhranjenosti ili obolijevaju od psihosomatskih bolesti koje su posljedica takvog stanja*, šokantno je da ta manjina u ovoj obećanoj zemlji „europskih vrijednosti“ i neoliberalizma danas živi  ispod granice ne samo izdržljivosti nego i ljudskog dostojanstva.

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 2 od 12

Kolumne: Mario Filipi, dipl. pol.

Hrvatska i svijet
Kolumne: Mario Filipi

Kolumne: Prof. Ante Gradiška

Caro diario!
Kolumne: Prof. Ante Gradischa

LAG Zapadna Slavonija
 
Otvoren novi caffe bar u Benkovićevoj 16
 

Pomozite pronaći nestale

Klikni za više informacija
Nacionalna evidencija nestalih osoba