U  maloj Gradskoj vijećnici 23.siječnja predstavljen je  Priručnik za udruge koje  pružaju socijalne usluge, kao  dio projekta „Unapređenje menadžmenta volontera do kvalitetnih socijalnih usluga u zajednici“. Projekt  je realizirala  Udruga osobama s intelektualnim teškoćama Iste u suradnji Udrugom osoba s intelektualnim teškoćama „Suncokret“ Nova Gradiška, Udrugom osoba s intelektualnim oštećenjem  „Golubica“ Vukovar, Centrom za socijalnu skrb Pula, Općom županijskom bolnicom Vukovar i Bolnicom hrvatskih veterana.

Priručnik su predstavnicima  novogradiških udruga, među kojima je bila  zamjenica gradonačelnika Ivana Trupina i kao  domaćin  Kata Vukšić, predsjednica   Udruge osoba s intelektualnim teškoćama „Suncokret“ Nova Gradiška,  predstavili autori Ozren Catela, Jovana Prusac-Fabris i  Marko Perkov.

Nazočne su pozdravile   Ivana Trupina i Kata Vukšić.

Priručnik ima za cilj da autori, kao članovi Udruge Udruga osobama s intelektualnim teškoćama Istre, prenesu svoja volonterska  znanja i iskustva. U raspravi je naglašeno da je   svima koji pružaju socijalne usluge, a posebno organizacijama civilnog društva, važna podrška, ali ne ona načelna ili općenita, već konkretna koja  će rezultirati kvalitetnijom uslugom i u konačnici boljitkom  za korisnika te usluge. Istaknuto je da  volontiranje predstavlja  i izbor  svake osobe da svoj trud, znanja i vještine usmjeri za opće dobro.

Ozren Catela, Jovana Prusac-Fabris i  Marko Perkov  emotivno su govorili o dijelu priručnika  u kome su iskrene i tople priče organizatora volontiranja, volontera i korisnika socijalnih usluga. Posebno su dojmljivi bili primjeri volontiranja  mladih osoba s invaliditetom, odnosno osoba koje su u tzv.  isključenim skupinama stanovništva.  Naime,  od strane  samih udruga i ustanova, te javnosti osobe s invaliditetom su u najvećoj mjeri percipirane kao primatelji volonterskih usluga, a ne kao osobe koje mogu svojim radom i sposobnostima doprinijeti svojoj socijalnoj uključenosti i razvoju društva jednakih mogućnosti. Brojni primjeri, međutim, pokazuju  da se i takve  osobe mogu  uključiti u društvo i biti njegovi korisni  članovi, ne samo kao volonteri, već se  zaposliti i sami o sebi skrbiti.

U raspravi je  upravo uključivanje osoba s invaliditetom u život zajednice, uključujući i zapošljavanje, istaknuto kao  jedan  od  velikih problema za udruge, ali i invalidne osobe. Smatraju da je to i problem društva  o kome nitko konkretno  ne  razmišlja.