Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka! Lijepa si zbog rijeka Cetine i Krke, zbog predivne Paklenice. Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planine Učke i Ćićarije! I zagorski bregi tkaju tvoju ljepotu i zlatno klasje slavonskih ravnica. O Baranjo , lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova: Dubrovnika i Korčule, zbog zagrebačkog Griča i Kaptola, z bog Splita, Velog Lošinja, Huma i Pazina, zbog Varaždina i Motovuna.
Lijepa li si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja. Zbog stijenja i kamenja, hrvatskih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i bosilja. Lijepa si jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkih vezova i paške čipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete–JER NAŠA SI DRAGA DOMOVINA!
OJ JUNAČKA ZEMLJO MILA!
Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova, poput kneza Domagoja, kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja utvrda Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gajsalić, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena Kvaternika…. Junačka si i zbog svojih uskoka i hajduka, domobrana i bojovnika, zbog svog Franje Tuđmana i generala Ante, Bljeska i Oluje. Hrabra si, zemljo mila, i zbog znanih i neznanih junaka! Srčana si zbog vukovarske heroine majke Kate i njena četiri poginula sina, i otprije pogubljena četiri brata. Junačka si i zbog njezinog majčinskoga srca i srdaca bezbroj drugih majki i udovica poginulih branitelja i ubijenih domoljuba!
STARE SLAVE DJEDOVINO!
Tisuću godina sanjali smo da bismo dosanjali i tvoju staru slavu, slavu naših djedova: kneza Ljudevita Posavskog, Višeslava i Trpimira, slavnog Branimira, kralja Tomislava i Petra Krešimira IV., dobre Kraljice Jelene, kralja Zvonimira i Petra Svačića, našeg Marka Marulića, Ivana Gundulića, majstora Radovana, Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, Ruđera Boškovića i Nikole Tesle…. I brojnih drugih slavnih pradjedova, tvojih sinova i kćeri!
DA BI VAZDA SRETNA BILA!
Da bi vazda, što znači zauvijek, sretna bila i davala nam mira, hljeba, bivala nam nova nada, vodile te zvijezde neba, nek te prati vječno sreća, mir na cijelom svijetu i da nam živiš tisuću ljeta! Tvoja sreća je samo sreća tvojih ljudi, tvojih sinova i kćeri, tvoga sadašnjeg i budućeg puka. Bila vazda sretna tako da tvoj narod živi u slobodi, miru, pravdi, blagostanju i međusobnoj ljubavi!
MILA KANO SI NAM SLAVNA !
Ponosni smo slavom tvoje Poljičke i Dubrovačke Republike, Krešimirovim gradom, starim Skradinom, Petrovom gorom, Krbavskim poljem i gradom Siskom. Slavom grada Sinja i njegovih alkara, herojstvom grada Vukovara, Pulskom arenom i hrvatskom kravatom oko nje, korčulanskom moreškom, šibenskom, trogirskom i đakovačkom katedralom, Dioklecijanovom palačom, Ninom i zadarskim svetim Donatom, starim Zagrebom i Varaždinom, Trakošćanom, utvrdama Klisa, Knina i Osijeka. kamenim Stonom, starorimskom Salonom i pretpovijesnim Vučedolom…
MILA SI NAM TI JEDINA!
Mi imamo samo tebe, ti imaš nas! Zato te volimo kao jedinu majku, kao svoje dijete, koje, od svih majki na svijetu voli samo svoju majku! Zato, za tebe, jer ti si naša „ lijepa, draga i slatka sloboda“ dali bismo „ sva srebra, sva zlata, sve ljudske živote, jer ne mogu biti plaća tvoje čiste ljepote!“ ( I. Gundulić )
MILA KUDA SI NAM RAVNA
Volim tvoje slavonske ravnice, baranjska i srijemska polja, tvoje Ravne kotare. Mile su nam istarske ravni, cvjetne doline Banovine, Like i Kordun. Svuda si nam draga gdje god si ravna poput Sinjskog i Petrova polja.
MILA KUDA SI PLANINA
Mila si nam i na čukama, vrletima i klisurama čudesnog Velebita, draga si nam i na vrhovima Dinare i Svilaje! Na pašnjacima Mosora, Biokova, Ravne gore, Kapele i Plješivice, na rosnim stazama Medvednice, na zelenim podravskim i zagorskim bregima. Mila si nam i u boricima i hrastovim šumarcima naše Promine!
TECI SAVO , DRAVO TECI!
Neka teku tvoje vode, neka teku tvoje rijeke; Sava, Drava, Mura, Kupa, Zrmanja, Krka , Cetina, Neretva! Neka teku kristalno bistre i čiste od izvora do utoka, sve do svoga smiraja u volumenima voda Crnoga i Jadranskog mora.
NIT TI DUNAV SILU GUBI!
Dunave, rijeko, zadrži silu svojih voda i nikad je ne gubi! Preneseno kazano kao narod ne rasipajmo svoje snage, čuvajmo svoja narodna dobra. Čuvajmo slobodu, ljepotu i bogatstvo Domovine, svoju spomeničku kulturu i povijesne tekovine. Čuvajmo čistoću rijeka i jezera, i kristalnu bistrinu našeg Jadrana, svoju floru i faunu. Čuvajmo umjetnička i znanstvena dostignuća, i posebno ljepotu svog materinskog jezika. Čuvajmo i sami sebe , svakog čovjeka, svakog pojedinca, svako dijete zadržimo i umnožimo snagu svoga življenja. Cijenimo rad, stvaralaštvo, poštujmo svakog marljivog čovjeka i njegov trud, spomenimo se svojih neimara i zaslužnika! Ne gubim snagu na međusobna trvenja i sukobe. Izbacimo zlobu iz naših srdaca. Skupljajmo snagu, poput rijeke Dunava kad odasvud prema njegovo koritu hrle snažne bujice nakon snažnog i dugotrajnog pljuska. Doista, ni kao narod ni kao pojedinci ne gubimo postojeću, već stječimo, poput naši srebrenih vatrenih novu i novu snagu!
SINJE MORE SVIJETU RECI
Naš divni plavi Jadrane, i sva mora i svi oceani koji okružujete kontinente i narode, kažite cijelome svijetu:“ Da svoj narod Hrvat ljubi!“
DA SVOJ NAROD HRVAT LJUBI
Kažite drugim narodima, recite svima da smo narod dostojan njihove ljubavi. Mi smo mali i ponosan narod, ali smo i narod velikih sinova, velikih ljudi. Miroljubivi smo narod, i narod smo dobre volje, i još nikada u svojoj povijesti nismo napali državu drugog naroda, niti ikada išli pod svoji barjakom u osvajanje tuđeg prostora. Upravo onako kako smo i obećali papi Ivanu VIII. Čijim je pismom našem knezu Branimiru 79. godine prvi put međunarodno priznata naša domovina i država Hrvata. Ali i da svoj narod Hrvat ljubi! Da svaki Hrvat kao pojedinac voli svoj narod kao cjelinu. Da je svaki pojedinac za svoj narod spreman žrtvovati se, ako treba položiti i svoj život. Zar to nismo nebrojeno puta i dokazali kroz dugih 14. stoljeća, od stoljeća sedmog ?
DOK MU NJIVE SUNCE GRIJE
Dok sunce bude bacalo svoje svjetlosne i toplotne zrake na naše njive, proplanke i pašnjake, dok bude obasjavalo planinske vrhunce i izlazilo na istoku i zalazilo na zapadu naše zemlje.
DO MU HRAŠĆE BURA VIJE
Voljeti ćemo i ljubiti svoj narod i za njega se žrtvovati, dok god bura bude puhala kroz krošnje naših hrastika, a to znači dok bude hrašća i dok bude bure. A hrašća i bure bit će dok bude života na zemlji!
DOK MU MRTVE GROBAK KRIJE
Voljeti ćemo i svoj narod tako da poštujemo i svoje mrtve, čuvajući njihove grobove i uspomene na njih. Naša je povijest mučenička, patnička i zemlja nam je prepuna mnogim grobištima. Svjesni smo da se brzo suši stablo čije se korijenje ne čuva, a mi poštujući svoje mrtve čuvamo korijenje cijelog naroda, da bismo na njemu mogli graditi svoju budućnost.
DOK MU ŽIVO SRCE BIJE
Mi nismo okrenuti prošlosti već budućnosti i zato u nama živo srce bije! Mi želimo i svuda podržavamo život. Priznajemo život i drugima pa i naši neprijateljima, poštujemo svakog čovjeka, svako biće i svaku biljku. Jer sav život ima jedan jedini i zajednički Izvor tom se Izvoru klanjamo i molimo puninom svoje duše, dok u nama živo srce bije! Matoševski rečeno :“ DOK JE SRCA BIT ĆE I CROATIE!“
Poštovani Hrvati i Hrvatice u Domovini i izvan Domovine i svi oni koji priznaju suverenu i samostalnu državu Hrvatsku kao svoju Domovinu! Sretan vam i blagoslovljen 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja i braniteljica i Dan Gospe Snježne-Kraljice Hrvata !
Hvala bratu Nathanaelu za svekoliku pomoć!
