NOVA GRADIŠKA, 12. listopad 2021. -U petak, 15. listopada, u 19 sati u Gradskom muzeju otvara se izložba "Mindcraft" osječkog umjetnika Marija Čaušića.

 

Dosljednost

Američki fizičar Henry A. Garon kaže kako je „peformans“ Sunca takav da mi svoje živote
možemo temeljiti na pouzdanosti da će ono izaći i zaći ne samo danas nego i sutra, preksutra.
Zbog čega on tvrdi da je to od izuzetne važnosti? Naravno, ne samo zbog očite činjenice da bez
Sunca nema života, odgovor po njemu leži i u činjenici da kao ljudska bića ponajviše ovisimo o
dosljednosti. Bismo li išta mogli otkriti kada ponašanje „svijeta materije“ (kako neizmjernih
svemirskih prostranstava, tako i beskrajno sitnih mikroskopskih veličina) ne bi bilo
dosljedno? Bismo li mogli funkcionirati kada bi se primjerice sila gravitacije sutra neočekivano
povećala, a preksutra isto tako smanjila u odnosu na onu koju poznajemo i koja nam omogućava
kretanje, a u konačnici i samo disanje? Dosljednost je uvjet da ono što smo spoznali
transcendiramo u nadu da naši životi nisu nakupina nepovezanih slučajnosti.
Borac za dosljednost, rekao bih, i umjetnik dosljednosti, Mario Čaušić na svojim grafičkim
otiscima koje je nazvao „Kadrovi“ suprotstavlja ono organičko, nepravilno, slučajno, tonsko s
jedne strane onom geometrijskom, pravilnom, plošnom, algoritamskom s druge strane. Sam
umjetnik će reći kako ga zanima odnos virtualnog-nestvarnog i realnog-stvarnog. Na njegovim
grafikama realiziranima različitim grafičkim tehnikama gledatelj nikad nije siguran gleda li
fotovedutu narušenu „nalijepljenom“ geometrijom ili je u stvari riječ o kadru
nekog filmskog kolaža, i to starog filmskog kadra. Dok nam „podmeće“ prostor kao glavnu
temu, njegova prava tema je ustvari vrijeme. Jesu li onda njegovi shematizirani prikazi (Shapes)
utilitarnih predmeta-oblika unutar kružnih kadrova fusija navedenih kontrasta apoteoza
univerzalnosti ljudske misli u vremenu i prostoru? Premda će se umjetnik inspirirati i stvarima
kakva je i megapopularna računalna igra Minecraft koja igraču omogućuje stvaranje vlastitih
stvarnosti, čini se kako umjetnik u svojoj dosljednosti istovremeno i prezire i obožava nevažne
stvari te tako njegov Minecraft postaje njegov Mindcraft i obrnuto, odnosno, kako bi rekao G. K.
Chesterton: „Tko se igra s bilo čime, mora biti ozbiljan.“
Zlatko Kozina

 

 

Mario Čaušić rođen je u Osijeku 1972. Diplomirao je grafičko slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2001. u klasi profesora Ante Kuduza. Profesionalno se bavi suvremenom vizualnom umjetnošću izražavajući se u različitim medijma, a poglavito u medijima grafike, crteža, slikarstva, videa i instalacije. Temeljna preokupacija njegovog rada su istraživanja različitih područja prostora te proširivanje područja vizualnog izraza.Članak na tu temu je objavio u američkom časopisu za grafiku CELEBRATING PRINT  (volumen 3, broj 1) pod izvornim nazivom nazivom „Print and Space as an Enduring Challenge in Three Rooms“, objavljen u travnju  2017. Bavi se kompleksnim pitanjem percepcije prostora, preispituje mogućnosti grafičkog medija, posebice kada je riječ o povezivanju sa znanstvenim disciplinama. Intenzivno propituje prirodu digitalne slike i virtualne stvarnosti, koje jasno smješta u suvremeni tehnološki koncept.Također sustavno radi na proširivanju mogućnosti grafičkog medija te na njegovom povezivanju sa drugim vidovima umjetničkog izraza.                                        

Aktivno izlaže od 1998. godine te je do sada sudjelovao u više od sto skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bavi se ilustracijom, a neki od radova su mu objavljeni i u međunarodnim časopisima kao što su primjerice  „Post (Blank)“ (volumen 1 iz 2016.) i „Post (Blank),Post mortem“ (volumen 2 iz 2017. godine) objavljeni u francusko-američkom časopisu za umjetnost i poeziju izdavača Mad Gleam Press.

Za svoj rad je dobio više nagrada, sudjelovao je i organizirao  brojne likovno-grafičke radionice. Autor je priručnika “Kemija u umjetničkoj grafici” koji je izdan 2020. godine u biblioteci Ars Academica, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku 2020.

Od 2005. je zaposlen na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku na Odsjeku za vizualnu  umjetnost na kolegijima grafike gdje i danas radi u zvanju izvanrednog profesora. Radovi mu se nalaze u različitim fundacijama u zemlji i inozemstvu. Član je HDLUa Osijek. Živi i radi u Osijeku.

 

 Nagrade i priznanja za umjetnički rad:

 

  1. Priznanje na 5. Trijenalu crteža, Kabinet grafike HAZU, Zagreb
  2. Prva nagrada na 17. međunarodnoj izložbi minijature, Zaprešić
  3. Posebno priznanje 22. Slavonskog bijenala, Osijek
  4. Nagrada HDLU-a Zagreb na 5. hrvatskom trijenalu grafike, Zagreb
  5.           Ex aequo, 21. Slavonski biennale, Osijek
  6. Nagrada za najbolji umjetnički film na „100 sekundi slave“ u

                                                  organizaciji Tportala-MaxZona

  1. Nagrada UNICA na Festivalu jednominutnog filma, Požega
  2. Ex aequo, 19. Slavonski biennale, Osijek
  3. Druga nagrada na IVth Student International Biennale, Skopje,

                                                  Makedonija

  1.        Rektorova nagrada, Sveučilište u Zagrebu

Samostalne izložbe:

 

  1. „Poglavlja“, Muzej Đakovštine, Đakovo
  2. „Skice“, Galerija Waldinger, Osijek
  3. Grafička mapa ”Ruševine”, Kabinet grafike, HAZU, Zagreb
  4. „Refleksije“, Galerija Vladimir Nazor, Zagreb
  5. „Prostorne grafike”, Galerija Zlati Ajngel, Varaždin
  6. „Pixel“, Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb
  7. „Spacemaker“ Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
  8. „Tri sobe”, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
  9. „Jutro u mojoj ulici”, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb
  10. Čaušić, Matijević & Sušac, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek
  11. „Distant Points” (sa D. Sušac, T. Matijević), Galerija

                                                      Miroslav Kraljević, Zagreb

  1. „Nylons“, Pécs Gallery, Pécs, Mađarska
  2. „IN“, Art-net Club, Zagreb

 

 

 

Slične objave