U Sičama je od davnine poznata pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, a prije 125 godina, točnije 1898.g. za svoju kapelu su nabavili kip sličan kipu majke Božje Bistričke. Velika pobožnost Sičana prema nebeskoj Majci može se, među ostalim, protumačiti i činjenicom da su ovo selo često pogađale razorne poplave rijeke Save, no i u drugim teškoćama života Sičani su tražili Gospinu zaštitu i pomoć, utjecali se njezinom zagovoru, a pogotovo kod ratnih strahota. Već u Prvom svjetskom ratu u Sičama počinje intenzivnija pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu. Godine 1936, u svojoj kapelici Sičani podižu novi oltar, u čijoj niši je lik Majke Božje Bistričke, koji su vjernici kupili upravo u Mariji Bistrici. Tako su prije 125 godina „stari Sičani“ učinili zavjet: neka im Gospa bude zaštitnica sela, neka ih čuva od bolesti, rata, lošeg vremena i drugih nevolja. Proslavu Majci Božjoj Bistričkoj upriličili bi uvijek drugog tjedna u kolovozu. Organizirane su trodnevnice, a zadnje večeri, subotom, prolazila bi procesija selom s kipom i slikom Majke Božje. Za tu prigodu kitili su svoje kuće, pravili slavoluke, palili baklje, a dio sela kroz koji je procesija prolazila, bio je najsvečanije okićen – u “šokačkom“ ruhu.

„Dolazili su tu hodočasnici u procesijama sa šireg područja: iz Seoca, Magić Male, Živika, Komarnice, Štivice, Davora, Orubice, Nove Kapele, Batrine, iz sva tri Lipovca i drugih mjesta…“ kazuju stariji mještani,a svi se, posebno mjesno Kulturno-umjetničko drušvo „Radinje“  za proslavu svoje „Bistre“, potrude doista urediti selo. Pokazivali su Sičani kroz minula desetljeća očima hodočasnika najbolje što su imali u svojim ormarima – „šifonjerima“, od šlinganja i veza do zlatoveza, od ponjava, peškira, do stolnjaka i miljea…Time su kitili svoje kuće, ponoseći se bogatom tradicijom i baštinom sela.

Još 1936 godine, Sičani su zamolili  svog župnika da im svake godine u kolovozu,  na nedjelju nakon Preobraženja, održi proštenje  na čast Majci Božjoj.  Subotom bi održavali večernjicu i procesiju sa svijećama, u kojoj su djevojke u narodnim nošnjama  nosile kip Majke Božje.  Na sam dan proštenje, uglavnom druge nedjelje kolovoza,  dolazili bi svećenici iz novokapelačke i susjednih župa na poldanicu i večernjicu.  Za postavljanje oltara i uvođenje procesije najviše zasluga imao je tadašnji cernički gvardijan, otac Eugen Kukina,  pod čijim je nadzorom  jedan Slovenac izradio oltar sličan onome u cerničkom samostanu.  Selo Siče slavilo je svoj blagdan doista veličanstveno. Sve su kuće bile okićene cvijećem, urešene hrvatskim zastavama,  a kućni su pragovi bili osvijetljeni  upaljenim svijećama.  Dok je procesija prolazila cijelim selom koje je bilo ukrašeno velikim slavolucima,  odjekivala je pucnjava iz mužara.

I ove godine Sičani će svečano, po 125. puta,  proslaviti svoju „Bistru“. Za ovaj dan pripravljat će se trodnevnicom, koja će početi u četvrtak, 10. kolovoza. Od  18.30 svake večeri  molit će krunicu, a u 19.00 sati bit će sveta misa. Trodnevnicu će voditi vlč Antonio Pekić, ovogodišnji mladomisnik iz novokapelačke župe. Poslije mise u subotu,  slijedit će  zavjetna procesija kroz selo s Gospinim kipom.

U nedjelju, na „Bistru“, vlč Pekić slavit će u Sičama misu u 9.00 sati.

Sičani  i ovog kolovoza tradicionalno uređuju svoje selo, onako kako oni to znaju i ponavljaju iz godine u godinu: lijepo, svečano i slavonski. Pozivaju sve koji mogu i žele, neka dođu ovih dana u njihovo selo i pridruže se velikoj svečanosti.

                                                                     Višnja  Mikić