Prošli smo kroz Uskrsno vrijeme koje je završilo svetkovinom Duhova. Nedjelja nakon Duhova je Presveto Trojstvo i četvrtak nakon je svetkovina Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo. Prolazili smo kroz otajstvo našega otkupljenja, da bi smo proslavili i rođenje Crkve i njeno predstavljanje svijetu.

 Nakon raspeća, pa čak i nakon uskrsnuća Isusovog apostoli su provodili vrijeme unutar četiri zida u strahu i oprezu. Ali najvažnije, provodili su vrijeme i u molitvi očekujući dar koji im je Isus obećao kada je uzašao k Ocu. Tako su, kada je Duh Sveti sišao nad njih i kada su napokon u srcu razumjeli Isusove riječi i djela, izišli i započeli propovijedati i krstiti u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. To je bilo njihovo poslanje i Crkva je izišla iz četiri zida među one kojima su poslani navijestiti Riječ Božju. Znamo da su svi apostoli i Crkva u tim vremenima bili pod progonom. A taj progon značio je i gubitak života kad su pred progoniteljima priznali svoju vjeru. Međutim, to ih nije uplašilo već ohrabrilo.

 Zadaća Crkve – Tijela Kristova upravo i jest svjedočiti. Svjedočanstvo je poslušnost Bogu koji jedini daje pravu slobodu. Svjedočanstvo je pretočiti ljubav u djelo i time pokazati svoju vjeru. Svjedočanstvo je život po Riječi. Vjerujući da je Isus Krist, naš Gospodin stvarno prisutan u Kruhu posvećenom na oltaru u sv. Misi, na Tijelovo prolazimo u procesiji kroz naše mjesto. Zato da bi bilo blagoslovljeno stvarnom Kristovom prisutnošću. Zato da bi smo vjerujući zamolili ono najbolje za sebe i za naše bližnje među kojima i s kojima živimo. Tijelovska procesija nije prikazivanje naše vjere već njen izričaj. Već time što pripadamo Crkvi, imamo poziv i poslanje živjeti po zapovijedima Božjim. Kao što u svojoj obitelji imamo poslanje postati potpuni ljudi. Jer životno svjedočanstvo roditelja i njihova ljubav najbolji je primjer i odgoj koji svojoj djeci mogu pružiti.

 Zašto je važno sjetiti se da je Crkva Tijelo Kristovo? Često se čuju izreke koje se svode otprilike na ovo: „ Ja vjerujem na svoj način. Ne moram ići u crkvu, pomolim se kod kuće i to mi je dovoljno. Poći ću na misu kad ja osjetim potrebu za tim. itd.“ Možda se čini da su ovo argumenti, ali u stvari su isprike. Na taj način želi se čovjek opravdati kako mu se ne bi prigovorilo da je zatucan ili što se već prigovara kada se nastoji vjernika izbaciti iz razgovora. Ne možemo pripadati Bogu, ako ne vršimo njegove zapovijedi. Ne možemo pripadati Crkvi ako nismo redoviti u nedjeljnim Misama i u svakodnevnoj molitvi te u ispovijedi barem jednom u godini. Sluga Božji, pok. nadbiskup Fulton Sheen davno je odgovorio na još jedan sličan izgovor „Čuli ste da je rečeno `Ne želim da crkva stoji između mene i Krista.` Nema crkve koja stoji između nas i Krista – Crkva je Krist!“. Krist je zato i utemeljio Crkvu kako bi smo znali kamo pripadamo. Jer pripadati nekomu ili nečemu znači biti siguran. Pripadam Crkvi, pripadam obitelji, pripadam domovini.

 Ove godine svetkovina Tijelova pada na Dan državnosti. Slavimo činjenicu da imamo domovinu, ponosni smo na nju i volimo je. Ali, nama vjernicima i zahvalnost Bogu na domovini jest izraz ljubavi prema njoj i svima koji u njoj žive. Pođimo na taj dan na sv. Misu i zatražimo u molitvi blagoslov za nas i sve one koji su nam bližnji. I primit ćemo ga.

Gospodin vam dao svoj mir!

Fra Josip Grubišić