U Franjevačkom samostanu u Cerniku posjetili smo patra Tomislava Vuka, rođenoga Cerničanina, koji 18. kolovoza slavi 50. obljetnicu svećeništva i svoju Zlatnu misu. Fra Tomislav Vuk profesor je na podiplomskom ogranku Fakulteta za biblij­sku znanost i arheologiju Franje­vačkog biblijskog instituta u Jeruzalemu, gdje predaje meto­dologiju biblijske egzegeze Starog zavjeta, te povijest, civilizaciju i literaturu starog Blis­kog istoka, naročito akadski jezik tj. jezik starih Babilonaca i Asiraca, s odgovarajućom literaturom na klinopisu.

 „Spomen na svećeničko ređenje i moju mladu misu, koja je bila 18. kolovoza 1974. u nedjelju prije 50 godina želim proslaviti sa subraćom franjevcima, mojom obitelji i svim Cerničanima i ljudima koji me poznaju na jednostavan način. Predvodit ću misu i zahvaliti Bogu na svim milostima koje sam primio i svim ljudima koji su me pratili i podržavali kroz život. Želim da ova proslava ostane kao zajednička radosna uspomena, da se spominje kao što se spominjalo od moje mlade mise. To je i prilika da se sva rodbina sastane, jer rijetki su trenutci da se svi okupimo na jednom mjestu“, kaže fra Tomislav Vuk.

Iako je kroz sve to vrijeme njegovo mjesto stalnog boravka i glavnog djelovanja bila Sveta zemlja, točnije Jeruzalem, on je bio prisutan i u domovini, gotovo isključivo u svom Cerniku, i to ne samo poradi ljetnog odmora, nego prvenstveno radeći na ostvarenju nekih svojih kulturnih i znanstvenih inicijativa koje nadilaze i produžuju njegovu fizičku prisutnost. To se u prvom redu odnosi na jedinstvenu biblijsko-arheološku izložbu u Franjevačkom samostanu u Cerniku.

 Budući da je posebnost Biblijskog instituta na kojemu je studirao i gdje sada predaje teološko, literarno i arheološko proučavanje Svete zemlje i njezine povijesti, osobito korijena kršćanstva, i sam je bio učesnik nekoliko arheoloških ekipa koje su istraživale novozavjetna mjesta.

„Kao član znanstvene ekipe sudjelovao sam u arheološkim iskopavanjima: 1977.-1979. na Brdu Nebo (Jordanija) pod vodstvom prof. M. Piccirilla; 1978. na Tell Mishnaqa / Machäros (Jorda­nija), pod vodstvom prof. P. V. Corbo; nekoliko puta kao član arheološke ekipe za prou­čavanje i dokumentaciju iskopina u Kafarnaumu (Izrael). Odatle moj  interes za tu pro­blematiku, koji se očitovao u znanstvenom istraživanju, u publi­kacijama znanstvenog i općekulturnog ka­raktera na hrvatskom i nekoliko europskih jezika, te u vođenju preko 100 grupa studenata i hodočasnika kroz zemlje od biblijskog interesa (Izra­el, Jordan, Egipat, Turska).

Od 1993., tj. nakon Domovinskog rata i osamostaljenja domovine, počeo sam intenzivno raditi – kao prikupljać, organizator, vlasnik i autor jedinstvene Biblijsko-arheološke izložbe u Franjevačkom samostanu u Cer­niku, kako bih svom rodnom mjestu i domovini ostavio i nakon sebe nešto od onoga, od onih sposobnosti kojima me je Gospodin Bog obdario. To uključuje prikupljanje predmeta, njihovu dokumentaciju, prventstveno fotografsku (oko 220.000 digitalnih fotografija visoke rezolucije vlastite proizvodne), zatim znanstveni studij (tomu služi već postavljena znanstvena knjižnica od dosad otprilike 4000 do 5000 svezaka),  a potom dizajniranje  i postav stalne biblijsko-arheološke muzejske izložbe. Napominjem da se ne radi o “muzeju“, pojam koji se uvriježio zbog krivog predstavljanja od strane nekompetentnih osoba. Radi se o didaktičkoj religiozno-pedagoškoj izložbi. Tako je ona i registrirana u odgovarajućim državnim dokumentarnim institucijama. Ne radi se dakle o “muzeju“ u kojemu su izložene neke “dragocijenosti“, nego o “izložbi” stalnog karaktera, čija didaktička svrha se sastoji od pružnja informacija, a koja se ostvaruje izborom izloženih predmeta, upotpunjenim fotografijama velikog formata te sažetim tekstom na posterima.

Izložba je službeno otvorena 5. travnja 2005., uz tiskani katalog u tadašnjem obujmu. Ona se sastoji od dva dijela, od kojih prvi, povijesno-arheološki, sadrži auto­rovu zbirku od preko 800 autentičnih predmeta sa šireg područja Bliskog istoka i Svete zemlje, od paleo­litika do 19. st. Radi se ne o dragocijanostima nego o uporabnim predmetima koji ilustriraju način života stanovnika tih područja kroz povijest. Budući da je taj dio dosad bio još u popunjavanju i doradi, konačni katalog još nije tiskan dok izložba ne poprimi konačni izgled.  Taj stadij je sad manje-više postignut, a tekst kataloga je već napisan, pa se nadam da će i on, ako Bog da, biti tiskan.

Drugi dio izložbe posvećen je povijesti prenošenja biblijskog teksta, od najstarijih postojećih rukopisa pa do najnovijih znanstvenih kritičkih izdanja. Obu­hvaćen je bib­lijski tekst na originalnim jezicima (hebrejski, aramejski i grčki), zatim prijevodi na stare jezike, na­ročito aramejski na istoku i latinski na zapadu. Treći dio prikazuje ulogu i udio biblij­skog teksta u hrvatskoj civilizaciji i književnosti kroz prijevode, od najstarijih do najnovijih, rukopisne i tiskane. Po sveobuhvatnosti ta je izložba jedinstvena ne samo na hrvatskom tlu nego i u svjetskim razmjerima. U sklopu međunarodnog simpozija “Biblija – knjiga Mediterana” u Palači Hrvatske Akademije u Splitu 23. 9. do 7. 10. 2007. ta je iz­ložba u smanjenom obliku bila onamo prenesena i postavljena. Odaziv je bio izvan­redan, na školskom i studentskom te opće kulturnom planu, tako da je postav morao biti produ­žen još mjesec dana duže od predviđenog. Tiskan je i odgovarajući katalog. Tom prilikom održao sam u Akademiji 7 predavanja na temu “Bib­lija i arheologija”, 9 novinarskih inter­vjua, 2 jednosatna ra­diska i 2 polusatna televizijska predavanja, a na prigodnom međunarodnom simpoziju obradio temu o doprinosu orijen­talistike za biblijske studije, s posebnim obzirom na historiografiju. Sve do izbijanja pandemije Covida-19 ustaljen je bio posjet zain­teresiranih grupa izložbi u Cerniku od preko 100 autobusa godišnje. Potom su čitav cernič­ki samostan i crkva teško stradali u “petrinjskom” potresu 28.-29. 12. 2020. Obnova još uvi­jek traje. Ipak sama iz­ložba nije pretrpjela oštećenja te je i sad otvorena i dostupna“, kaže fra Tomislav Vuk, i dodaje kako se sva ta najvažnija izdanja Biblija ne mogu vidjeti na jednom mjestu, u ovako koncipiranom obliku, nigdje na svijetu, osim ovdje u Cerniku.