Božić, Bog po ljudskoj mjeri. Tako je govorio p. Bonaventura Duda. Opisujući veličinu Božju treba navesti kako se on ne boji smanjiti i doći među nas. Dapače, to vrlo rado čini. Nenametljivo. Tako da ga i ne vidimo i ne doživljavamo ako smo preglasni i prezauzeti. Sve ono što je promijenilo svijet uvijek je počelo kao neprimjetno u svoje vrijeme. Tako je i Isus rođen u zemlji na rubu poznatog svijeta u malenom, tada zabačenom Betlehemu, u štalici jer nije bilo mjesta nigdje drugdje. Svijet je nastavio svojim životom. Vladari su vladali, trgovci trgovali, obrtnici obavljali svoje poslove. Jedini kojima je po anđelu objavljeno da se dogodilo nešto čudesno bili su pastiri. Njihov posao bio je najniži na ljestvici. Njihov način života skoro prezren. I zato su bili pripravni na radosnu vijest: rodio se Spasitelj. Skoro cijeli svijet po tom događaju računa vrijeme: prije i poslije Krista. Iako je jedan ugledni teolog upozorio na činjenicu da ne postoji vrijeme poslije Krista. Postoji vrijeme prije i Kristovo vrijeme.
To siromašno i neprimijećeno rođenje promijenilo je sve. Već u ono vrijeme oholi i za svoju vlast uplašeni vlastodržac zbog njega je naredio strašan zločin – pokolj nevine dječice. Bio je to Herod. Potraga za istinom dovela je mudrace s Istoka da se poklone novorođenome Kralju. Od samoga početka Božji dolazak donio je podjelu između života i licemjerja. I kako to uvijek biva, onaj koji donese dobro, već od samoga početka bio je odbačen i progonjen. Mi smo u prednosti 2000 godina u odnosu na to vrijeme. Možda bismo prepoznali što se događa i postupili drugačije? Tako nešto imamo priliku pokazati svake godine kada se pripravljamo za Božić. Kraj je godine i mnoštvo poslova treba biti zaključeno. Velik je izbor i potrebno je izabrati poklon za svoje najmilije. Ali pripraviti se za Božić znači odlučiti je li vrjedniji poklon ili onaj za kojega taj poklon spremam. Imam li dovoljno ljubavi za svoje bližnje da pobijedim nervozu onih trenutaka u kojima se spremam proslaviti Božić. Jer postoji opasnost da se pogubimo u svjetlima koja su puno prije Božića upaljena po jelkama, stablima, izlozima i prozorima. A opasnost je da zaboravimo što u stvari slavimo. Slavimo Isusov rođendan. Radost vremena koje očekujemo plod je blizine Neba zemlji. Bog je pohodio svoje stvorenje pokazavši da cijeni naš život. Time što je postao jedan od nas pokazao je koliko mu je stalo do nas.
Zato, uz sve ostale priprave za Božić, ne smijemo zanemariti ono što nam treba biti prvo. To je prilika da očistimo našu savjest kroz sv. Ispovijed, učvrstimo našu vjeru kroz sv. Misu, dopustimo da sakramenti postanu dio našega života. I tada ćemo na pravi način proslaviti Isusovo rođenje. Štoviše, imat ćemo snagu i temelj da ta radost ostane u nama. Isus se rodio! Bog je postao čovjek i došao među nas. Uvijek nam je toplo oko srca kada se nađemo među onima koje volimo i koji vole nas. Zato dopustimo da nam Bog pokaže koliko nas On voli i koliko je prisutan u našem životu. A to možemo ako se malo odmaknemo od buke, gužve i svega onoga čime smo navikli slaviti te uđemo malo u tišinu molitve. Jer naš je Bog diskretan i dolazi tamo gdje ga najmanje očekujemo – tamo gdje smo najslabiji da nas ojača. Ne ustručava se doći tamo gdje smo najsitniji kako bi nam pokazao da nam oprašta. Tamo gdje smo maleni. Zato je Bog došao malen među nas. Neka vam je sretan i blagoslovljen Božić i radosna Nova godina! Gospodin vam dao svoj mir.
Fra Josip Grubišić