Autor: Vesna Trokter

Australsko-hrvatski ultramaratonac Aydan Marko Papac iz Melbournea završio je jedan od najzahtjevnijih sportskih pothvata svoje karijere, na koji bi se rijetko tko usudio – 827 kilometara hrvatske obale, od svjetionika u Savudriji do Punte Oštro na Prevlaci. Bio je to pothvat izdržljivosti, hrvatskog zajedništva i humanosti, posvećen njegovu pokojnom djedu Jandri i podizanju svijesti o Creutzfeldt-Jakobovoj bolesti.

Aydan je krenuo iz Savudrije 24. kolovoza u 5 sati ujutro, s ambicioznim ciljem da hrvatsku obalu pretrči za deset dana. Pred njim je bilo 827 kilometara, što je značilo više od 80 kilometara trčanja dnevno – gotovo dva maratona svakoga dana, uz ljetne vrućine, umor, bol i minimalno vrijeme za oporavak.

Približavajući se Zadru, Aydanovo je tijelo počelo pokazivati posljedice napora iznad ljudskih granica. Zbog teške dehidracije i znatnog gubitka natrija nije imao drugog izbora nego zaustaviti se i primiti liječničku pomoć prije nego što je mogao sigurno nastaviti, izgubivši pritom više od cijelog dana trčanja.

Za većinu ljudi to bi bio dovoljan razlog za odustajanje.

Za Aydana je to postala još jedna prepreka koju je bio odlučan svladati kako bi dovršio desetodnevni izazov.

Nakon prolaska kroz Dubrovnik u završnoj dionici, Aydan je u četvrtak, 3. rujna, stigao do Prevlake i Punte Oštro, krajnjeg juga Hrvatske. Vlastitim je nogama povezao najzapadniju i krajnju južnu točku hrvatske obale te završio preko 800 kilometara.

Na cilju su emocije, zagrljaji, suze radosnice i hrvatska zastava najbolje pokazali koliko je ovo putovanje značilo njemu, njegovoj obitelji i ljudima koji su ga pratili.

Za Didu Jandru – „kretati se za one koji više ne mogu“

Iza sportskog izazova od samog je početka stajala mnogo dublja priča.

Aydan je pothvat posvetio uspomeni na svog djeda Jandru Bilića, koji je bolovao od rijetke i teške neurodegenerativne Creutzfeldt-Jakobove bolesti – CJD.

Aydan je osobni gubitak pretvorio u humanitarnu misiju: kroz trčanje podići svijest o bolesti, dati podršku oboljelima i njihovim obiteljima te povezati svoju australsku domovinu s Hrvatskom, zemljom svojih korijena.

Uz njega je tijekom ovog iscrpljujućeg putovanja bila njegova supruga Georgia, njegova najveća osobna podrška, kao i obitelj, prijatelji, treneri, snimatelji i članovi pratećeg tima: Jack Colletta – voditelj tima, Ben Cherry – fizioterapeut / medicinska podrška i Ramsen Kunda – voditelj logistike. Njegov put pratili su i majka Ana, podrijetlom iz Tomislavgrada, otac Smiljan, podrijetlom iz Stolca, te sestra Mimi. Putovanje je pratio australski filmaš Rhidian Scott-Towers iz Fourth Lane Media, koji će producirati dokumentarni film o ovoj hrabroj inicijativi.

Dubrovnik ga nije pustio da posljednje kilometre trči sam

Posebno emotivan dio pothvata dogodio se na dubrovačkom području, gdje su se Aydanu pridružili domaći triatlonci i trkači.

Dionicu dugu približno deset kilometara, od Zatona do vidikovca iznad Dubrovnika, zajedno s Aydanom istrčali su: Željko Cota – Triatlon klub Dubrovnik, Zoran Ateljević – Triatlon klub Dubrovnik, Davorin Krešić – Hybrid Team Dubrovnik, Igor Krmek – Triatlon klub Dubrovnik, Marin Desnica – Triatlon klub Dubrovnik i Jasmin Husejnović – Hybrid Team Dubrovnik.

Zoran Ateljević nije stao na tome – ponovno se pridružio Aydanu i istrčao s njim čak 25 kilometara od Mosta dr. Franja Tuđmana do Cavtata. Australskoj ekipi naknadno su se pridružili i Elvis Jelčić te Vasily Belousov.

Veliku ulogu u povezivanju Aydanova tima s dubrovačkom trkačkom zajednicom imao je Alen Bošković, glavni tajnik Dubrovačke zajednice športova i direktor Du Motiona.

Nakon izravne komunikacije i molbe organizacijskog tima Majestic Filma i predstavnika ICAN-a, Bošković je pomogao okupiti i koordinirati dubrovačke sportaše i trkače kako Aydan u posljednjim kilometrima ne bi bio sam u mraku.

Bio je to trenutak koji je na najbolji način pokazao što sport može značiti – ljudi koji Aydana prije toga možda nisu ni poznavali izašli su na cestu i dio njegova tereta ponijeli zajedno s njim. Direktor PR-a i organizacije za sve potrebe u Hrvatskoj, Steve Ravić, kaže: „Kad sam tome svjedočio, osjetio sam emociju kao u filmu ‘Rocky’, kada mu se grad pridružio kako bi ga podigao.

U posljednjih 30 kilometara bilo je čak trenutaka kada Aydan gotovo nije mogao ni hodati. Teško je to bilo gledati. U trenutku kada je krenuo dalje, pridružio mu se crni pas koji se pojavio niotkuda i pratio ga sve do samog kraja.“