Prof. MLADEN VIDAKOVIĆ 1930-2015.

U 86. godini umro je gospodin Mladen Vidaković, dugogodišnji profesor kemije, biologije i biokemije u novogradiškoj Gimnaziji, kulturni djelatnik, kolekcionar filatelije, numizmatike i starih razglednica s motivima Nove Gradiške, te publicist.

Polaganje posmrtne urne u obiteljsku grobnicu i ispraćaj prof. Vidakovića na Centralnom groblju u Novoj Gradiški 3. lipnja 2015. u 10 sati.

Rođen je u Novoj Gradiški 9. svibnja 1930. od majke učiteljice i oca liječnika. Osnovnu školu (4 razreda) i gimnaziju (8 razreda) završio je u rodnom mjestu.

Kao veliki zaljubljenik u prirodu s posebnom pažnjom i brigom prema životinjama, posebno psima, upisao je Veterinarski fakultet, koji je prekinuo nakon dvije godine jer je uvidio da to nije samo liječenje, već i sakaćenje kastracijom pa čak i ubijanje zbog raznih razloga. Upisao je Prirodoslovno-matematički fakultet gdje je diplomirao kemiju i biologiju.

Osim zapaženog prosvjetnog rada (osnivač kemijskog laboratorija u Gimnaziji za koji je sakupljao i dopunska novčana sredstva izvodeći s učenicima razne predstave), sudjelovao je u osnivanju Kluba radioamatera, Fotosekcije, 10 godina vodio je Općinski ferijalni savez Nove Gradiške te je u Planinarskom društvu "Strmac" proveo 40 godina. Ekološki osviješten, 12 godina bio je predsjednik Planinarskog društva (1966.-1978.), a 1981. godine ponovo izabran za njenog vršitelja dužnosti. Dobitnik je niza priznanja od kojih su mu najznačajnija Planinarskog saveza Jugoslavije Srebrni znak za dugogodišnji zaslužni rad na polju planinarstva i Planinarskog saveza Hrvatske Zlatni znak za osobite zasluge u planinarstvu. Priznanje mu je uručio matični HPD "Strmac". Objavio je brojne članke o planinarstvu te knjigu "Sedamdeset godina planinarstva u Novoj Gradiški".

Radi posebnih zasluga u radu i promicanju ideje planinarstva prof. dr. Željko Polak ga je uvrstio u "Zlatnu knjigu planinarstva Hrvatske". Godine 2004. izdao je knjigu "Da ne bude zaboravljeno" (Sjećanja i uspomene). Početkom Šuvarove reforme školstva i ukidanjem Gimnazije, predaje biologiju u Školi učenika u privredi i zanatstvu te kemiju s biokemijom honorarno u Srednjoj medicinskoj školi u Slavonskom Brodu.

Uspostavom neovisne RH i vraćanjem Gimnazije kao institucije ponovno je primljen na mjesto profesora biologije i biokemije te aktivno sudjeluje u obnovi zgrade Gimnazije i njenih kabineta. 28. siječnja 1994. izabran je za prvog predsjednika Filatelističkog društva "Karlo Dieneš" u Novoj Gradiški. Od svoje skromne mirovine uspio je izdati i treću knjigu "Ljudi moga vremena". Dobitnik je gradskog priznanja Medalje grada Nova Gradiška.

1. rujna 1995. odlazi u zasluženu mirovinu te nastoji i dalje biti koristan član društva i volonter bez aspiracija na položaje i financijsku korist. Zalagao se za zaštitu i očuvanje prirode, a pišući o brojnim znamenitim ljudima i događajima našega grada, dao je veliki doprinos u očuvanju istih od zaborava. U svojim knjigama ukazivao je na propuste i pogreške lokalne samouprave, poticao potrebu izgradnje objekata od društvenog interesa, azila za napuštene životinje, uređenja fontane i parka i drugo.

I kako je napisao na kraju svoje biografije u knjizi "Sjećanje na svoje profesore i svoju generaciju”, prof.  Vidaković živio je u nadi da će dočekati bolja vremena u kojima će se više cijeniti starost, iskustvo, poštenje i sposobnost, a ne podobnost, dodvoravanje, laž, lukavstvo i obmana, jedan pravedniji život za koji bismo trebali biti svi puno odgovorniji.

Prof. Mladen Vidaković imao je puno prijatelja i istomišljenika osobito među bivšim učenicima koji će ga se s poštovanjem uvijek rado sjećati.