USKRS - najveći kršćanski blagdan
Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Više puta se među vjernicima pojavljuje pitanje je li važnija proslava Isusova rođenja - Božić ili proslava Isusova uskrsnuća - Uskrs. Lijepo je i važno je slaviti i Božić i Uskrs. Ipak valja istaknuti da nije bilo Isusova Uskrsnuća tada nitko ne bi slavio ni dan Isusova rođenja. Veličina Uskrsa istaknuta je Velikim tjednom koji mu prethodi ali i četrdesetodnevnom korizmom. U Velikom tjednu slavimo najvažnije događaje naše vjere: Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Uskrs proizlazi iz Svetog trodnevlja i sastavni je dio velikih dana koje nazivamo Velikim četvrtkom, Velikim petkom, Velikom subotom i konačno nedjeljom uskrsnuća. Uskrs se ne može promatrati, pa tako ni slaviti izvan toga okvira. Pogodnija je zato u teološkom smislu riječ "Pasha". Ta riječ najprije upozorava na sudbonosne događaje iz izraelske povijesti - kada su Izraelci oslobođeni egipatskog ropstva silom Božjom. To je židovsko iskustvo prijelaza iz ropstva u slobodu, iz smrti u život. Židovi su prema propisima Staroga zavjeta morali slaviti godišnji spomen na taj događaj.
Taj se blagdan zove Pasha što znači Prolaz ili Prijelaz. A za Isusa sveti Ivan piše da je organizirao svoju Posljednju večeru kad je imao prijeći s ovoga svijeta Ocu. Taj prijelaz i sve što se zbiva oko toga Isusova prijelaza naziva se Isusova Pasha. To je Isusova Posljednja večera i njegova agonija do smrtničkoga krvavog znoja (Veliki četvrtak), to je zatim i Isusova muka i smrt na križu te Isusov ukop (Veliki petak), to je i njegov boravak u grobu (Velika subota) i konačno to je i Isusovo uskrsnuće (Uskrs). Svi ti događaji spadaju u Isusov Pashalni misterij. Samo se u svjetlu te cjeline može istinski proživljavati i shvatiti sve što se s Isusom događalo za naše spasenje. Po sakramentima vjere mi s Kristom umiremo grijehu. Bivamo ukopani starom čovjeku da bismo uskrsnuli na novi život djece Božje. Možda smo premalo svjesni te naše Pashe, tog našega prijelaza iz grešnoga svijeta u život djece Božje. Isus poziva svoje učenike da svoju vjernost prema njemu očituju time što će svakoga dana uzeti svoj križ i ići za njim. Mi, današnji ljudi, rado se hranimo uskrsnim blagoslovljenim jelom, rado slavimo blagdane, čak neki rado pođu i na misu, ali nismo baš spremni poći za Isusom i slijediti njegov put. U tome nas koče naše loše navike, naša komotnost i naš hedonistički mentalitet. Mi se ispovijedamo, ali ne umiremo grijehu. Jer da smo stvarno umrli grijesima koje ispovijedamo, ne bismo ih više činili. To bi bilo isključeno! To su doživjeli oni koji su se u jednom trenutku odrekli pušenja i u tome ustrajali. To su doživjeli oni koji su odlučili prestati konzumirati alkohol i u tome doista uspjeli. To dobro znaju oni koji su se izborili za slobodu od pogubnog uživanja droge. Odvikavati se toga - odnosno prestati s tim porocima zaista znači umirati grijehu. Ali to umiranje grijehu vodi k slobodi, k novom životu! Ima ljudi koji su shvatili da više u svom životu ne mogu tolerirati bogopsovku i prestali su. Ima ljudi koji su shvatili da je za mir i sklad u njihovoj obitelji potrebno umrijeti nezakonitim vezama i zaista se to dogodilo. Također ima ljudi koji su shvatili da više ne mogu živjeti površnim i grešnim životom u površnim i jednokratnim vezama s drugim osobama i napravili su u tom pogledu bitne pomake na dobro. Upravo takve osobe zaista "umiru grijehu" da bi zaživjeli novim životom. Nije li upravo to iskustvo Pashe tj. prijelaza - iskustvo uskrsnuća iz grijeha u novi i bolji život? Jer grijeh vodi u smrt, a iskustvo oslobođenja od grijeha jednako je izlasku iz groba, jednako je uskrsnuću. Vjerujem da je svatko od vjernika kroz korizmu izabrao čega će se odreći i u čemu će nastojati biti bolji. Vjerujem da istekom korizmenog vremena nećemo izgubiti smisao za pokoru i smisao za dobro. Ako smo kroz 40 dana korizme mogli lijepo živjeti bez velikih psovki, to bi morali nastaviti prakticirati i po isteku korizme. Ako smo kroz korizmu mogli živjeti bez pušenja i uspjeli sačuvati par stotina kuna, to bi morali nastaviti prakticirati i nakon Uskrsa. Ako smo kroz korizmu nastojali izbjegavati svađu sa svojim bližnjima, to bi svakako morali nastaviti prakticirati i nakon Uskrsa.
Upravo takav blagdan Uskrsa želim svim čitateljima Cajtunga.
