UDRUŽENI ZLOČINAČKI POTHVAT SUDA U HAAGU
Prošlo je više od jednog desetljeća od osnutka nesreće nazvane ICTY. Već u njegovom imenu našla se je zloguka riječ Jugoslavija iz koje se je dalo naslutiti da ništa s njime ne će biti dobro.
Pa ipak, mislili smo da će se poštovati barem temeljna pravna načela. Neke ranije presude dale su, medutim, naslutiti da ni kasnije nista ne će ići normalno. Kada je Dražen Erdemović nakon priznatih 75 ubojstava u srpskoj vojsci osuđen na pet godina, to je izgledalo kao loša šala. Kada je Tihomir Blaškić osuđen na 45 godina bili smo ogorčeni, a kada mu je kazna smanjena na osam godina mnogi su ga oduševljeno dočekali na slobodi. Ali čemu oduševljenje kada na njegovom imenu ostaje nezaslužena ljaga ratnog zločina kojeg nije počinio?
Da stvar bude gora, i naši sudovi su započeli nemilice, po kriteriju Haaga, osuđivati najbolje ljude k tome jos nedužne, na tešku i dugotrajnu robiju (Mirko Norac, Branimir Glavaš i mnogi drugi). U međuvremenu na isti način optuženi su i bosanski Hrvati. Pogodite kakva će im biti presuda.
Međutim nakon najnovijih presuda Gotovini i Markaču, sve su maske pale i sada valjda svi ljudi vide što nam se zapravo događa. Cijeli sud u Haagu je osnovan samo zato da se podjednako okrive svi oni koji su sudjelovali u agoniji čudovisnog “Frankenštajna” zvanog Jugoslavija, zatim opća pomirba po sistemu “ko nas bre zavadi”, onda združivanje u neku novu balkaniju, zatim ulazak u Europsku uniju koja će nas onda moći neometano pljačkati koliko god bude htjela.
Za razliku od “zajedničkog zločinackog pothvata” kojeg je sud izmislio da osudi poštene ljude, on je počinio pravi zajednički zločinački pothvat protiv Hrvatske, a vrlo vjerojatno u bližoj budućnosti i protiv Hrvata u Bosni. Presude u Haagu dio su paklenskog plana tajnih udruga pohlepnih bogataša zvali se oni masoni ili nekako drukčije, s jednim jedinim ciljem, opljačkati raskošno prirodno blago koje je Svevišnji podario tom skromnom malom narodu u Europi.
Sada znamo ne samo to da će se Gotovina i Markač jos neko vrijeme morati mučiti u kazamatu Scheveningen pokraj Haaga, nego i to da prava bitka za Hrvatsku tek počinje. Onaj tko je u stanju formirati tako skupi i dugotrajni, ali i podložni sud koji je u stanju suditi po diktatu sakrivenih gazda, u stanju je činiti i jos gore gadosti ne bi li se dokopao hrvatskoga blaga.
Ali, budući da batina ima dva kraja, a i vrč ide na vodu samo neko vrijeme, i Hrvati su primorani ubrzano učiti lekcije iz svjetske pokvarenosti i čitati ih. Odavno se zna da ono sto te ne ubije, to te jača, a Hrvati već dugo imaju poslovicu: “Pritisnuto jače, sve to jače skače”. Mi malo po malo skačemo sve jače, a čini se da ćemo morati još jače, sve dok po drugi put ne obranimo našu Domovinu.
Kreatori te odvratnoasti nadaju se da će u Hrvatskoj sada izazvati neku vrstu egipatskog ili čak libijskog scenarija. No i ta je igra pročitana. Jedino što mogu očekivati je još vece “hlađenje” Hrvata od Europske unije. Na poslijetku, i vrijeme je da uzvratimo udarac. U povijesti su nas mnogi potcijenili, počevsi od Mongola, pa preko Turaka i Mlečana sve do Srba. Svi su oni na bolan način shvatili svoju zabludu. Nije li vrijeme da do te spoznaje dodu i moćni vlastodršci Europske unije i Amerike?
