NOSI SE, OLOVNA 2014!

Redovito se na kraju godine, sumirajući što se je događalo, kaže da je godina bila teška i da se nadamo da će slijedeća biti bolja, nešto kao i kad čovjek umre kažemo da se je napatio i da se nadamo da mu je sada bolje. No ova 2014. godina bila je doista gadna, osobito za Hrvatsku. Ekonomski smo pali na dno Europske unije, državu su nam "preoravali" i "komšije" s istoka, a i profesionalni Srbi u našoj kući. Zrak i vodu nesmetano su nam zagađivali zrakoplovi ispuštanjem kemikalija kao da smo komarci uz posvemašnju "dehrvatizaciju" države posvuda.

Jedan od egzotičnih likova koji su obilježili ovu godinu je srpski patrijarh Irinej (pravim imenom Miroslav Gavrilović, što znači da i nije baš pravi Srbin). On se je u nekoliko navrata "poigrao" s Hrvatskom, a i njegova "djeca" u Hrvatskoj malo su se zanijela pišući ćirilične dobrodošlice Šešelju.

Već smo navikli za blagdane dobivati "packe" od srpskih patrijarha. Naime, srpski popovi na svečanim bogoslužjima ne drže propovijed iz vlastitog uma, nego čitaju poruku patrijarha, kao da je on jedini pametan u cijeloj Crkvi. Redovito u tim porukama ima žestokih "bukvica" zločestim Hrvatima o tome kakvo zlo čine Srbima ili što bi trebali dobro raditi, ali ne rade. Bilo je i ove godine "ugroženih Srba" kojima se jadnima ni ljubljena njihova ćirilica ne dopušta, pa su eto čemerni i kukavni u toj strašnoj državi.

Ovaj put sama čestitka sadržavala je, međutim, "preoravanje" Hrvatske i to tako da je partrijarh pozdravio "zemljake" u Slavoniji, Dalmaciji, Lici, Baniji, Kordunu i - Hrvatskoj. Tako smo eto saznali da patrijarh silno čezne za Hrvatskom kakvu su u svojim glavama "skrojili" četnici, ali ne uzmognuše tu zamisao i ostvariti. U biti to je Hrvatska koja se vidi sa Sljemena.

Zapravo, kada se osvrnemo na prošlost, Srpska pravoslavna crkva je uvijek provodila program "gutanja" dijelova Hrvatske i njihovo smještanje u Srbiju, a također i masovno "pretvaranje" Hrvata, Mađara, Albanaca, Vlaha i svih ostalih koji joj se nađu na putu u – Srbe prekrštavanjem na pravoslavnu vjeru. Tako je svaki čovjek koji je prešao na pravoslavnu vjeru postajao Srbin. S vremenom ti su se ljudi počeli brojati na milijune. Među njima bilo je i čudesnih umova koji su dio povijesti, prije svih nevjerojatni genij Nikola Tesla, nešto ranije čuveni biolog Josip Pančić, a kasnije izuzetni pisac iz Bosne Ivo Andrić. Kada su vidjeli da im je "prošao" Tesla, pa i Andrić, osokoliše se braća, pa Srbin postade Ruđer Bošković, kasnije Ivan Gundulić, u novije vrijeme Marko Marulić, a u najnovije vrijeme sinjski vitezovi, pobjednici nad Turcima "čoporativno" prijeđoše u Srbe. U Bosni su pak u Srbe prešli svi hrvatski grofovi i knezovi, osobito oni iz roda Kotromanića, uključujući čak i Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Kako lepo srpsko ime! Još u Srbe nisu prešli Matoš, Krleža, Aralica, knezovi Zrinski i Frankopani. Ali ne mož', bre, sve odma. Biće i to kad dođe vreme.

"UBILI BI BOGA" U EUROPSKOJ UNIJI

Na žalost, u velikom dijelu Europe Bog je već ubijen. U Skandinaviji, državama Beneluxa i naravno Britaniji sve što predlože ti "svjetski" igrači glatko prolazi, ma kako bilo bolesno i zlo. Što je najgore, pale su i "južne tvrđave" kršćanstva – Grčka, Španjolska, Portugal, pa čak i Italija, država u kojoj papa stanuje. U tim je državama na snazi zakon o homoseksualnom braku, a i ubijanje nerođene djece je liberalno. Ipak, Italija je duboko podijeljena.

Moćne sile Njemačka i Austrija također su podijeljene, ali s blagim otklonom prema "lijevima". Unutrašnje podjele tresu relativno nove članice Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku. Bog je dobrano uzdrman u susjednoj Sloveniji. Jak otpor pruža jedino moćna Poljska, domovina svetog pape Ivana Pavla II. i nešto manje mala Litva.

U novom sastavu parlamenta konzervativni blok EPP (kod nas HDZ) za nijansu su povećali prednost pred lijevima (kod nas SDP). Razlika je sada 28 zastupnika, dok je do sada bilo 18. To je u golemoj masi od 751 zastupnika vrlo malo, pa će se i dalje za svaki zakon voditi žestoka bitka. Hrvatska je opet podijeljena. Stanje je 6:5 u korist konzervativnog bloka, ali izborni sustav je bio na strani "lijevih". Stvarno stanje je više u korist "desnih".

LGBT RUŠI OBITELJ, S NJOME PADA I ČOVJEK

Da bi se "vladalo svijetom", nakon "obračuna" s Bogom treba se obračunati i s obitelju kao temeljem bilo kakvog napretka u ljudskom društvu. To čine na niz načina: propagiranjem razvoda, ubijanja nerođene djece (abortus), ubijanja već rođenih ljudi (eutanazija), "seksualnom revolucijom" i sl.

Ali dobra stara obitelj se ne da, pa se u posljednje vrijeme služe jednom nevjerojatnom taktikom – promicanjem homoseksualnih veza kao boljih i poželjnijih od normalne veze žene i muškarca. Izmislili su kraticu LGBT za ljude koji su spolno nedefinirani, a tu spadaju homoseksualci, transseksualci, transvestiti i slični koji su do sada bili na društvenim marginama, a sada postaju "glavni".

Ideja je, iako bizarna, vrlo logična. Ako dakle uvjere većinu pučanstva da je bolje biti LGBT nego normalan čovjek, obitelj se raspada i Europa je na koljenima. U svrhu te gromoglasne i bogato financirane promičbe služe im bahati promotori koji najprije tvrde da je ponos (pride) biti homoseksualac, a kada im u tome ostali udovolje, postaju krajnje agresivni i postavljaju se iznad ostalih ljudi kao neki "nadljudi".

PATRIJARH "RECKA" HRVATSKU I PROMOVIRA NAS U "GORE OD VRAGA"

Uskrs, kojega je Bog ove godine, poput neke simbolične prigode za poboljšanje odnosa, smjestio na isti dan – pravoslavni i katolički (a tako je bilo i 1991. godine, vidi analogije!), bio je nova prilika Irineju za "kiruršku obradu” Hrvatske. I dok su domaći političari dobrohotno i vrlo glasno vikali "Hristos vaskrsnu!", patrijarh srpske Crkve "trančira" Hrvatsku poput svježe zaklanog praseta ostavljajući od nje samo ono što se vidi sa Sljemena (i to po sparnom vremenu, jer za lijepog vremena može se vidjeti – Velebit koji bi nam patrijarh oduzeo.

Naravno, "specijalna obrada" Hrvatske nije mu dovoljna, nego se nešto kasnije poput turista pojavljuje u Jasenovcu, kao da je to neka njegova privatna prćija, i psovačkim rječnikom neprikladnim čak ni za bolju "kafanu" obrušava se na Hrvate kao na najgore neprijatelje. Ponovo oživljava odavno demantirani mit o "stotinama tisuća Srba ubijenih u logoru". No ni to mu nije dovoljno nego izjavljuje da su ustaše činile "što ni vrag ne bi". Time nas promovira u bića gora od samog đavla. Kako je to uopće moguće u umu čovjeka koji tvrdi da vjeruje u Boga, čak je I vjerski poglavar, a to znači da je sotona vrhunac zla, pa dakle ni jedno ljudsko biće ne može biti gore od njega?

SRBE JE POUBIJALA SRPSKA VOJSKA U "BEŽANIJI"

"Oluja" je posljednjih godina prigoda za Srbe da urlaju na "strašni hrvatski zločin" i liju krokodilske suze zbog gubitka "voljene republike srpske krajine". Rade se parastosi (mise zadušnice) za Srbe poginule u "Oluji". Neki nedužni Srbi su doista stradali u "Oluji", kao što uvijek na žalost nedužni stradaju u ratovima. Ali odgovorne za ta svirepa ubojstva treba tražiti u Srbiji, možda u Bosni, ili širom svijeta. Ivan Pandža Orkan, kao i neposredni svjedoci koji su bili tamo u to kritično vrijeme odavno su dokazali da je tenkovska postrojba Mile Novakovića bezobzirno zgazila svoju izbjegličku kolonu kod Žirovca. Zar je tako teško naći Novakovića i suditi mu? Naravno, mnogo je lakše optuživati za njegovo zlodjelo "ustaše" i na parastosima liti krokodilske suze umjesto priznati da je to nedjelo počinila srpska vojska.

Vrijedi podsjetiti i na jedno drugo svjedočanstvo koje je objavljeno na HTV-u u jednoj od emisija "Globalno sijelo". Žena po imenu Jovanka jasno je rekla da su ju srpski vojnici htjeli povesti sa sobom u "povlačenje". Kada je ona to odbila, njihov zapovjednik joj je pucao u glavu. Imala je sreću, ili je sam Bog zaštitio pravednu osobu. Metak ju je samo okrznuo, ali zbog obilja krvi srpski vojnici su otišli. Možemo samo pretpostaviti kolike ljude je srpska vojska poubijala na raznim stranama iz sličnih razloga. Vjerojatno je da su srpski teroristi nakon "Oluje" poubijali i ljude u Gruborima, a za to se sudi hrvatskim policajcima. Svi oni koji patetično optužuju hrvatsku vojsku i policiju trebali bi pronaći ubojice u redovima srpske vojske, a onda neka održe parastos i tom prigodom kažu istinu. Dok se to ne dogodi, neprestano će "Oluja" biti predmet svađa.

TAJE LI NAM METEOROLOZI ISTINU?

Ljeta ove godine nije bilo. S time se svi slažu, ali nejasan je uzrok takve anomalije. Postoji jaka sumnja da to nije radio Bog, nego svjetski "genijalci". Meteorolozi kao struka koja bi trebala građanima razjasniti što se događa, ponašala  se je "politički", pa rekla da je "oborina bilo više nego je uobičajeno", a da je "izostala Azorska anticiklona", te zato nije bilo ljetnih vrućina.

No obični ljudi mnogo toga sami primjećuju i ne može ih zavarati ta meteorološka "ublaživačica". Oborine su bile ubitačno ekstremne i dolazile su dosadno pravilno – svakih nekoliko dana. Gotovo se nije mogao spojiti jedan tjedan normalnog ljetnog vremena. Bujice, gromovi, tuča, pijavice, poplave, to su bile svakodnevne teme. Stradavali su i susjedi – Slovenija, Bosna i Srbija. Trebalo je dakle reći zašto baš u Hrvatskoj "nije bilo Azorske anticiklone", dok je u Španjolskoj npr. sunce ubitačno pržilo, što svjedoče i naši košarkaši koji su sudjelovali na prvenstvu svijeta.

U Zagrebu je do kraja srpnja palo toliko kiše koliki je prosjek za cijelu godinu, a već polovicom rujna palo je više kiše nego cijele godine ikada ranije od 2001. godine. Do kraja studenoga palo je već 1.240 l/m2, dakle gotovo 25% više od dosadašnjeg godišnjeg rekorda! U toplom dijelu godine (svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan) palo je preko 700 litara kiše po l/m2, što je gotovo jednako godišnjem prosjeku. Svaki mjesec palo je obilno preko 100 l/m2 osim u kolovozu, kada je bilo samo malo ispod 100, dok je mjesečni prosjek 60 l. A radi se o dijelu godine koji bi trebao biti sušni. Dakle očito je da nešto opako ne štima. A meteorolozi se ponašaju po načelu – "ne talasaj". Zašto nam nisu rekli kada je posljednji put bilo toliko ljetnih oborina i je li ih ikada bilo. A mi znamo da ih od 2001. g. nije bilo niti približno. Do sada rekordna je bila 2010. godina s 580 l/m2, što je čak za gotovo četvrtinu manje nego ove godine. Zašto naš narod to ne smije znati?

"REGION" JE MRTVI ZAMETAK

Rockefellerova trilateralna komisija ove se godine u studenome sastala u Beogradu. Za one koji ne znaju, to je skup vrhunskih masona koji sebi umišljaju da vladaju svijetom, a zapravo maltretiraju mnoge varljivom snagom svog enormnog novca. Tamo su bila i dva Hrvata i to glavni istjerivač ljudi iz vlastitih stanova odvjetnik Marijan Hanžeković i "vječni gazda" Zagrebačke banke Franjo Luković. Ipak, što su zaključili nitko ne govori, ali se ipak nagađa da su "trilateralci" otpisali "balkanski region" kao neperspektivan i štetan.

Ali, na čelu dvije ključne države – Hrvatske i Srbije su ljudi koji "region" – obožavaju. Njih je na neki način trebalo "ohladiti". Zato je s lanca pušten najveći lajavac i psovač ikad viđen u Haagu Vojioslav Šešelj i to baš u trenutku vukovarskih dana, kako bi mogao bivšim četnicima čestitati "oslobođenje Vukovara. On je "rasturio region" i umjesto njega "vaskrsnuo veliku Srbiju". Tako su svi natjerani da shvate da je "region" mrtvi zametak koji nikada ne će postati "britansko čedo" kakve su bile dvije Jugoslavije. Zapravo, Šešelja su poslali da "eutanazira region". Ako li pak pretjera, lako ga se može opet smjestiti onkraj brave, ili možda jednostavnije – pod crnu zemlju. Čovjek ionako ima rak, pa to nikome ne bi bilo sumnjivo.

PUZAJUĆI PROGRAM "DEHRVATIZACIJE"

Koliko je silna želja domaćih vlastodržaca za "regionom" vidi se iz njihovog odnosa prema braniteljima, pa sljedno tome prema Domovinskom ratu, jer nema Hrvatske u "regionu" dok postoje hrvatski branitelji i Domovinski rat.  Od dolaska na vlast, današnji "šefovi" provode vrlo opaki program koji se odvija "puzajući", kao nekada srbijanska agresija – najprije mali napad, pa puno priče, pa opet mali napad, sve u nadi da ovca ne će primjetiti da joj se približava nož.

Konkretno to je izgledalo ovako. Čim su došli na vlast, kao pravi boljševici napravili su "revoluciju" među ministarstvima. Ministarstvo hrvatskih branitelja izgubio je taj pridjev još ranije i postalo ministarstvo branitelja, što je novim vladarima dobro došlo. U našoj bezazlenosti, možda i naivnosti, mi nismo ni primijetili svu malignost ovog poteza. To ministarstvo zatim je preseljeno u nekadašnji neboder "Industrogradnje" u Savskoj cesti 66. Ali, gle slučajnosti! U istom neboderu smješteno je i ministarstvo socijale koje vodi Milanka Opačić, bivša tajnica Jovana Raškovića, dakle narodnim jezikom rečeno, "četnikuša". Ni u tome nismo vidjeli ništa sumnjivo vjerujući da se radi samo o fizičkom smještaju službenika.

PREKO SOCIJALE DO "REGIONA”

Ali onda stižu prve promjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja, naravno bez sudjelovanja i pristanka onih o čijim se životima radi. I zamislite, napadnuti su najsiromašniji. Ukinuta im je tzv. opskrbnina od 1.097 kuna, a u zamjenu od socijale dobivaju 800 kuna. Ali ako su od majke ili oca naslijedili neku kućicu ili stančić, moraju ga dati u hipoteku u korist države da bi dobili tu milostinju. Ako dođu u dugove koje ne mogu vratiti, što je sigurno, odu kućice državi, a ona će ih prodati možda Srbima da ponovno okupiraju "krajinu” ili nešto drugo.

U tom času postalo je jasno da se "socijala” na kraju sprema svim hrvatskim braniteljima, ali nakon toga slijedi ukidanje Domovinskog rata, te na kraju pomoću Josipovićevog novog Ustava odlazak Hrvatske u "region”. Postalo je jasno da sada moramo reći "dosta” i spriječiti propast države. Tako smo dospjeli u šator koji malo po malo postaje svojevrsna institucija u kojoj već izvjesno čekamo i novu 2015. godinu, osim ako vlastodržci na nas pokušaju krenuti grubom silom, no u tom slučaju oni postaju Ceausescu. Koje su posljedice oni dobro znaju.

Zbog svih tih odvratnosti kojih smo se nagledali, s odvratnošću kažemo:
NOSI SE, OLOVNA 2014!