STVARA LI NAM SLOVENSKI "NEPRIJATELJ" VELIKU KOALICIJU?

Što su bliži parlamentarni izbori (a koliko su blizu ne zna nitko, pa možda čak ni sam Milanović), sve se više događaju "čuda neviđena". Najprije "trajno nepoznati počinitelj" na Poljudu nacrta "svastiku", zatim gori pola Jadrana, a na kraju se budi već dugo uspavani "neprijatelj" – Slovenija. Za svo to vrijeme naglo oživljavaju davno zamrla gradilišta, budi se "strasna ljubav" ljevičara prema prvom hrvatskom predsjedniku dr Franji Tuđmanu, odjednom se barem na riječima "diže od mrtvih" ideja o Pelješkom mostu, a porezni nameti jedan za drugim se "strovaljuju u bezdan", dok se nabujala poplava dugova trpa pod tepih.

Sva ta "čuda" zapravo nisu nikakva novost. To se uvijek radi uoči izbora ne bi li se očajne radnike, seljake, umirovljenike i razne druge obespravljene ljude uvjerilo da je "ova Vlada najbolja do sada" i da bi joj (ne daj Bože) trebalo dati još četiri godine da do kraja unište ovu jadnu državu koja je već na koljenima. Na poslijetku iz te predizborne "igre" uvijek proiziđe i nešto dobro kao što je poneka cesta, hotel, tvornica i sl.

"MI ILI ONI" IZRAZ JE PANIČNOGA STRAHA OD GUBITKA VLASTI

Ipak, ovaj put čini se da se stvari "zakuhavaju" do ekstrema. Naznaku za to čuli smo od premijera kada je rekao "ili mi ili oni", što neodoljivo podsjeća na onu znamenitu izreku srpskog književnika Nikole M. Stojanovića: "Do istrage (nestanka) vaše ili naše". Dapače, Milanović to još pojačava također poznatom izjavom: "Sve ćemo poduzeti da se HDZ nikada ne vrati na vlast".

Već iz tih izjava na kilometre smrdi strah njegovog plašljivog dezerterskog srca od gubitka ljubljene vlasti. Naime, komunisti kad god i kako god dođu na vlast, uvijek to shvate kao "pobjedu revolucije". Oni tada "lustriraju" sve koji nisu njihovi, u važnijim poduzećima smjenjuju sve do čistačice i vozača, uništavaju svaku firmu koja nije "njihova", upropaštavaju sve kategorije ljudi: radnike, seljake, umirovljenike, liječnike, profesore, policajce, vojnike, administrativce, zapravo cijeli narod osim svoje vlastite "elite". Na tom putu krše gomilu zakona, a drugu gomilu zakona "prilagođavaju" svojim nedjelima kako bi mogli "legalno" uproštavati sve na što naiđu.

VLADAJU HRVATSKOM, A RADE ZA SRBIJU

No dok je Račan sa svojom vladom pokazao minimalni osjećaj za mjeru i barem nešto umjerenosti, sadašnji vlastodržci idu do kraja, tako da ako je ikako moguće, ništa od države ne ostane. Oni čak idu i korak dalje. Upravljajući Hrvatskom, oni zapravo neprestano rade za Srbiju čineći tom podlom susjedu koji nas napada kad god stigne sve vrste usluga – od pravnih, pa do administrativnih i financijskih. Tako Srbija u Hrvatskoj ima svoju marionetsku vladu koja "vlada" kao da Hrvatske zapravo i nema, nego da i dalje postoji neka "jugoslavija" ili "balkanija", pa se klanjaju "gazdama" u Beogradu koji su uzgred rečeno otvoreni četnici koji to ne skrivaju.

No u ovoj godini sve im se je to dodatno zakompliciralo jer im je "iskliznuo" glavni "kotač zamašnjak" rekonstrukcije propale juge, bivši predsjednik Ivo Josipović. Sada dalje moraju bez njega, a to im ne ide glatko. Zato je pojava panike u njihovim redovima postala redovita pojava. Naime, poraz na parlamentarnim izborima za njih ne bi značio samo normalan prelazak u oporbu, nego gotovo potpunu propast stranke, jer mnogi od vodećih ljudi toliko su "umočeni" u razne protuzakonite djelatnosti, da bi teško mogli izbjeći duži boravak iza rešetaka. Zato igraju hazardno. Boksački rečeno, idu na knock out protivnika, jer po bodovima više ne mogu pobijediti.

O cijelom nizu "kopernikanskih obrata" sadašnjeg režima već su mnogi pisali. Sada su se na brzinu zaljubili u dra Franju Tuđmana kojega su donedavno prezirali kao "zadrtog nacionalista". Sada on postaje "naš partizan" kojeg volimo.

PONOVO BI "ZAPOČELI GRADITI" VEĆ ZAPOČETI MOST

Nešto je zanimljivija situacija s Pelješkim mostom. Kada su došli na vlast taj objekt je za njih bio "glupost", pa su odmah naprasno prekinuli sve radove. Glavni izvođači koji su do tada četiri godine marljivo radili s obje strane predlagali su im moratorij (mirovanje) radova dok ne dođu bolja vremena, ali oni nisu poslušali nego su raskinuli postojeće ugovore o gradnji zbog čega će im prije ili kasnije neka vlada morati platiti veliku odštetu.

Kasnije, kada su spoznali da im kola kreću nizbrdo, "oživjeli" su ideju mosta, ali tako što su "glumili" da nikad nitko ranije nije zabio ni jednu lopatu u stijenje na obali, već da oni "započinju pripreme" za gradnju mosta. Tako su formirali komisije za "procjenu opravdanosti" gradnje mosta uspoređujući tu ideju s drugima kao što su tunel ispod mora, trajekt, pa čak i pontonski most. Za sve te silne nepotrebne studije koje su sve već ranije napravljene uključujući u to i sve projekte i građevinsku dozvolu, potrošili su silne novce za koje će prije ili kasnije morati odgovarati, osim ako na vlasti ne ostanu – vječno.

Na kraju su došli do "genijalnog" zaključka da je most doista potrebno graditi. Tako su "informirali" i Europsku komisiju prikazujući da ništa od mosta još nije napravljeno, a zapravo su još do 2011. godine sagrađene prilazne ceste s obje strane, velika betonska riva na Pelješcu za dopremu tehničke opreme, velika betonara sa separacijom šljunka na Pelješcu, na kopnu je postavljena jedna od najjačih dizalica za rad iznad vodene površine, s obje strane sagrađena su prva dva stupa koji imaju uporište na kopnu, a s kopnene strane napravljen je temelj za prvi stup u moru. Da se to ne bi saznalo, ni jedan jači medij nikada nije objavio fotografije ili video s gradilišta.

Na kraju za kraj godine (kada će biti izbori) najavljuju nekakve natječaje, a za proljeće sljedeće godine kada vrlo vjerojatno više ne će biti na vlasti, najavljuju – početak radova, ne spominjući da je početak bio 2007. godine, a završetak vjerovali ili ne – ove, 2015. godine. Pri tome se stalno nadaju da će sve njihove "mućke" ostati neotkrivene i da će izbjeći odgovornost.

SPALJIVANJE HRVATSKE OVAJ PUT JE PROTIV SDP-a

Šumski požari na Jadranu postali su već uobičajeni ljetni "performance". Odavno smo već spoznali projekt spaljene zemlje kojom su nam prijetili "komšije". Iako nam mupovci i drugi odgovorni ljudi najčešće nude kao uzrok "udar groma", "nepažljive seljake" ili "umobolne pojedince" čija imena ostaju nepoznata, do sada je bilo vidljivo da neusporedivo jače gori kada je na vlasti HDZ. Tako je "spaljivanje Hrvatske" posljednjih godina svedeno na minimum.

Upravo zato iznenađuje silina, opsežnost i temeljitost potpaljivanja ove godine zbog čega su požari poprimili katastrofalne razmjere. Također je iznenađujuća rasprostranjenost podmetanja posvuda po Jadranu uključujući i Istru.

Tu više nema nikakve logike. Požari kvare efekte turističke sezone. Oni tjeraju turiste, angažiraju goleme vatrogasne snage i ostavljaju golemu štetu. Sve je to jako skupo i umanjuje prihod od turizma. A turistička sezona posljednja je slamka spasa aktualne vlade. Bude li zarada velika, njome se mogu barem na kratko pokrpati plaće, mirovine, pa možda i prava branitelja barem do izbora, pa da naivan narod ponovo izabere njih. Požari dakle izravno štete vlastodržcima. Pa tko onda pali? Netko tko ne voli SDP? Možda je čak i tako, ali žrtva je uvijek ista – nedužna šuma, ali i ono malo vrijednih ljudi koji u ovo doba gluposti i lijenosti mukotrpno rade na vinogradima i maslinicima.

SLOVENSKI "NEPRIJATELJI" STVORILI U HRVATSKOJ "BRATSTVO I JEDINSTVO" IZMEĐU HDZ-a I SDP-a

Ipak, najveće "čudo neviđeno" događa se skroz na sjeveru Jadrana. Tu se je naglo iz "ljetnog sna" probudio dugogodišnji "neprijatelj" – Slovenija. Naša sjeverna "mini-susjeda", kao što je poznato, već bi odavno "čeprkala" po hrvatskom dijelu Jadrana. Već znamo na pamet sve njihove "pravice do odprtega morja", "dimnike" nacrtane po hrvatskome moru i slično.

Novo je međutim to što se "uspavana ljepotica" budi usred predizborne kampanje koja nije počela ali traje, tipično za čudnovatu državu Hrvatsku. Neka žena u ministarstvu razgovarala je telefonom sa slovenskim arbitrom, a "neka" obavještajna služba je sve to snimila i predala hrvatskoj vladi. Budući da naše službe nisu sposobne napraviti takvo što, očito je da se radi o stranoj službi čija vlada misli da joj se isplati "zakuhati" između Hrvatske i Slovenije.

Ali onda dolazi do neočekivane reakcije. Obje posvađane političke strane odjednom misle isto – da je arbitraža kompromitirana, da iz nje treba izići, da treba hitno sazvati izvanredno zasjedanje Sabora i to krajem srpnja, usred najvećih čari ljetnih odmora. Čudo neviđeno sastoji se u tome da u roku od nekoliko sati dolazi do nevjerojatnog "bratstva i jedinstva" između HDZ-a i SDP-a. Hrvati odjednom više nisu nesložni, nego složni.

Za sada je teško predvidjeti što će se iz te čudne "ljubavi" izroditi. SDP može pred narodom "poentirati" da je sporazum o arbitraži napravljen u vrijeme HDZ-ove vlade Jadranke Kosor, a da oni sada ispravljaju tuđe pogreške. HDZ opet može reći da je sve počelo u doba SDP-a, jer je Račan i njegovi prvi put prihvatio slovensku izmišljotinu da "postoji spor o Piranskemu zalivu" kojega mi inače zovemo Savudrijska vala.

Budu li se svađali "na nož", znači da je kampanja za izbore s nepoznatim, datumom na vrhuncu. Bude li međutim "bratstvo i jedinstvo", to bi moglo voditi u mlaku kampanju tek "reda radi", što bi značilo da se teži ka rezultatu što izjednačenijem, a u konačnici iz toga bi mogla proizići tzv. "velika koalicija" HDZ/SDP. Tako bi svi  bili zadovoljni. HDZ jer je na vlasti, SDP jer nije izgubio vlast, lopovi jednih i drugih jer ne će biti kažnjeni, a velike strane kompanije jer u tako podijeljenoj državi najbolje mogu "muljati".

Ali, to bi bila najveća izborna prijevara do sada, jer bi se i "lijevi" i "desni" birači osjećali prevareni, jer je njihova volja postizbornom "alkemijom" poništena.
A što će biti s Hrvatskom i Hrvatima? To ionako već odavno ne zanima nikoga. Ipak, sve je manje manevarskog prostora za "mućkanje". Hrvatska bi mogla ući u period nestabilnosti i munjevitih padova raznih vlada, a moglo bi početi bujanje novih stranaka koje bi mogle rasti na pepelu razočaranja naroda u postojeće stranke. No kako će uistinu biti nitko ne zna jer nije nam dato znati budućnost. Ne preostaje nam drugo nego pričekati. Sve će se ubrzo rasplesti.