KAKO „RAZBAŠTINITI“ HRVATE?

Mnogi u našem okružju, pa i u „velikom svijetu“, ne mogu Hrvatskoj oprostiti što uopće postoji, još više što se je već preko četvrtine stoljeća održala i nije propala, a posebno što je među sličnim državama neobično otporna na ekonomske udare i što njezini državljani posjeduju mnogo nekretnina.

Neki nam čak „zamjeraju“ što smo „suviše bijeli“, odnosno što kod nas živi „premalo“ ljudi druge boje kože. To bi onda trebao biti dokaz nekog našeg „rasizma“. Ti „kritičari“ međutim zaboravljaju da Hrvatska nikad nigdje nije imala ni jednu koloniju, iako su naši dubrovački pomorci bili među rijetkim ljudima koji su zbog vremenskih neprilika i prije Kolumba dosegnuli američko kopno. Nije dovoljno što kod nas u potpunoj slozi s nama domaćima žive brojni Afrikanci i Arapi koji su nekada studirali na našim sveučilištima i poženili se našim djevojkama, a u novije vrijeme i sve brojniji Kinezi. Naravno da nije dovoljno, jer ti ljudi su hrvatski domoljubi. Neki i više vole svoju novu Domovinu nego što ju mi sami volimo. Treba nam „uvaliti“ takve koji će uništiti našu vjeru i naš kulturni identitet.

Od silne želje da nam napakoste, ti „komšije“, a i „svjetski vladari“, vješto koriste stare već razotkrivene komunističke laži o „ustaškim zvjerstvima“, sve u cilju da nas osramote, ponize i sruše nam moral. U tu svrhu koriste i domaće plaćenike koji izmišljaju tzv. „holokaust“, pa se tu na istoj liniji nađu srpski, židovski i romski lažovi i pričaju izmišljene mitove koji padaju čim se samo malo podvrgnu običnoj ljudskoj logici.

NIJE LAKO OPLJAČKATI SKROMNOG, ALI SAMOSVJESNOG VJERNIKA

No sramoćenje Hrvata falsificiranjem povijesti samo je sredstvo i sporedna etapa na putu ka konačnom cilju, a to je masovna pljačka golemoga blaga kojega smo sami manje svjesni od tih svjetskih „terminatora“ koji bi sve prigrabili sebi.

Čovjek, pa tako i narod, koji je samosvjestan i zna svoju povijest, koji ima svoj krov nad glavom u svom vlasništvu, koji je gospodar svoje vode, hrane i energije vrlo je otporan na sve vrste pritisaka i ucjena. Naprotiv, onaj tko svoje blago lako proda, pa makar za naoko veliku cijenu, postaje osjetljiv i potencijalno laka žrtva novih „gazda“.

U zapadnom svijetu, a osobito u SAD, nedavni su događaji pokazali da u svakoj krizi najgore prolaze ljudi koji nasjednu na parolu – mobilna radna snaga. Lako nađeš posao u bilo kojem dijelu države ako ga izgubiš u drugom. To znači da ne treba imati svoj stan ili kuću, nego se iznajmljuje. Ali kada dođe prava kriza, a „gazde“ se uvijek pobrinu da dođe, onda nema novog posla i čovjek postaje beskućnik pod šatorom, a u perspektivi – rob! Naprotiv, čovjek koji ima svoju kuću, sposoban je izdržati i najgoru krizu jer ima svoj krov nad glavom u kojemu može preživjeti i bez struje, uz minimum vode i malo hrane koju sam proizvede.

Naš narod je upravo takav. Gotovo svatko negdje nešto ima ili ima netko iz njegove uže obitelji. Čak i podstanari u gradovima mogu se ako „zagusti“ vratiti u obiteljski dom nekud na selo i preživjeti.

Na tu osobinu hrvatskog naroda treba dodati još i vjeru. Onaj tko vjeruje da postoji Bog koji ga štiti, osobito onda kad je najteže, i tko svakodnevno moli, zapravo je neosvojiva utvrda za te suvremene pljačkaše.

Zato se i napada vjera. Zato i postoje plaćene ništarije koje snimaju filmove, pišu knjige, rade slike ili izvode kazališne predstave u kojima se na najgrublji i najdrskiji način izsmijava Bog i oni koji u njega vjeruju. To se ne bi radilo da Bog takvim tipovima nije „opasan“, jer ih sprečava u njihovim prljavim namjerama. No Hrvate je u prosjeku teško odvojiti od Boga. Iako se relativno često psuje Boga što nam veoma škodi, s druge strane crkve su pune i sve se češće zajednički moli, osobito krunica.

POREZNI UDAR NA NARODNO VLASNIŠTVO

Hrvati su u velikom postotku otporni i na prodaju nekretnina. Kada se cijene nekretnina ruše u najdublji ponor kao što je to danas slučaj ne bi li osiromašeni narod rasprodao za sitniš svoje vjekovno blago, ljudi se zatvaraju u sebe poput školjke i spremni su radije gladovati nego prodati svoju djedovinu.

Zbog svega toga samozvani „svjetski vladari“ postaju nervozni. Iako su Hrvati pritisnuti mnogim nevoljama koje su pretežito umjetno proizvedene (rađa se premalo djece, ubijaju se nerođena djeca, zbog brojnih otrova koji su svuda unaokolo ljudi enormno umiru od teških bolesti, zbog siromaštva mladi odlaze, zemlja je opustošena), Hrvati ipak ne popuštaju, iako uglavnom imamo političke režime koji i sami rade protiv svog naroda, a za te svjetske „elitaše“.

Oni znaju da im je započeo posljednji „četverogodišnji mandat“ uoči te njihove „svete“ 2021. godine do koje su zacrtali da će uvesti taj famozni „novi svjetski poredak“, jer oni zbog nečega obožavaju broj 21. Osim toga, glavnim „gazdama“ istječe biološko vrijeme. Čovjek s vrha piramide David Rockefeller umro je ovog proljeća. U vrlo lošem stanju je i ostala „elitna gerijatrija“ – kraljica Elizabeta, Jacob Rotschild, George Soros i Henry Kissinger. Oni su već zakasnili na ostvarenje svog sna o tome da budu „bogovi umjesto pravog Boga“, jer su uglavnom dementni. Oni doduše imaju nasljednike, ali njima treba vremena za stvaranje nove strategije, jer ova kasni i „puca po šavovima“, jer sve više državnika ne pristaje na njihove ucjene. Zato sada hitno trebaju Hrvatsku kao „plijen“ kako bi ponovo uhvatili ritam.

Budući da se Hrvati ni po koju cijenu ne žele odreći svojih nekretnina, treba ih na to navući. Tome služe razni „privlačni“ krediti, kockarnice, kladionice, „unosna ulaganja“ koja ljude dovode do ovrhe i gubitka obiteljske baštine.

Pa ipak, unatoč svemu, proces razvlašćivanja Hrvata teče „presporo“. Treba ga ubrzati. Magična riječ glasi – porez na nekretnine. On će tvrdokorne ljude koji žive siromašno, a ipak ništa ne prodaju, natjerati da ipak prodaju, jer ne će imati novca za porez.

Na toj točki diže se temperatura u narodu. Zbog ovršnog zakona koji pritišće na stotine tisuća ljudi sve su češći i masovniji prosvjedi. Zbog prijetećih novih poreza otpor će biti još jači unatoč tome što vladajući političari s obje strane uglavnom plešu po notama koje „sviraju“ veliki svjetski šefovi.

Taj porez ni ekonomski nije opravdan. Država od njega doduše može ubrati nešto „šuške“, ali „platiše“ će reagirati opet obrambeno. Učiniti će sve da ne prodaju baštinu. U trgovinama će sve manje kupovati, pa će državi biti manje PDV-a, a proizvođači će platiti manje poreza na dobit. Radnici će se otpuštati, pa će manje ljudi primati plaće, pa tako i kupovati, a država će morati odvajati više za socijalu. Ljudi će se manje voziti, pa će stradati prijevoznici i naftaši. Ukratko, ova ideja je Sizifov posao.

Ono što Hrvatska još nije dostigla, to je uspon izvornih narodnih političara koji vode brigu o interesima svog naroda i države, a ne neke daleke „elite“. Neke druge države tu su otišle mnogo dalje od nas. Već je svima poznat razvoj situacije u Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj, gdje su se domaći političari „otkačili sd lanca“ svjetskih „elitaša“ i svoje države vode državotvorno.

Ako se sjetimo inauguracijskoga govora naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, upravo su to države s kojima je najavila jaču međudržavnu suradnju. No i ona je pod snažnim pritiscima, a ne treba zaboraviti da je i članica zloglasne trilateralne komisije pokojnog Davida Rockefellera i zato su i utjecaji na nju pojačani, te je kasnije podosta „utišala“ na tu temu.

SVE JAČI OTPOR SVJETSKIM „ELITAŠIMA“

Da je „elitna igra“ pročitana, govori i pobjeda Donalda Trumpa unatoč gromoglasnoj i skupoj kampanji u korist Hillary Clinton. Ne miruje ni Europa. U Nizozemskoj je žestoki protivnik „uvoza islama“ Geert Wilders već gotovo pobijedio na izborima i onda ga je u posljednji čas pretekao nešto “lijeviji” Mark Rutte, ali i on se je izrazio nepovoljno o “migrantima” bez čega ne bi pobijedio. Narod je shvatio što mu se sprema i ne da mu se zapovijedati. “Kuhinje” je bilo i u Austriji. Najprije je na čudan način u prometu poginuo predsjednik antimigrantske Slobodarske stranke Jörg Haider. Policija je tvrdila da je vozio pijan kroz naselje 140 km/h, što ranije nije radio. Njegova supruga to osporava. Njegov nasljednik Norbert Hofer također je vrlo popularan, ali je ipak u zadnji čas izgubio izbore od „malo lijevijeg“ Alexandera van der Bellena , slično kao Wilders u Nizozemskoj.

Sličnim putem ide i Francuska. Veliku popularnost uživa Marine le Pen, kći 88-godišnjeg Jean-Marie le Pena koji se je već davno usprotivio migrantima. Ali i njoj ide slično. U posljednji čas pretekao ju je „lijeviji“ Emmanuel Macron koji je u prvom krugu izbora bio jači, a prognoze mu daju prednost i u drugom krugu. No i on da bi pobijedio mora „voziti desno“, tj. prijetiti „frexitom“ (izlaskom Francuske iz EU).

Matrica je svugdje ista. Najprije uspavani političari neoprezno nasjednu na trik o „humanosti“ prema „jadnim ljudima koji bježe od rata“. Zatim „jadni ljudi“ najave program da će tu državu učiniti „Allahovom“ i u tom cilju počinju tući, silovati, pa i ubijati koga stignu. Onda u narodu nastane revolt, a zatim se pojavi lider koji taj narod podupire. Čim postane „opasno popularan“, na njega nasrnu potplaćeni mediji i blate ga svačim što im dođe pod ruku, a glavna optužba je uvijek da je on „populist“. Dakle onaj koji podupire želje naroda je „populist“, a to je nešto loše, otprilike kao Adolf Hitler. Na tu foru za sada uspijevaju donekle zaustaviti „populističku plimu“, ali vidjet će se koliko dugo će im to uspijevati.

ZAR I PAPA „DRUKA“ ZA ISLAMIZACIJU?!

Najveće razočaranje u toj „antipopulističkoj akciji“ je nitko drugi nego papa Franjo čije djelovanje sve više ide u prilog „elitašima“. Najprije je ustvrdio da Europa mora primiti migrante ako ne želi počiniti samoubojstvo zbog slabog nataliteta. Dakle ekstremni muslimani će ju „spasiti“ tako što će joj napraviti golem broj novih muslimančića. Točku na „i“ papa je dodao u Kairu, kada je pozvao muslimane da ne rade nasilje nad Europljanima. To se može shvatiti otprilike ovako: „Samo vi slobodno islamizirajte Europu, samo bez ubijanja i silovanja, molim lijepo“.

U Hrvatskoj su „svjetski vladari“ do sada uspijevali „naštimati“ da vlast dobiju oni koji plešu po njihovim notama. Pogledajte taj „impozantan“ niz: Zlatko Mateša, Stjepan Mesić, Ivica Račan, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović, Andrej Plenković. Sve sami „igrači“. Još malo pa cijela nogometna momčad.

ČEKA SE NOVI KARIZMATSKI LIDER

Ali u narodu je „zakuhalo“, jer mi smo uza sve ostale muke imali i rat, pa nam naši neprijatelji četnici sada „morališu“ i optužuju nas za svoja vlastita zlodjela. Prvi znak da se hrvatski narod budi bila je pobjeda Kolinde Grabar Kitarović. Nakon nje potplaćeni mediji bjesnomučno su rušili svakoga tko se ne slaže s „gazdama“. Tako su „požderali“ Miju Crnoju i Tomislava Karamarka, a hladnog i sabranog Zlatka Hasanbegovića nisu mogli „progutati“, pa su ga stavili u „frižider“. Formula za optuživanje bila je uvijek ista. Pronađi mu (joj) bilo što negativno, makar nepropisno parkiranje, onda to napuši kao balon, a na kraju dodaj „čarobnu“ riječ – populist i – on (ona) pada.

Najnoviji primjer osobe koja se je „otkačila s lanca“ je Bruna Esih koja je postigla veliku popularnost svojim jasno domoljubnim i državničkim stavovima. Iako i dalje članica HDZ-a, kandidirala se je na izborima za gradonačelnika Zagreba protiv službenoga kandidata stranke. Plenković ju se ne usuđuje izbaciti iz stranke, jer ako to učini ona će osnovati svoju stranku i za sobom povući sve domoljubne članove HDZ-a, ali i mnoge druge. S druge strane, ako postane gradonačelnica, riješit će se opasne protivnice, jer ako je gradonačelnica ne može se ujedno kandidirati za predsjednicu HDZ-a, a potencijalno za premijerku.

Za sada su nam domoljubni lideri još u sjeni, ali imaju inicijativu, jer temperatura u narodu raste. U takvim situacijama pojava karizmatskog lidera samo je pitanje vremena. A takav lider jedini može povesti Hrvate u „Oluju 2“ koja se ne će voditi oružjem. No i oružje se mora držati spremno, jer u „komšiluku“ se „mnogo zvecka“, a dok je tako ne treba se uspavati.