DRŽAVA U KOLAPSU, IZBORI "NEODLUČENO", A "MIGRANTI" PRED VRATIMA

Godina koja nas uskoro napušta biti će zapamćena po tome što smo nezaustavljivo propadali uzalud se nadajući boljem u neprestanom iščekivanju da će se nešto dogoditi. Tako bi se u jednoj rečenici mogla opisati jalova godina bez konkretnih plodova.

KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ - SVJEŽ VJETAR S PANTOVČAKA

Dok su branitelji novu godinu dočekali u šatoru na -15°C, cijela se je država tresla od gromoglasne predizborne kampanje kojom je bljedoliki lignja-predsjednik pokušavao po svaku cijenu obezvrijediti svoju konkurenticu Kolindu Grabar-Kitarović.

Unatoč maratonskoj i zato većim dijelom ilegalnoj kampanji, unatoč urnebesnoj podrški medija, pa čak i GONG-a i DIP-a, predsjednicom je postala mirna i skromna, ali ipak samouvjerena Kolinda. Tako smo barem djelomično mogli odahnuti od neizdrživog pritiska prema Balkanu kuda je državu bjesnomučno gurao zloglasni Ivo.

ESTHER GITMAN I WILLIAM KLINGER - ANĐELI KOJI POMAŽU HRVATSKOJ

Dok je tako nestao jedan opaki izvor laži i krivotvorina, mnogi drugi izvori su i dalje ostali aktivni sve do danas. Osobito je snažno zagađivanje Amerike lažima o Hrvatima koje traje desetljećima. Netko se je sarkastično našalio da zbog urnebesne srpske protuhrvatske kampanje u Americi američki Židovi Hrvate mrze više nego – Hitlera. Iako je ova doskočica zapravo gruba šala, količina laži o Hrvatima je nepodnošljivo velika.

Onaj tko ju pokuša smanjiti ili neke dijelove potpuno demantirati u velikoj je opasnosti. Tako je na proljeće u New Yorku ubijen američki povjesničar hrvatskih korijena William Klinger, mlad čovjek koji je iza sebe ostavio suprugu i djecu. Navodno ga je ubio njegov "prijatelj" izvjesni Alexander Bonich navodno zbog neke zemlje. Malo tko vjeruje u tu nebulozu. Vjerojatnije je da je biti povjesničar postalo opasno zanimanje, osobito ako proučavaš hrvatsku povijest i prenosiš je Amerikancima. Tako Klinger postaje jedan od brojnih hrvatskih mučenika. Ne bismo ga smjeli zaboraviti.

NAIVNI PAPA "ČAKULA" S "TOMOM GROBAROM" I MIJENJA DOMOLJUBNE BISKUPE

Zanimljivo je da Alojzija Stepinca nitko nije napadao dok ga je papa Ivan Pavao II. proglašavao blaženim. Nije bilo galame ni dok je o njemu papa Benedikt XVI. vodio kauzu (raspravu o svetosti). Očito je da su u Srbiji osjetili da je papa Franjo zbog svoje obsjednutosti idejom sjedinjavanja svih kršćana "mekan teren" za grubi nasrtaj na Stepinca. Uvjerili su naivnog papu da bi kanonizacijom Stepinca skroz pokvario odnose sa SPC, a onda – ode sanak pusti o sjedinjavanju kršćana.
Papa je nasjeo na taj srpski trik, pa je čak primio i "ugodno ćaskao" sa srbijanskim predsjednikom, otvorenim četnikom i ratnim zločincem, ubojicom nemoćnih hrvatskih staraca, Tomom Nikolićem, zvanim "Toma Grobar". Tako je procijenio da je bolje žrtvovati Stepinca, nego "prijateljstvo" sa SPC. Papa i nema previše vremena, jer ima 79 godina. Jadni papa nije shvatio da su ga Srbi nasamarili navevši ga na nepravdu prema pravedniku, a od sjedinjavanja crkava ionako ne će biti ništa, jer SPC ne zanimaju vjerski problemi, nego "velika Srbija".

I kada su se hrvatski i srpski svećenici zapetljali u neki povjesničarski "klinč", poput dara s neba stiže Esther Gitman, koja kao Židovka rođena u Sarajevu ima opće priznatu vjerodostojnost kada je riječ o Drugom svjetskom ratu za koji je stručnjak. Nju se ne može lako ignorirati, a nije ju uputno ni ubiti, jer bi to ostavilo teške posljedice. Nju nitko ne može diskreditirati za "ustašku propagandu" ili nešto slično. Ona se je uključila u raspravu o Alojziju Stepincu nakon što ga je žestoko napala Srpska pravoslavna Crkva i srbijanski političari.
Njezino svjedočanstvo potkrijepljeno brojnim dokumentima iz raznih arhiva govori da je Stepinac bio prije svega visoko moralan čovjek, svećenik prije svega odan Isusu i bezpogovorno poslušan Božjim zapovijedima, osobito petoj: Ne ubij! Zbog toga se je neprestano zalagao i osobnim angažmanom spašavao ne samo Židove, nego i Srbe, Slovence i sve one koji su bili u nevolji. Time je u cijelosti demantirala velikosrpske maštarije o "milion ubijenih Srba" i sličnih mućaka iz srpsko-komunističke kuhinje.

Rekla je i još nešto o Hrvatima uopće. Ni u jednoj državi koja je bila pod dominacijom nacista nije narod u tolikom broju štitio i spašavao one čiji su životi bili ugroženi. U Državnom arhivu pronašla je velik broj dokumenata u kojima se Hrvati zalažu za nekog Židova da ga se ne deportira, pa čak i da mu se vrati oteto vlasništvo.

Papa za sada na sve to nije rekao ništa, ali kada mu se pruži prigoda mijenja domoljubne biskupe s – manje domoljubnima, barem na prvi pogled. Čini se da bi po njegovom mišljenju biskupi trebali isključivo moliti i klečati, a da ih se društvene nepravde koje su protivne i Božjim zapovijedima uopće ne tiču.

SVATKO BI HTIO BITI "HRVATSKI KRALJ APSOLUTIST"

Godina od koje se rastajemo u Hrvatskoj je bila karakteristična i po "pogrebu referenduma". Vlastodržcima je bilo jako stalo po svaku cijenu suzbiti bilo kakav pokušaj naroda da na referendumu pokaže svoju volju. Igra je bila vrlo lukava. Po svaku cijenu dobiti izbore koristeći sve trikove uključujući i uhićenje premijera u ostavci. Nakon pobjede na izborima osigurati četiri godine nesmetanog uništavanja države, a onda svim sredstvima zgrabiti nove četiri godine.

Za obračun s tzv. "narodnim referendumom" također su se koristila sva sredstva: medijski napadi, razbijanje štandova za prikupljanje potpisa, zabrane postavljanja štandova na nekim mjestima, igrice s brojanjem potpisa, već ranije ozakonjen (pre) visoki broj potrebnih glasova, "muljaža" s brojem pučanstva u Hrvatskoj, a na kraju – Ustavni sud koji "presuđuje narodu".

Taj nevjerojatni politički hrvatski "izum" zove se "davanje referendumskog pitanja na ocjenu Ustavnom sudu". Dakle narod kojemu pripada vlast i iz kojega proizlazi vlast (Ustav RH) nema pravo sam odlučivati o referendumskom pitanju jer je možda maloljetan ili slabouman, pa onda o tome mora odlučivati Ustavni sud kao neka vrsta "tutora" retardiranom narodu. Time ustavni sud ruši Ustav koji mu je povjeren na čuvanje, kao pas koji jede ovce koje bi trebao čuvati. Naime ako narod ima vlast ali za njezino provođenje mora pitati neku ekipu pravnika koji mu uvijek mogu zabraniti vršenje vlasti, onda narod zapravo nema vlast, pa je onda i sam Ustav nevažeći.

Ako dakle Ustav ne vrijedi, onda imamo ustavnu krizu, ili možda preciznije, Ustavni sud, budući da je iznad naroda, može biti samo neka vrsta kolektivnoga kralja, ili pravne hunte koja umjesto naroda upravlja državom. Ali tako nešto može trajati samo dok narod ne shvati u čemu je trik. Kada shvati, sve se ruši u prah. Istina, još uvijek aktualni režim trajno zloporabi specijalnu policiju i trenira ju isključivo za "rat" protiv naroda, ali specijalci nisu nikada spasili ni jedan režim, pa ne mogu ni ovaj. Koliko je teško pomoću policije "upokoravati" narod vidjelo se je 28. i 29. svibnja, kada nije uspjelo "upokoravanje" male grupe od tridesetak 100% invalida, njihovih žena i još nešto koliko-toliko "cijelih" veterana.

To s Ustavnim sudom je već drugi pokušaj ilegalnog postavljanja "hrvatskoga kralja apsolutista". Prvi je bio put tada novoizabranog (uz mnogo mućki) predsjednika Ive Josipovića u London, gdje je na svoju ruku sklopio s kraljicom Elizabetom II. (iz njemačke dinastije Sachsen-Coburg-Gotha umjetničkog imena Windsor) strateški međudržavni sporazum s Britanijom, najžešćim neprijateljem Hrvatske. Zajedno s njim bio je i premijer Zoran Milanović koji je isto učinio sa svojim britanskim kolegom Davidom Cameronom. Ni jedan ni drugi nisu imali nikakvu privolu čak ni Sabora koji je bio pod njihovom kontrolom, a osobito ne naroda. Tako su oni sami sebe proglasili kraljem apsolutistom, odnosno podkraljem. Ni za to rušenje Ustava kao ni za ovo s referendumom nikada nitko nije odgovarao.

KOHABITACIJA POPUT POTEZANJA UŽETA

Kohabitacija bi trebala biti nužna suradnja predsjednika i premijera ako oni nisu iz iste političke opcije. No zahvaljujući divljoj neodgojenosti premijera od te suradnje ostaju samo verbalna prepucavanja. Slikovito rečeno, igra nalikuje onom starinskom potezanju užeta. Milanović, držeći u rukama izvršnu vlast, vuče prema Balkanu i propasti Hrvatske, dok predsjednica s vrlo ograničenim ovlastima, vuče prema srednjoj i baltičkoj Europi.

Zbog predsjedničinoga "kočenja" puta na Balkan, vjerojatno imamo šanse izbjeći balkanski Judin trostruki poljubac "velike Srbije". Predsjednica je "Tomi Grobaru" osobno dala jasnu poruku izmičući svoje lice njegovom "trećem poljupcu", pa ju je praktično "silovao". Zapravo, znajući njegovu narav, trebala je unaprijed odrediti da protokol isključuje bilo kakvo "žvaljenje" koje Srbi vole nametnuti kao neki simbol nadmoći. No ima vremena to nadoknaditi nekom drugom zgodom.

"MIGRANTI" ORGANIZIRANO ISLAMIZIRAJU EUROPU

I dok kohabitacija "šepa na obje noge", država je izložena neviđenoj najezdi tzv. "izbjeglica" koji se ponekad predstavljaju kao "ekonomski migranti", a zapravo su prikrivena vojska napadača koja ima za cilj pokoravanje Europe od strane agresivnog fundamentalnog islama. Oni naprosto dođu na granicu i ulaze. Ne mole, ne žale se, ne kukaju. Ako ih netko spriječi, prosvjeduju, pokazuju parole ili izriču skandiranje na engleskom, ili jednostavno fizički se probijaju. Nastupaju s pozicije da oni imaju pravo ući u Europu i još izabrati zemlju koju će "islamski pokoriti". Podršku imaju kod druge najnaivnije osobe svijeta (poslije pape Franje), Angele Merkel. Naši političari zuje kao muhe bez glave, što rezultira nesmetanim prolazom te organizirane bezobzirne rulje kroz Hrvatsku.

Europa jer zbunjena, jer joj "istočnjaci" u samo nekoliko dana ruše svu njihovu "pravnu stečevinu" i Schengenske i druge dogovore. Priseban je jedino mađarski premijer Viktor Orban kojega na početku svi kritiziraju, a onda polako priznaju da je bio u pravu. Najezda suvremenih barbara mijenja i političku scenu Europe. U Poljskoj s golemom većinom na izborima pobijeđuju konzervativci, u Francuskoj je protuimigrantska stranka relativni pobjednik izbora, a u Nizozemskoj slična stranka u anketama drži prvo mjesto. Prosvjedi protiv "migranata" u Njemačkoj sve su masovniji, Šveđani kukaju da su im došljaci uništili njihov način života, Slovačka prima u azil samo kršćane (kojih nema), a srednjoeuropske države ne pristaju na "kvote" za smještaj migranata. Mađarska, Austrija i Slovenija sagradili su žičane ograde (ova posljednja na našoj zemlji) i samo je pitanje vremena kada ćemo morati smjestiti neke od pridošlica. Osim ako se opametimo, a od toga smo jako daleko.

MOŽDA NAS ČEKAJU "PRODUŽETCI"

Održali smo izbore na kojima nitko nije izabran, a jedan mali "u šahu" drži dvojicu većih od sebe. Poigravanje "u trokut" traje tjednima i nitko ne zna hoće li se uskoro završiti. Milanović svoju tehničku vladu proglašava "normalnom" i zapravo predsjednici prijeti državnim udarom ako bude poštovala Ustav. A ako ga ne bude poštovala, onda i ona radi državni udar.

Možda nas čekaju "izborni produžetci" kao u nogometu. U tako turbulentnim političkim olujama čekamo ovaj Božić i sasvim neizvjesnu Novu 2016. godinu. Na obzoru ni u Hrvatskoj ni u svijetu ne vidi se ništa dobro, ali – nada umire posljednja.