OKUPACIJA I ISLAMIZACIJA EUROPE
(I HRVATSKE)

Hrvatsku već odavno mnogi svjetski centri moći nastoje uništiti, no budući da je to u praksi nemoguće provesti, sada pokušavaju dovesti ju u ekonomsko rasulo iz kojeg bi se mogla izvući jedino prodajom same sebe, otprilike kao Grčka koja se još trza poput ribe na udici, ali s udice ne može pobjeći. Ipak, posljednjih nekoliko tjedana imamo nešto drukčiju situaciju. "Mine" se ne podmeću samo Hrvatskoj, nego cijeloj Europskoj uniji.

Najnovija "mina" zove se tzv. "izbjeglice". Njihov "plimni val" već je dopro do Skandinavije i tek kada ih je dobro zaboljelo, europski (i naši) političari polako dolaze k sebi, ali za najbolje moguće rješenje već je prekasno. Sada se samo spašava ono što se može.

PREDIGRA SE JE ODIGRAVALA U ITALIJI

Cijela ta crna komedija s "izbjeglicama" imala je svoju predigru. Mjesecima slušamo i gledamo kalvariju ljudi koji bježe iz Afrike i Azije preko Libije brodovima i čamcima nstojeći se po svaku cijenu dokopati talijanskog teritorija. To su jednako tako gledali svi u EU, ali – nije ih bilo briga, jer njih trenutno nije boljelo.

Nisu se sjetili stare izreke: pomogni susjedu ako je u njegov vrt upao medvjed, jer sutra će u tvoj. Uzgred, Talijani su djelomično i sami krivi za svoju nevolju, jer su onda kada su bili moćni uzeli sve otoke u blizini obale Libije, pa im je do afričkoga kopna preostalo samo stotinjak kilometara razdaljine.

U EUROPSKU UNIJU SE MOŽE I – DOPLIVATI

To s Italijom bila je samo generalka. Ljudi koji se žele po svaku cijenu dokopati Europske unije shvatili su da na sasvim drugoj strani postoji "raj zemaljski" za ilegalni ulazak u Uniju, a to je zapadna obala Male Azije. Naravno, to može samo onaj tko je uspio ući u Tursku i preko njezinoga kopna doći do obale. Naime, neki od brojnih grčkih otoka smješteni su sasvim blizu turske obale. Ima slučajeva da je Grčka od Turske udaljena samo dvije morske milje, pa i manje. Tako ispada da svatko tko može preplivati ili preveslati 1,5 kilometar može doći do teritorija Europske unije.

Takvo stanje rezultat je također pohlepe. Grčka je u vrijeme kada je Turska oslabila (nakon 1. Svjetskog rata) prigrabila gotovo sve otoke, pa je Turskoj praktično ostalo samo kopno. Sada ju sustiže kazna za pohlepu. Uza sve ekonomske probleme sada ih gaze još i "izbjeglice".

UHRANJENE "IZBJEGLICE" PUNIH DŽEPOVA

Zašto su izbjeglice pod navodnicima? Zato jer to jednostavno nisu izbjeglice. Kako izgledaju i kako se ponašaju izbjeglice vidjeli smo bezbroj puta u vijestima iz svih krajeva svijeta, pa i iz same Hrvatske i Bosne. To su gladni, promrzli, izcrpljeni, prestrašeni i zbunjeni ljudi bez ikakve imovine, obilje staraca, invalida, bolesnika, žena i djece. Oni prihvaćaju bilo kakvu pomoć samo da se izbave od zla.

Sjetimo se kako su surovo 1945. godine Englezi hrvatske izbjeglice gurnuli pod partizanske cijevi i noževe kao da su žohari ili komarci. Danas ti isti Englezi prvi zatvaraju svoje granice uključujući i La Manche (Channel), a istovremeno nama Hrvatima, žrtvama njihovog nekadašnjeg zločina, dijele lekcije o – humanosti.

Na početku su i naše novinarske prostitutke (oba spola) pisale srcedrapateljne pisanije u stilu: "Sjetite se prognanika iz Vukovara! Pomognite sada ljudima u nevolji!" Zvuči tako uvjerljivo da bi svatko normalan odmah potrčao i svakome od njih dao sve što može i još ga – poljubio!

DOBRO ORGANIZIRANA VOJSKA BEZ ORUŽJA I ODORA

No s vremenom, kada su se neki realniji ili samo znatiželjniji novinari malo više približili tim ljudima, vidjeli su da su to vrlo samouvjereni ljudi, dobro uhranjeni, normalno obučeni i s punim džepovima novca. Većinom su muškarci u radno sposobnoj, ali i vojno sposobnoj dobi, podijeljeni po skupinama od kojih svaka ima svog vođu koji zna engleski. Zapravo je to dobro organizirana vojska kojoj nedostaje samo odora i oružje. Žene i djeca su im samo dekoracija, a staraca, invalida i bolesnika – ni za lijek.

Ti ljudi su čak dobro taktički uvježbani za probijanje policijske blokade, ili za pronalaženje nenadziranih kutaka za pretrčavanje granične crte "na brzinu". Također su politički educirani. Točno znaju u koju državu žele ići. Ako ih netko zaustavi, bez oklijevanja počinju izvikivati političke parole na engleskom kao: "Njemačka, Njemačka!" ili čak "Angela, volimo te!". Ako su u nekoj zgradi imaju pri ruci opremu kojom na brzinu ispišu parole na engleskom da ih svi mogu vidjeti "Freedom" i sl. Neki odbijaju pakete s hranom na kojima je nacrtan crveni križ jer preziru križ. Neki pljuju po vozilima, bacaju po njima kamenje ili čak fekalije, pokušavaju otvoriti vrata stranih autobusa ne bi li oni ušli i slično. Imaju unaprijed zadane pravce kretanja od kojih ne odstupaju. Ako im treba, nakon što su već ušli u Europsku uniju silom žele iz nje izići (Makedonija i Srbija) i ne brinu kako će ponovo ući. Unaprijed znaju da će im to biti omogućeno. Kada im se neka država ne sviđa (Finska), izlaze iz nje i traže drugu državu. Oni biraju gdje žele tražiti azil.

ARAPSKE ZEMLJE NISU PRIMILE NIKOGA

Ono što je u tome najgluplje jest činjenica da cijeli niz bogatih arapskih država u kojima nema rata (Emirati, Katar, Oman i dr) nisu primili ni jednog izbjeglicu. Štoviše, izbjeglice tamo nisu ni pokušali doći. Uanaprijed su si odredili cilj – Europsku uniju. Najveći paradoks je Saudijska Arabija. Ona raspolaže s golemim poljem punim šatora luksuzno opremljenih sanitarnim čvorovima, rashladnim uređajima i drugom opremom. A kapacitet im je preko 2 milijuna ljudi. Ta šator-metropola sagrađena je za potrebe hadža (hodočašća u Meku). No za ove izbjeglice tamo nije bilo mjesta, a oni nisu ni htjeli doći tamo gdje bi im bilo najudobnije, gdje se govori njihov jezik i ispovijeda njihova vjera.

Da apsurd bude veći, Saudijska Arabija je ponudila "novčanu pomoć" za te ljude i to za izgradnju 500 džamija diljem Europe. Iz svega se vidi da nema ni izbjeglica ni izbjegličke krize, nego se provodi perfidno organizirana i financirana okupacija Europe bez oružja, kao i islamizacija kontinenta. Pa iako to sve svi znaju, ništa ne poduzimaju na zaustavljanju rijeke ljudi koji nadiru preko Grčke. To je onda poruka svima onima koji negdje loše žive da bez problema i dokumenata mogu doći u Europu tražeći "bolji život". Takvih, međutim, ima oko 5 milijardi. Europa je premala za sve te ljude i to svi znaju, a ipak mirno trpe bezzakonje.

ZBUNJENA HRVATSKA

Kao što smo i do sada znali, "balkanske rute" vode i preko Hrvatske bilo da se radi o švercu droge, oružja ili ljudi. Sada se ona samo podiže na neku "institucionalnu" razinu. Poštovati zakon i čuvati svoje granice postaje odjednom "nehumano", "necivilizirano", pa i "skandalozno". Tim su izrazima etiketirali Viktora Orbana, jedinog čovjeka i jedinu državu (Mađarsku), koja je pokušala poštovati i mađarske i europske zakone.

Naši aktualni vlastodržci, kao i obično bez ikakve suvisle zamisli i ideje, ponašali su se poput pijanca u labirintu, trčali od zida do zida udarajući glavom u svaku prepreku, nesposobni se orijentirati u vremenu i prostoru. Čas su tim ljudima vikali "selam alejkum", čas zatvarali, pa opet otvarali granične prijelaze svađajući se sa svima s kojima su bili u dodiru i još su se na kraju s tim idiotarijama hvalili i tražili novo povjerenje naroda na vrlo blizim izborima.

Tako je Hrvatska upala u još dublje blato nego ikada. Nakon halabuke oko uzvika "Za dom spremni" i namještene "svastike" na stadionu Poljud, nakon što smo već godinama financijsko "smeće", nakon što nam je dug dospio do 80% BDP-a, nakon što je 100.000 Hrvata pobjeglo u druge države u potrazi za boljim životom, sada smo potpuno nemoćni obraniti se još i od nasilne islamizacije.

Hvala Bogu da trenutno nitko protiv nas ne ratuje. Kada bi se to dogodilo, tko nas god napadne mogao bi po našem teritoriju raditi što ga volja, barem neko vrijeme dok se ne riješimo nesposobne vlade i ne pregrupiramo dezorganiziranu vojsku.

Dobro je da su izbori blizu i da se tog šljama riješimo na civilizirani način. Bolje je niti ne pomišljati što se može dogoditi ako pokušaju do pobjede doći izbornom prijevarom. Nadajmo se da se na taj samoubilački potez ne će odlučiti.

U kakvom će stanju nova vlast zateći državu jasno je svima. Manje je jasno hoće li ta nova vlast imati dovoljno mudrosti prestati s budalaštinama, napraviti lustraciju i od Hrvatske napraviti normalnu državu. Taj film ćemo vrlo skoro gledati. No hoće li završiti kao happy end jako je neizvjesno.