Hrvatska i svijet - 124

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI

KAD SE RUŠE MITOVI, BIJESNE ONI KOJI SU IH STVARALI

 

Udarna novost bez konkurencije u svjetskim razmjerima na kraju prošle i početkom ove godine bila je povijesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Trump je naime prvi američki predsjednik koji „ne jede iz ruke“ svjetskim „vladarima iz sjene“, a to su ultrabogati bankari i industrijalci potpomognuti „mozgovima“ iz kruga ekonomista, politologa, pa i nekih novinara.

Činilo se je da ti ljudi koje ponekad pojednostavljeno zovemo „masoni“ imaju tako jak utjecaj u obje američke stranke, da već mnogo prije izbora na čelo njih dovode „svoje ljude“, pa tako američki narod može birati samo između „dva njihova“ i da im ništa ne može promaknuti. Tako se je mislilo sve do prije nekoliko mjeseci.

KAKO JE TRUMP PROMAKAO „SVJETSKIM VLADARIMA“

Onda se je dogodilo „političko čudo“. Pobijedio je čovjek izvan njihove „ergele“. Kako je to moguće? Prvi razlog je u tome što Trump ne potječe iz redova političara, nego poduzetnika. U politici naime „vladari“ čvrsto drže situaciju pod nadzorom i prate razvoj svakog darovitog političara koji se nečim istakne. Odmah ga nastoje „nahraniti“ gomilom dolara, pa tako postane „njihov“. Ako „terapija dolarima“ ne uspije, onemoguće ga na razne načine, pa ne može napredovati.

Ali u svijetu businessa nije tako. Tu su u pitanju privatni dolari kod kojih je mnogo teže „pripitomiti“ darovitog dečka. Trump im se je „provukao kroz mrežu“ i zato jer ga nisu na vrijeme prepoznali kao opasnog protivnika, pa čak ni kao budućeg političara s ambicijom. On se je naime bavio trgovinom ekstremno skupim nekretninama u New Yorku i građenjem luksuznih objekata čije cijene „lete u nebo“. To je posao u koji ga je uveo njegov otac koji je uvijek bio vrlo skeptičan prema bankarima i njihovim kreditima, što ga je učinilo neovisnim, jer upravo bankari su jezgra tih samoproglašenih „vladara“ koje nitko nigdje nije izabrao. Donald se je dobro uklopio u očev posao napravivši vrlo unosne poslove gradnjom luksuznog hotela i raskošnih stanova za bogataše. Izgleda da ga „vladari“ nisu prepoznali kao opasnost smatrajući da je onaj tko uspješno zgrće milijune dolara dovoljno zadovoljan, pa mu politika ne pada na pamet. Tu su se gadno „prešli“.

Trump ne samo što je želio ući u politiku, nego je u nju ušao na velika vrata, jer je među republikancima imao krhku konkurenciju. Bili su to Ted Cruz i John Kasich. Cruz je podrijetlom Meksikanac, a Kašić pola Hrvat, pola Čeh. Kao jedini „pravi Amerikanac“ među njima, a uz to i čovjek s „lovom“, on je s lakoćom pobijedio.

U utrci za položaj predsjednika on je opet bio u prednosti, jer je imao dovoljno svog novca za financiranje kampanje, pa nije nikome bio dužan. S druge strane, internet kao jedini medij u kojemu „vladari“ ne mogu dominirati, otkrio ih je javnosti sa svim njihovim zlim planovima, pa su ostali bez najjačeg oružja – tajnosti. Tako je Trump usprkos gromoglasne i skupe kampanje Hilary Clinton pobijedio. Nakon toga nastala je urnebesna medijska kampanja protiv njega gotovo identična kampanji kod nas protiv Crnoje, Hasanbegovića i kasnije Barišića. No Trump je tvrd orah i munjevito ostvaruje svoja obećanja sustavno razgrađujući pomno složeno Clintonovo i Obamino „carstvo“.

POBJEDNIČKI POTEZ PREDSJEDNICE KOLINDE

Trumpu su se međutim veselili i naši „komšije“ s obje strane. Slovenci su se nadali da će prva dama Melania kao rođena Slovenka nagovoriti supruga da pomogne Sloveniji u otimačini hrvatskog teritorija, a Srbi su negdje među njezinim predcima „iskopali“ neke korijene koji navodno vode u Bosnu i to na područje njihove današnje „republike srpske“. Čak su se i srbijanski političari „uslikavali“ sa slikom Trumpa na  trbušinama. No dosadašnje ponašanje Trumpa ne opravdava njihove nade. Trump se je „uslikao“ s predsjednikom skupštine Kosova Kadrijem Veselijem. Štoviše, iz njegove administracije stižu poruke podrške Kosovu za ulazak u Ujedinjene narode.

Naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prepoznala je trenutak koji „odlučuje utakmicu“, pa je još prije inauguracije Trumpa požurila u Ameriku lobirajući za interese Hrvatske. Istini za volju, to inače nije posao predsjednice nego diplomata, obično veleposlanika. No budući da se naša diplomacija sastoji uglavnom od „jugoslavena“, ona tamo nije mogla poslati nikoga osim – sebe. U tom poslu je nedostižna, jer je upravo u Americi ispekla diplomatski zanat, a onda je kao šefica diplomacije NATO pakta stvorila veze koje ni jedan drugi hrvatski političar nema. Ona doduše nije u detalje ispričala s kim je sve razgovarala, a očito nije niti smjela. Pitanje koje najviše „visi u zraku“ jest je li se možda sastala s još neinauguriranim predsjednikom Trumpom. Rekla je samo znakovitu rečenicu, da „mnogi podcjenjuju Trumpa“, što daje naslutiti da ga je možda i osobno upoznala.

Naravno da su „komšije“ pobjesnili, jer ih je naša predsjednica preduhitrila, ali to nisu smjeli javno pokazati. Zato su domaći mediji, naravno „regionski“ orijentirani, gotovo „razapeli“ predsjednicu zbog toga što se je usudila ići u Ameriku a da njima ništa ne kaže. „Rastrančirali“ su svaku kunu koju je ona tamo potrošila, a što je običan džeparac prema rasipanju ranijih predsjednika, osobito Mesića, kojega nitko ništa nije pitao kada je nemilice trošio novac poreznih obveznika putujući u „supersile“ kao što su Libija, Azerbejdžan, Kirgistan, Sjeverna Koreja i neke druge države koje je problem pronaći na zemljopisnim kartama. Očito je da je pogodila „u sridu“, što žestoko boli sve „jugoslovene“, osobito one hrvatske.

ISTINA TLAČI „KOMŠIJE“ I „JUGOSLAVENE“

Naši istočni komšije imaju vrlo ozbiljan problem, a isti problem „tlači“ i naše domaće „jugoslovene“. Polako ali sigurno se ruše njihovi pomno sagrađeni mitovi pomoću kojih su držali u robstvu Hrvate za cijelo vrijeme trajanja Jugoslavije, a u dobroj mjeri to im uspijeva i danas.

Do sada im se je raspao mit o Jasenovcu, Jadovnom (Šaranovoj jami) i još neki. Usprkos tome, oni uporno „mamuzaju mrtvoga konja“ ponavljajući idiotske brojke koje su nekada smišljali Titovi agitpropovci kako bi vičući „drž'te lopova“ sakrili svu svoju gadost koju su napravili u kasno proljeće 1945., pa i kasnije.

Još im je jedino preostao mit o ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja bi trebala biti kriva za sva zla svijeta, osobito za neopisivu brutalnost Titovih partizana. No, i taj mit im se opasno njiše jer razni ljudi istražuju i pišu knjige neovisno o trenutnoj političkoj vlasti, pa se naslage laži polako ali sigurno otapaju i otpadaju, a sve se bolje nazire istina.

Najveća napuklina u svim tim konstrukcijama zove se Alojzije Stepinac. Taj čovjek kojega su desetljećima mrtvog sotonizirali nakon što su ga osudili, strpali u zatvor, zatim prognali u rodno mjesto i na kraju otrovali, sada se sve jasnije pokazuje kao moralna vertikala toliko jasna i čista da ih od njegove čistoće i svetosti hvata panika.

Ono što ih osobito pogađa jest to da svaki novi dokaz Stepinčeve svetosti ruši poneku kockicu iz mitova o ustašama i NDH. Zato dižu neopisivu hajku u javnosti zbog navodne „fašizacije“ Hrvatske, a zapravo zbog istine koja se svakim danom sve više otkriva i bolje vidi. Oni koji su bez ikakvog srama već rehabilitirali četničkog vođu Dražu Mihajlovića odgovornog za strašan pokolj muslimana uz rijeku Drinu, sada strahuju i javno se „zgražaju“ zbog toga jer je sve bliže dan kada će se razotkriti sva dubina laži kojom su desetljećima uspješno sotonizirali Hrvate. Uzgred se „čude“ što Europska komisija ne reagira na „fašizaciju“ Hrvatske.

100 GODINA GENOCIDNOG DJELOVANJA SRBIJE

Naprotiv, sve se više pojavljuju u javnosti stravična nedjela Srbije koja ima stoljetno genocidno iskustvo. Tu se osobito po svojoj brutalnosti ističu istrebljenje Albanaca na Kosovu i u Makedoniji u drugom Balkanskom ratu 1913. godine, kada su masovno istrebljivali Albance. U selu Ljuma pobili su sva ljudska bića ne štedeći ni malu djecu. Kod Skopja su, vodeći zarobljene Albance, susreli „dobroga kralja Peru“, odnosni Petra I. Karađorđevića. Kada je čuo da Albance vode na strijeljanje, „dobri čika Pera“ im je „savetovao“ da štede streljivo tako da Albance udare kolcem po glavi i bace u Vardar. Nasuprot njima, kada su Albanci zarobljavali cijele srpske postrojbe, razoružali su ih i – pustili. Iz toga je jasno vidljivo kome je genocid „urođen“.

Gori od srbijanskih političara i ubojica su domaći „jugoslaveni“. Tako se Mesić i ostali „antifašisti“ zgražaju nad „revizijom“ povijesti, tj. nad razotkrivanjem podlih laži pomoću kojih su toliko dugo držali Hrvate „u lancima“. Da je živ „drug Tito“, oni bi sve povijesne „revizioniste“ pod hitno strpali na Goli otok, a neke (osobito „kolovođe“) i pod „golu“ zemlju.

Kako se falsificira vrlo nedavna povijest najbolje pokazuje film „15 minuta pokolja“ iz produkcije zloglasnoga HAVC-a koji ništa manje nego proglašava hrvatske vojnike zločincima koji su pobili invalide smještene u jednu ustanovu u Dvoru na Uni. Ta monstruozna kleveta možda bi postala „istinom“ da nije uhvaćena izjava srpskog zapovjednika koji se pred svojim „starešinama“ hvali da je „istjerao ustaše iz Dvora“ i time priznaje da u vrijeme zločina hrvatske vojske uopće nije bilo u Dvoru. Kaotična situacija koja je u jednom ratnom trenutku nastala u malome mjestu uz Unu trebala je poslužiti za „pakiranje“ zločina hrvatskim vojnicima i to pred očima nas koji smo još živi svjedoci tog vremena i još k tome – pobjednici. Tu tešku klevetu onda nazivaju „umjetničkom slobodom“, a nas koji ne dopuštamo da se takvi falsifikati rade pod firmom „umjetnosti“, nazivaju „desničarima koji provode kulturnu revoluciju“.

STRAŠNO IM SMETA „REVIZIJA“ POVIJESTI

Kada se to sve zna, možemo samo zamisliti što su tek radili našim predcima ustašama i domobranima koji su ne samo izgubili rat, nego su upali u žrvanj brutalnoga komunističkog režima koji ih je najprije pobio, a onda na njihova leđa svalio sva balkanska zlodjela od kojih su 90% počinili sami „antifašisti“ po načelu „kadija najprije ubija, a onda i tuži i sudi“.

Sve to što polako izlazi na vidjelo najbolje objašnjava nervozu srbijanskih političara koji „plaše“ Europsku uniju skorašnjom rehabilitacijom ustaša, Nezavisne Države Hrvatske i Ante Pavelića. Da bi djelovali uvjerljivije, onda tome dodaju i Mussolinija koji nema nikakve veze s Hrvatskom. Naprotiv, s njime su surađivali – Srbi.

Današnji srbijanski političari četničkog podrijetla jako dobro znaju da je mnogo knjiga već napisano na temu Jasenovca, ustaške vojnice, ustaškog oružništva (žandarmerije), Šaranove jame i Alojzija Stepinca. Treba ih samo ponovo pročitati i izvući zaključak.

Istina oslobađa osobito pravednike, a „pokapa“ zlotvore. Zato je se panično boje i srpski političari i hrvatski „antifašisti“ jer su i jedni i drugi „umočeni“ toliko da ih istina uništava do temelja. Zato čine sve da istinu spriječe da dođe u široku javnost, ali to je nemoguće. Istina ih poput omče polako ali nezaustavljivo steže.

JESMO LI U MIGRANTSKOJ MIŠOLOVKI?

Oduvijek je Hrvatska bila na povijesnim križanjima najmoćnijih svjetskih supersila. Preko nas se one međusobno natječu, a svakoj od njih bi bilo najdraže kada nas Hrvata uopće ne bi bilo. U tom slučaju bi se za ovaj najljepši kutak svijeta mogli međusobno najprije dobro „počupati“, a onda bi kroz pregovore podijelili plijen i dogovorili se kome koji dio. Ali, Hrvati uvijek svima sve pokvare, a kada sve imaju u svojim rukama, pokvare i sami sebi.

Posljednjih mjeseci taj čuveni rat u Siriji i Iraku koji je umjetno proizveden i umjetno ga produžuju iako je davno mogao završiti na određeni se je način proširio i na našu zemlju. Razlog znamo svi. U režiji ultrabogataša koji misle da mogu kreirati svijet po svojoj mjeri pokrenut je val „izbjeglica“ predstavljen kao pokret jadnih patnika koji

Slične objave